S mr.sc. Ivanom Mesekom, akademskim slikarom i ravnateljem Gradskog muzeja Varaždin razgovarali smo o pandemijskoj godini 2020. koju bismo najradije svi što prije zaboravili iako je za Gradski muzej Varaždin i ta godina bila nevjerojatna. Ostvarene su velike izložbe, postavljena javna skulptura posvećena holokaustu, Muzej je prezentirao građu virtualno putem facebooka i youtube-a, a ostvarene su i iznimno značajne suradnje s muzejima i gostujućim umjetnicima. O svemu tome pa i planovima za godinu 2021. pročitajte u recima koji slijede.
Na početku nove 2021. godine vrijeme je da još jednom bacimo pogled unatrag i osvrnemo se na godinu koja je prošla, pa kako biste vi općenito ocijenili tu po svemu neobičnu 2020. godinu?
Možda bi riječ „izazovna“ bila najtočnija. Koliko god je i u povijesti bilo kriznih, teških situacija, čovjek nikad na njih nije spreman, a još manje imun. Život ide dalje, posao se radi, no u prvom planu je ipak zdravlje i solidarnost s najugroženijima.
- Što je za Gradski muzej u Varaždinu značilo potpuno zatvaranje svih ustanova u kulturi pa i muzeja zbog pandemije koronavirusa i kako ste se nosili s krizom u tom razdoblju?
Potpunim zatvaranjem može se uvjetno nazvati razdoblje kada nije omogućen posjet publike našim postavima i izložbama zbog epidemije. Usprkos epidemiji organizirali smo rad djelatnika u timovima, rad od kuće, sve sa ciljem što manjeg rizika od nekontroliranog proboja virusa u ustanovu, no posao se radio i djelatnici su svoju plaću pošteno zaradili. Djelatnost muzeja nisu samo izložbe, kustosi i ostali djelatnici imaju posla oko obrađivanja fundusa, digitaliziranja fundusa, restauriranja, revizija, itd, a oni koji zbog svog opisa posla vezanih uz posjete te poslove nisu mogli obavljati bili su prebačeni na druge poslove.
Treba istaknuti da smo vrlo brzo od izbijanja epidemije počeli atraktivno koristiti mrežne stranice i društvene mreže da ipak budemo dostupni publici sa našim projektima, a neke smo tematski vrlo brzo i koncipirali direktno se reflektirajući na situaciju. Negativne efekte zabrane posjeta muzeju, pogotovo grupnih, itekako smo osjetili na vlastitim prihodima, što nas je, naravno, usporilo u realizacijama nekih projekata, no u takvim vremenima to sigurno nije prioritet zbog kojih bi trebali roniti suze.
- Ljetni mjeseci označili su stanoviti povratak na novo normalno, za vašu je ustanovu to bio dobro jer iznjedrilo se mnogo toga, što biste naglasili kao najveći uspjeh?
I kad je bio lockdown i prvi val epidemije, mi smo dalje planirali, pripremali projekte koji su do tada već bili u visokim fazama realizacije. Bila je dvojba je li bolje da ih odgodimo za bolja vremena, otkažemo, no one najbitnije smo realizirali, preuzimajući rizik da ćemo možda uložiti značajna sredstva, a da projekti neće biti dostupni publici. Najveći takav zalogaj, tehnički i financijski, bila je izložba „Erika-vunasti nosorog“, kao trenutno nešto najatraktivnije postavljeno s područja arheologije i prirodoslovlja u Hrvatskoj. Čekamo trenutak prestanka epidemije da ponovo otvorimo vrata publici, pa da može uživo vidjeti ovaj iznimno atraktivan projekt.
- U 2020. GMV je zapravo u tišini, ali velikim projektom iz područja arheologije, te izložbenom aktivnošću s naglaskom na suvremenu umjetnost obilježio i svoju 95. obljetnicu.
Obljetnicu smo proslavili tiho, skromno i radno. Zapravo, uspjeh realizacije gotovo cjelokupnog predviđenog programa uz i unatoč epidemiji je najbolja proslava obljetnice. Vremena kriza su i vremena pripremanja i osmišljavanja projekata, vizija i ideja koji dolaze nakon krize, pa ćemo uskoro predstaviti i kompletnu i konkretnu viziju razvoja muzeja u idućih 10-tak godina.
- Nemali doprinos GMV daje i sjećanju na holokaust, pa je tako Grad Varaždin dobio i skulpturu koja će nove generacije podsjećati na drugi svjetski rat, genocid i pogrom židova i tu veliku povijesnu nepravdu spram jednog naroda, koja nije mimoišla ni naš grad. Što ta skulptura znači, što poručuje?
Možda je najveći doprinos očuvanju sjećanja na žrtve fašizma, od kojeg su u Varaždinu najviše stradali Židovi, dala naša pokojna djelatnica prof. Lončarić koja je sustavno obradila tematiku povijesti i sudbine Židova u Varaždinu. Dan holokausta se obilježava svake godine 27. siječnja na židovskom groblju, a skulpturom Zlatka Kopljara, postavljenom u Šetalištu Vatroslava Jagića dobili smo i spomenik na sve žrtve terora fašizma. Iako su stradali najviše Židovi, ne treba zaboraviti i na ostale: Srbe, Rome, antifašiste, neistomišljenike režima koji ih je bez puno pitanja odvodio na stratišta. Skulptura K19, koju je Zlatko Kopljar donirao Varaždinu vrlo je jednostavan, sirov i iznimno riječit spomenik, budući je sazdana od cigle koju su izrađivali zarobljenici logora u Jasenovcu. Već sama ta činjenica govori da se ne radi o nekakvoj nakupini cigli, već je svaka možda i posljednji otisak jedne individualne egzistencije, jedne sudbine. Potvrdu da smo postavili nešto trajno izuzetno vrijedno dobili smo i kroz stručne osvrte uglednih kritičara koji su spomenutu skulpturu proglasili i „nečim najvrjednijim na području spomeničke skulpture uopće u Hrvatskoj“.
Kako se GMV nosio s epidemiološkim mjerama, mnogo je programa moralo biti online, ali dobrim se dijelom godine muzejske zbirke i izložbe ipak moglo i posjetiti?
Mi smo se držali svih preporuka i uputa nadležnih tijela vezano uz epidemiju. Grupne posjete su cijelo vrijeme bile onemogućene, posjet je bio moguć individualno ili obiteljski, kada je bilo moguće održati otvorenja izložbi, to se radilo poštujući sve epidemiološke mjere. Ostalo sve je bilo prebačeno u virtualni prostor. Trenutno je muzej za sve posjetitelje zatvoren, sukladno mišljenju županijskog stožera civilne zaštite, i po tome smo vjerojatno jedini muzej u Hrvatskoj, budući su u svim drugim krajevima Hrvatske muzeji otvoreni za posjetitelje (bez grupnih posjeta). Malo nam je to nelogično posebice zato jer je razgled izložbi i postava protočan, radi se o tisućama kvadrata izložbenog prostora kroz koji posjetitelji prošeću i izađu, pa stvarno ne vidimo neku posebnu opasnost od zaraze (uz, naravno, pridržavanje svih epidemioloških mjera o broju mogućih posjetitelja istovremeno, nošenja zaštitnih maski, dezinficiranja ruku pri ulasku,..). U situaciji kada se ljudi bore za život u bolnici ne mislimo od toga raditi veliki problem, te čekamo mišljenje i rješenje nadležnih kada ćemo ponovo otvoriti vrata za posjetitelje.
- S vašim dolaskom na čelo muzeja ponovno je zaživjela i galerijska djelatnost, surađujete i s galerijskim prostorom Zlati ajngel, te s drugim muzejima i muzejskim stručnjacima, što u tom pogledu planirate u 2021. godini?
Program za 2021. godinu je odavno napravljen, prijavnice za sufinanciranje od strane Ministarstva kulture poslane, program rada i proračun usvojen od strane Upravnog vijeća GMV, te na Gradskom vijeću. Nastavljamo sa prezentacijom mladih suvremenih umjetnika kroz ciklus „Something else gallery“, praksu monografskog predstavljanja jednog varaždinskog likovnog umjetnika nastavljamo sa izložbom Dražena Trogrlića, suradnja sa Splitskom Galerijom umjetnina nastavlja se kroz izložbu pokojnog Zlatana Dumanića, a najatraktivniji, centralni projekt biti će izložba „Hedy Lamarr-Miss Bluetooth“ koju organiziramo sa Židovskim muzejom iz Beča.
