U Zagrebu je u utorak pred ispunjenom dvoranom HVIDR-e održano prvo predstavljanje knjige Mladena Pavkovića „Andrija Artuković, dokumenti o uhićenju, saslušanjima i presudi“.
Pored autora, predstavili su je i Željko Olujić, koji je bio i odvjetnik Artukovića na suđenju, akademik Josip Pečarić i novinar Dražen Stjepandić, koji je u uvodu podsjetio da je ova knjiga bila zabranjena za predstavljanje na Interliberu i da, osim HVIDR-e, nitko u Zagrebu nije želio iznajmiti dvoranu za njezinu promociju, čak ni Hrvatsko novinarsko društvo, pravdajući se da su im svi termini, jutarnji i večernji, zauzeti.
- Čega se boje? upitao se Stjepandić i odmah odgovorio – istine, jer Pavković u ovoj bogato opremljenoj knjizi donosi dokumente sa suđenja Andriji Artukoviću, iz kojih je vidljivo da se radilo o montiranom procesu.
S tim se složio i odvjetnik Olujić, koji se prisjetio suđenja i atmosfere koja je tada, 1986., vladala.
- Mene je za obranu Artukovića nagovorio utemeljitelj hrvatske države i prvi njezin predsjednik dr. Franjo Tuđman, kazao je Olujić, podsjetivši da su u ovom procesu veliku ulogu odigrali i pojedini tadašnji liječnici, koji su svaki tjedan pisali i obrazlagali da se ne radi o bolesnom čovjeku, a Artuković je tada pao na svega 50 kilograma i nije prepoznao ni svoju kćer. Znali smo da je to unaprijed izgubljena bitka, što vjerno prikazuju i objavljeni dokumenti. S ovom knjigom vjerujem da će u Hrvatskoj početi i proces razotkrivanja sudskih tajni i suđenja u komunizmu.
Netko je iz publike dobacio da je protiv Artukovića svjedočio i čovjek koji je bio rođen nakon II. svjetskog rata, rekavši da ga je i osobno vidio u Jasenovcu, što su u vrijeme komunizma i takva svjedočenja pojedini suci i sudovi uvažavali!
Akademik Pečarić je također pohvalio ovu na neki način nesvakidašnju knjigu, ističući da je prirodno što ju je napisao hrvatski branitelj i što je ona prvo predstavljena u Domu hrvatskih branitelja, odnosno i među onima koji su i te kako osjetili i osjećaju i danas posljedice fašističke agresije na Hrvatsku
- Ovo je prije svega knjiga o tome kako je radilo ili djelovalo sudstvo (pravda) u komunističkoj Jugoslaviji, gdje se na teške robije osuđivalo i za tzv. verbalne delikte - naglasio je Pavković, inače autor i brojnih knjiga vezanih uz Domovinski rat te nastavio: Stječe se dojam da je Artuković još prije suđenja osuđen na smrt, ali malo je tko vjerovao da će komunisti još za trajanja procesa u Saboru SR Hrvatske donijeti zakon prema kojemu i onoga koji umre u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvršena, dok mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za obitelj. Zbog tog propisa obitelj Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan, kao da su ga se bojali i mrtvog! Potom je dodao da će knjiga vjerojatno poslužiti i kao polazište za daljnja proučavanja, jer ovo su originalni dokumenti s procesa, kojeg su pomno pratili domaći i strani mediji. Inače, većina „udbaških novinara“, svaka čast iznimkama, uglavnom je po zadatku prepričavala tijek događaja, pa se možebitno stekao i krivi dojam.
Pavković je podsjetio i na svojedobnu izjavu drugog Artukovićeva odvjetnika Silvija Degena, koji je jednom prigodom izjavio:
- Pokušavao sam biti objektivan i branio Artukovića utvrdivši da je nesposoban biti na raspravi, tako da je rasprava prekidana svakih pola sata, ali „prodani“ sudski psihijatri utvrdili su da je sposoban braniti se. Optužnica je sadržavala i dio u kojem stoji da je Artuković bio prisutan prilikom likvidacije! – kazao je Degen.
Stoga kad sve to i drugo sagledamo, s popriličnim vremenskim odmakom, nameće se pitanje: čemu i dalje šutnja, čemu strah da se ne otvori i ova tema, jer ni jedna nije samo crna ili bijela, osobito o pojedinim montiranim sudskim procesima u bivšoj, propaloj Jugoslaviji. Pavković je već prikupio i pregršt materijala za drugo, prošireno izdanje ove knjige, koja je među čitateljima ovakve i slične tematike izazvala pravi „bum“.
Tekst i slika: Milan Pišković