Jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Anton Kikaš, iznimno je bio sretan, radostan i ponosan, što je 18. svibnja prvi put mogao proslaviti rođendan, nigdje drugdje nego u rodnom mjestu bl. Alojzija Stepinca u Krašiću, gdje je u društvu vojnog ordinarija RH u miru mons. Juraja Jezerinca i krašičkog vlč. Ivana Vučaka, uz ostalo razgledao i rodnu kuću čovjeka koji će posve sigurno biti proglašen i svetim!
Nema tome dugo stigao sam u Zagreb, gdje sam se susreo s rodbinom i mnogim prijateljima, a nazočio sam i premjeri dokumentarno-igranog filma Jakova Sedlara „Bilo jednom u Hrvatskoj“, čiju sam realizaciju također pomogao. No, prijatno me iznenadio poziv biskupa Jezerinca da na rođendan dođem u Krašić, ali i u Pribić, rodno mjesto kardinala Franje Kuharića, a potom sam obišao i Jezerine, gdje je rođen moj prijatelj Jezerinac. To nikako nisam mogao propustiti. Bio je to poseban dar, tim prije jer je tada u Krašiću, ispred crkve Presvetog Trojstva održano i svečano otkrivanje biste svetog Ivana Pavla II i to na njegov 102. rođendan. Bista je rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavog. Inače, Krašić je čudesno i sveto mjesto, koje vam daje iznimnu snagu i osjećaj duhovnog bogatstva, rekao je Kikaš, koji je podrijetlom iz Bijakovića pokraj Međugorja, a koji već desetljećima živi i radi u Torontu u Kanadi, gdje je ostvario i zavidnu poslovnu karijeru.
Velika mi je radost što su još neki važni ljudi rođeni na ovaj datum, poput Svetog oca Ivana Pavla II, hrvatskog znanstvenika Ruđera Boškovića ili pak športaša Franje Wolfa ili Antona Stipančića.
Međutim, kad već govorimo o Antonu Kikašu vrijedno se podsjetiti da je to čovjek koji je dao značajan doprinos na početku velikosrpske agresije, koji se nije dvoumio staviti i svoj život na kocku, kad je Boeingom 707 Uganda Airlines sletio na zagrebački Pleso iz Južne Afrike, iz Botswane, s 19 tona oružja za obranu Hrvatske!
To je bio svjetski poduhvat kojeg su zabilježili mediji diljem svijeta. Ali zahvaljujući, među ostalim i hrvatskim izdajicama, uhićen je od strane zločinačke JNA, te odmah na Plesu pretučen, a potom sproveden u Beograd u ćeliju vojnog zatvora, gdje su ga mlatili, mučili, vodili na strijeljanje i na kraju, nakon tri mjeseca, pustili u zamjenu za ratnog zločinca generala Aksentijevića. Taj ozbiljan, domoljubni i iznimno hrabar pothvat Hrvatska nije i nikada ne će zaboraviti. O tome je poznati redatelj Jakov Sedlar snimio i veoma uspješan dokumentarni film s naslovom „Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.“, koji je prikazan i diljem svijeta, a kojeg se može pogledati i na You Tubeu. Također treba istaknuti da je Kikaš poznati i kao veliki humanitarac, čovjek velikog srca, koji je pomagao i pomaže, kao malo tko, za što je, nema tome dugo, zasluženo primio i visoko hrvatsko državno odličje – Red kneza Domagoja s ogrlicom..
Svi koji poznaju ovog čovjeka, čiji je moto „Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe-pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju“ (J.F. Kennedy), znaju da nikada nije žalio truda ni novaca kad je bila u pitanju promocija i pomoć za Hrvate. Zahvaljujući ovom uglednom čovjeku, Hrvati su svojedobno na Sveučilištu Waterloo, jednom od najvažnijih sveučilišta u Kanadi, dobili i prvu katedru hrvatskog jezika. Bio je uporan i za to je skupio ne mala financijska sredstva. Inače, dobro se pamti kad je svojedobno pozivao u goste i hrvatske glazbene, kazališne i ine umjetnike, pa i čuvenu, šampionsku ekipu zagrebačkog Dinama 1982.! Otkupio je prava i za jedan tv kanal, pa Hrvati u toj dalekoj zemlji mogu gledati i svoj program, koji on godinama uređuje i kojeg sa zanimanjem prate u tri provincije, koje imaju oko 25 milijuna stanovnika!
U zadnje vrijeme pomogao je i varaždinskom kazalištu u uređenju nove pozornice!
Stoga, dragi naš Antone, – sretan Vam rođendan!
Mladen Pavković
