Danas će uz stotu obljetnicu rođenja pape, sv. Ivana Pavla II., papa Franjo služiti jutarnju Svetu misu u bazilici Svetog Petra u Rimu, a pape se prisjeća i Hrvatska. Tako je primjerice na šestu vazmenu nedjelju, 17. svibnja, u predvečerje 100. rođendana sv. Ivana Pavla II. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali u koncelebraciji svećenika djelatnih u središnjim biskupijskim ustanovama te u Župi sv. Terezije Avilske, objavila je IKA.
Biskup je na početku slavlja kazao okupljenima kako se današnje nedjelje diljem Požeške biskupije na misama molitvenim srcem prisjećamo stote obljetnice rođenja utemeljitelja Požeške biskupije. Pozvao ih je da se u tom činu sjedine s ostalim vjernicima te iskažu zahvalnost Bogu za dar života Ivana Pavla II., za njegovu dobrotu, utjehu i ohrabrenje koje nam je iskazivao tijekom Domovinskog rata, za priznanje Hrvatske neovisnom državom, tri pastoralna pohoda našoj domovini, a napose za osnutak Požeške biskupije. Potaknuo ih je da o 75. obljetnici završetka Drugog svjetskog rata upute Bogu molitvu za sve nedužne žrtve, napose bleiburškog križnog puta.
Na početku homilije biskup je vezano uz koronavirus kazao:
“Iz iskustva znadete kako se često događa da nekoj djeci poginu ili umru oba roditelja te ih nazivamo siročad. Ako nemaju najbliže rodbine koja bi ih prihvatila, ona se smještaju u ustanove, nekad nazivane orfanotrofij – sirotište, povjeravaju određenoj obitelji na udomiteljstvo ili posvajanje. Kad ta djeca odrastu i mogu se brinuti sama o sebi, ne smatramo ih više siročad. U slučaju njihove velike materijalne oskudice ili duhovne zapuštenosti ona mogu postati siromasi. No, čuli ste kako Isus u današnjem evanđelju svojim učenicima, odraslim ljudima kaže da ih ne želi ostaviti kao siročad, i daje tom nazivu neko svoje značenje. Ugroženost koronavirusom na ponešto je brutalan način podsjetila čovječanstvo u posljednje vrijeme kako smo svi jednako nemoćni pred smrću te nas potiče da se većim zanimanjem uključimo u razgovor o siročadi koji je Isus pokrenuo o tom pitanju”.
“Da bismo shvatili s kime stupamo u dijalog o tako važnoj životnoj temi, dobro je uočiti kako na posljednjoj večeri Isus prije svoje smrti drži oproštajni govor svojim učenicima, te im daje na znanje da on u tom trenutku ne misli na sebe, nego je sav usmjeren na njih kako ne bi ostali siročad. Isusovo posvemašnje predanje za nas do u smrt na križu, razlog je zbog kojeg ima smisla da mu pružimo potpunu pozornost i povjerenje. On je znao da učenici polažu u njega velike nade, da će ih njegova smrt silno pogoditi i obeshrabriti, te im je protumačio svoje viđenje onoga što se zbiva”.
S posebnom radošću sjećamo se sv. Ivana Pavla II. – utemeljitelja Požeške biskupije
“U navedeno zajedništvo uvodi nas Duh Istine tako što u nama čini živim Isusovo djelo pobjede nad smrću, te u njemu istina nije tek neka teoretska razumska spoznaja, nego konkretno životno stanje koje nam Bog daruje. Sveti Pavao uvjerava Rimljane: „Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama“. (Rim 8, 11). Isti Apostol dodaje „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ (Rim 5,5). – Ljubav pobjeđuje i daruje život vječni”!
Mladi Karol Wojtyła prihvatio je Isusa Krista kao životnu Istinu
Zatim je biskup podsjetio na sv. Ivana Pavla II.:
“S posebnom radošću želio bih danas o 100. obljetnici rođenja sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije zajedno s vama i svim drugim vjernicima naše mjesne Crkve zahvaliti Bogu što Karola Wojtyłu – kad je u ranim životnim godinama izgubio majku, a potom i oca – nije ostavio siročetom, nego ga je ispunio Duhom Braniteljem i Duhom Istine. Njegovom je snagom mladi Karol prihvatio Isusa Krista kao životnu Istinu, obrazlagao ga drugima kao vlastitu nadu i nadu svijeta, svjedočio sjedinjenost sa svojim Gospodinom u najtežim životnim stanjima, kao što je bila dugogodišnja patnja prouzročena pokušajem njegova ubojstva 1981. godine”.
Sjedinjeni smo očinskom ljubavlju sv. Ivana Pavla II.
“Kad su se urušavali istrošeni bezbožni totalitarni sustavi vladavine XX. stoljeća, ostavivši za sobom mnoštvo nedužno progonjenih, ponižavanih i ubijenih ljudi, papa Ivan Pavao II., proročkom je neustrašivošću naviještao Božje milosrđe i praštanje po kojem se usred ljudskih povijesnih ruševina ostvaruje Božji pobjednički projekt čovjekova dostojanstva u Isusu Kristu, snagom Duha Svetoga. Podsjećao je da Isus nije umro samo za neke ljude, pripadnike određene nacije, rase, klase ili ideologije, nego za svakog čovjeka bez razlike. Ohrabrivao nas je da s Bogom praštanja i milosrđa uđemo i u naše hrvatske povijesne – još neizliječene – ranjenosti te čišćenjem povijesnog pamćenja tragamo za slobodom koju nam može darovati samo ljubav, veća od zla što nas je ponizilo”.
Homiliju je biskup zaključio riječima:
“Znakovito je da se 100. godišnjice Papina rođenja spominjemo o 75. obljetnici završetka II. svjetskog rata, koja je velikom broju Hrvata i pripadnika drugih naroda kod nas donijela „Križni put“ osvetničkih ubijanja bez suda, ostavivši im kosti u mnoštvu nepoznatih grobova. Sjedinjeni s očinskom ljubavlju sv. Ivana Pavla II. želimo ih sve danas s njime zagrliti našim molitvenim srcem, u koje uključujemo i svaku žrtvu stradalnika drugih naroda, ubijenih pod bilo kojom zastavom i zbog bilo kojih političkih, svjetonazorskih ili ideoloških razloga”.
“Ne prihvaćajući da nam neki pojedinci i danas svojim ideološkim pristupom stradanjima određuju da se jednih žrtava spominjemo, a o drugima šutimo, posvjedočimo kako je Kristova ljubav kojoj s papom Ivanom Pavlom II. posvema vjerujemo, jača od svih ljudskih podjela, što ih neki žele nametati i mrtvima, te ih ostaviti siročadi. Sveti Ivane Pavle, moli za nas da bude kako si nas učio i životom svjedočio”!
Duša koja se na svetom slavlju napuni blizinom uskrslog Gospodina najdublje diše
Pri svršetku svete pričesti sudionici slavlja zahvalili su Bogu za sva primljena dobročinstva po životu sv. Ivana Pavla II. pjevajući himan “Tebe Boga hvalimo”. Nakon popričesne molitve nazočni vjernici uputili su molitvu svetom utemeljitelju Požeške biskupije. Biskup je na kraju kazao kako duša koja se na svetom slavlju napuni blizinom uskrslog Gospodina najdublje diše, te je potaknuo nazočne da taj dah sa ovog svetog mjesta prenesu u svoju svakodnevicu tijekom sljedećeg tjedna.
Proslava 100. obljetnice od rođenja sv. Ivana Pavla II. završit će u ponedjeljak 18. svibnja navečer u njegovoj kapeli u kripti katedrale pred relikvijom svetog utemeljitelja.
https://ika.hkm.hr/dakovacko-osjecka-metropolija/stota-obljetnica-sv-ivana-pavla-ii-u-pozeskoj-katedrali/
