Neumorni borac za hrvatsku slobodu i neovisnost, znameniti povjesničar umjetnosati, ekonomist i publicist Ante Glibota (Slivno kraj Imotskog, 15. lipnja 1945. – Pariz, 28. kolovoza 2020.), bio je jedan je od naznačajnijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, koji je svojim cjelokupnim putem, stvaralačkim činima i životom svjedočio na svojevrstan način, što je bitak hrvatskih državotvornih ideja i domoljubnih stremljenja. On je tim stremljenjima posvetio čitav svoj život i utkao te principe u svoju profesionalnu uzoritost u davanju značajnog doprinosa pri stvaranju Hrvatske države.
Bio je najmlađi u skupini lučonoša i dugo posljednji preživjeli iz grupe hrvatskih intelektualaca zatvorenih i optuženih za kontrarevolucionarnu aktivnost 11. siječnja 1972. u zajednici sa Tuđmanom, Veselicom, Pavletićem, Gotovcom, Đodanom, Šošićem, Komaricom, Ivičevićem…skupine kojoj su mediji dali sa pravom ime «Apostoli hrvatske državnosti», koja je na određen i precizan način već tada od davne 1968-1972 trasirala natpisima, riječju, intelektualnim zanosom i akcijama što su temeljna stremljenja i interes hrvatskog naroda: hrvatska državna samostalnost! To su ciljevi koje je hrvatski narod potvrdio i kroz pravedni Domovinski rat, izvojevaši nakon agresije JNA i Srbije pobjedu nad srpsko-četničkom soldateskom.
Po izlasku iz zatvora Ante Glibota odlazi u inozemstvo u nemogućnosti bilo kakvog posla u Domovini, gdje opet svojim talentom i znanjem, radom, postaje jedan od prominentnih intelektualnih figura. Ekonomist po formaciji, potom povjesničar umjetnosti i arhitekture svojim radom, aktivnostima i publicističkim djelovanjem i intelektualnim zanosom ulazi u vrhove planetarne intelektualne elite, objavljujući više stotina knjiga i studija na području umjetnosti, arhitekture, literature na svim važnijim svjetskim jezima .Organizirao je više stotina najprestižnijih izložbi i manifestacija, koje dominiraju njihovom estetskom originalošću, smjelošću i temeljitošću, na svim kontinentima u najprestižnijim svetskim muzejima, galerijama i kulturolškim institucijama... Postao je i ugledni član najprestižnijih udruga i akademija svijeta, kao znak originalnih vizija i stremljenja u izučavanju povijesti umjetnosti i arhitecture, a bio je članom i suradnikom najprestižnijih revija i časopisa po svijetu, predajući na prestižnim nacionalnim akademijama i sveučilištima na svim kontinentima. Njegove knjige i studije su prevedene na najvažnije svetske jezike, što su olakšavale i njegove poliglotske vrline.
Paralelno svom radu Ante Glibota, gdje god je nalazio za potrebito, istovremeno je isticao i ukazao na stanje potlačenog hrvatskog naroda, njegovih temeljnih sloboda i prava. Kad su započinjale demokratske promjene uključio se aktivno u promidžbu hrvatskih strateških interesa, dajući akcent u preokretanju medijskih slika i nesklonosti hrvatskim težnjama i aktivno tražio pomoć u intelektualnim krugovima, medijskoj sceni i direktno kod najistaknutijih političara od Amerike, Rusije, Azije i naravno europskih dominantnih političkih čelnika, u potporu o međunarodnom priznanju Hrvatske. Pokrenuo je i brojne peticije i okupljanja, kao primjerice ono u Maastrichtu koja je okupila 26.000 Hrvata iz cijele Europe na dan stvaranje Evropske unije 7. veljače 1992, tražeći da se zaustavi krvavi rat i agresija na Hrvatsku. Njegove su manifestacije istovremeno bile obilježene brojnim humanitarnim akcijama za djecu poginulih hrvatskih branitelja, za djecu Hrvatske kao i brojnim donacijam kulturnog sadržaja, bezbrojnim medijskim akcijama, tribinama promovirajući po svijetu temeljne hrvatske interese.
Svojim perom i rječju oštrim sintetičkim zapažanjima, on je svakim danom ukazivao na temeljne probleme hrvatskog društva, imajući uvijek u vidu javni interes iznad onih partikularnih ili interesnih grupa, pa i na taj način je pokazao svoj permanentni interes za temeljna nerazrješena pitanja i zavrzlame, novostvorene hrvatske države, ali istovremeno ukazivao je i na moguća riješenja izlaska iz krize i postavljanja čvrstih temelja za Hrvatsku državnu budućnost. Gospodarska kriza, problemi demografska obnove, spletovi kulturnih nedorečenosti, odnosi spram hrvatskim temeljnim temamama, emigracijama i upitnosti raseljavanja, potom potrebe lustracije, bile su teme na koje nas je Ante Glibota upozoravao godinama na svoj i konsekvetan način, kao moralnim temama. On nije davao samo kritički osvrt, već je ukazivao i na djelotvorna rješenja, nudio solucije koji su dale nade, kada bi za to bilo volje, a koje nisu ostavljale ravnodušnim ni hrvatskog građanina, ni hrvatskog branitelja, čiji je Glibota oduvijek bio besprijekorni zagovaratelj.
Glibota je sve do smrti nastavio svojim vidno uspješnim profesionalnim radom, po čitavom svijetu, od Azije i Amerike, od Rusije do Zapadne Europe, a istovremeno i na taj način promicao je temeljne interese hrvatskog naroda i hrvatske kulture, približujući nas tim načinom i kreativnim činima uljuđenoj Evropi i svijetu, ali na čvrsto i izraženom identitetu, njegove domoljubne hrvatske osobnosti.
- jednoglasno je izabran i za potpredsjednika Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti (EASAL) u Pariza, čiji je bio redoviti član od 2004. i dopisni član od 1986. godine.
Jednom riječu, bio je velikan hrvatske i francuske kulture te gorljivi hrvatski patriot, kojeg nismo i nećemo zaboraviti.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
