Što znamo o knjigama, filmovima, tribinama, izložbama i sličnome koje priređuju Hrvati, koji žive i rade u inozemstvu, od Australije do Kanade i Texasa? U zadnje vrijeme u Hrvatskoj nam se od pojedinih tzv. lijevih pisaca i umjetnika, poput onih u srpskim Novostima, ili pak od „skribomana“ kakav je Jergović želi nametnuti da su to novi Krleže, Andrići, Matoši, Aralice, Ujevići i slični, pa čak i veći od njih.
Nema „mjeseca“, a da se neki Pavićić ili Dežulović ne okruni nekom „svjetskom“ nagradom ili priznanjem. Knjige im se prevode kao na tekućoj traci, ali…u toj i takvoj literaturi (ili filmovima) jedino što možete naći (svaka čast iznimkama) je pljuvanje i bljuvanje po Hrvatskoj i Hrvatima, odnosno laži o stvaranju hrvatske države.To je „hrvatska umjetnost“ koja još koliko toliko prolazi u inozemstvu., a koja se nažalost najvećim dijelom financira (kao i srpske Novosti) od hrvatskih kulturnih i inih institucija. Sramotno, ali je tako.
A diljem svijeta, a poglavito i u našem susjedstvu, poput Bosne i Hercegovine ili Slovenije, objavljuju se zanimljive knjige i snimaju odlični, pretežno dokumentarni filmovi, o Hrvatskoj i Hrvatima, ali to očito ne odgovara prije svega pojedinim političarima i politikantima, pa toga kod nas nažalost „nema na ekranu“.Hrvatska radio televizija (HRT) ima neki program namijenjen dijaspori, ali to nije dovoljno, a još manje gledano, jer se prikazuje u terminima kad većina „spava“ (da se malo našalimo). Pojedinci koji vani svojim novcem financiraju propagiranje Hrvata i Hrvatske obično kod nas nisu „zanimljivi“, a njihovi umjetnički i ini potezi u hrvatskim medijima, osobito lijevim (kojih je 80 posto) marginaliziraju se ili prešućuju.Nu, u svemu tome, jedna od svijetlih točki je tv emisija Croatica TV na televiziji u Torontu (Kanada). Već niz godina, (sic!), iz tjedan u tjedan, uspješno je financira i uređuje Anton Kikaš, veliki hrvatski domoljub, producent, humanist, poslovni čovjek i književnik, kojem je Hrvatska iznad svega, što je uostalom dokazao i u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.
Netko je o njemu lijepo napisao: „On Hrvatsku nosi i osjeća duboko u svojem biću i kud god da krene s njime je Hrvatska!“ Stoga su njegove tv emisije u Kanadi iznimno gledane, (emitiraju se i tri reprize!), a pored Hrvata prate je i drugi. Putem njih se mogu gledati i slušati nacionalne i lokalne vijesti, svi važniji događaji, intervjui i drugi segmenti iz hrvatsko-kanadske perspektive.
Svaka čast, Antone!
Ali, nažalost takvih ljudi je malo, i pitanje je koliko će još dugo moći izdržati ovakav tempo, tim prije što im se Hrvatska gotovo ničim ne odužuje.
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
