U Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu i ove su godine dodijeljene Nagrade Hrvatskoga glumišta. Prema odluci Upravnog odbora Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) dodijeljene su nagrade najboljima u kategorijama dramske, radio i televizijske umjetnosti, za scenografiju i kostimografiju, operetu i mjuzikl i plesnu umjetnost, nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti i dvije nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje. Nagrade su dodijeljene 26. godinu za redom, a svečana dodjela održana je kao i svake godine na isti dan 24. studenoga, u spomen na isti datum 1860. godine, kada je glumac Vilim Lesić, na pozornici Narodnoga kazališta na Markovu trgu u Zagrebu, nakon prekida predstave na njemačkome jeziku, a na nagovor Dimitrija Demetra rekao - Od danas će se na zagrebačkoj pozornici glumiti samo na hrvatskome jeziku. Nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je i glumica Hana Hegedušić za ulogu Cathy u mjuziklu "Prošlih pet godina" Jasona Roberta Browna u režiji Lee Anastazije Fleger i produkciji Hrvatskoga narodnoga kazališta u Varaždinu. Ta nagrada svojevrsna je kruna njezinoga dosadašnjeg umjetničkog stvaralaštva jer iza ove iznimno nadarene glumice su i mnogobrojne druge uspješne uloge ostvarene u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu. Evo što nam je u kratkom intervjuu rekla o svojoj karijeri i nagradi koju je, slaže se i njezina varaždinska publika, i više no zaslužila.
- Najprije iskrene čestitke na Nagradi hrvatskog glumišta, zaslužena je, kakav je osjećaj dobiti tu prestižnu nagradu struke?
-Osjećam se izvrsno! Lijepo je dobiti nagradu. Pogotovo kad se nagrađuje posao koji je bio iznimno težak i naporan. Naš je mjuzikl to svakako bio. I jako sam ponosna na sve svoje suradnike, počevši od partnera, do tehnike koji su mi bili velika podrška tijekom cijelog procesa, pa su tako i oni zaslužni da sam ju dobila.
- Kako je počeo vaš glumačko - pjevački put i koliko je na njega utjecala obitelj, oba roditelja su vam umjetnici?
- Moj umjetnički put počeo je jako davno, dok sam još bila u vrtiću. Odmah sam bila zainteresirana za pjevanje, plesanje i nastupanje, što su moji roditelji podržavali i poticali me. Ponekad bi dnevni boravak bio moj stage, a mama i tata su bili i ostali moja vjerna publika.
- Kakva je razlika između pjevanja i glume, što vam je teže odnosno draže i ljepše, u čemu više uživate?
- Jednako uživam u pjevanju i glumi. A moram dodati i plesanju. Za mene je najbitnije to, da je ono što radim iskreno i čisto.
- Kako je biti glumica u životu, kako se usklađuju obitelj i posao?
- Glumica u privatnom životu je puno teže biti nego glumiti i pjevati zajedno. Moj me posao zna tako nemilosrdno odvući od kuće, djece, bližnjih i ne pušta me. Znam biti odsutna, neraspoložena, mrzovoljna, da bude sa mnom jako, jako teško.
- Došli ste i ostali u Varaždinu, jeste li zadovoljni time što ste ostvarili u karijeri i kakvi su daljnji planovi?
- Moram biti zadovoljna svojim stvaranjem ovdje u Varaždinu. Ovdje sam ostvarila jedan svoj san i s Petrom Eldanom oformila i bend. I to ne bilo kakav bend, nego jazz bend s kojim uživam nastupati. U varaždinskom sam kazalištu ostvarila sjajne uloge, imala sam neobičnu sreću upoznati se i raditi s jednim od najvećih, nažalost danas pokojnim redateljem, Georgijem Parom. On je došao s dramatizacijom neobjavljenog Krležinog romana i napravio s našim ansamblom divnu predstavu “Tri kavaljera frajle Melanije” . Tu predstavu svakako smatram prekretnicom u svom, ajmo tako reći, dramskom razvoju i jedna je od mojih najdražih uloga u životu, za koju sam i bila nominirana za najbolju žensku ulogu te sezone. Suradnja s Parom se nastavlja dalje na predstavi “Svoga tela gospodar” u kojoj sam igrala Rožu, a za koju sam dobila nagradu za najbolju glumicu na Bobijevim danima. Jako sam sretna i zahvalna što me Žorž našao u Varaždinu i što smo zajedno napravili lijepe predstave. Naravno zahvalna sam i sretna što sam imala prilike raditi i s mnogim drugim redateljima i iznimnim kolegama, kojima također zahvaljujem na mojoj do sada ipak rekla bih uspješnoj karijeri i ugodnom životu u Varaždinu.
A o planovima? Jako se veselim i mislim da se dugo nisam nečemu tako veselila kao predstavi kojoj ću ovim putem najaviti premijeru 9. svibnja. Radi se o dobro znanom naslovu "Tramvaj zvan Žudnja", koji u naše varaždinsko kazalište dolazi režirati, pa meni jedna od najboljih umjetnica ovoga vremena, Valentina Turcu.
