Nedavno su u Antaliji, u Turskoj, održane Olimpijske igre za osobe s Downovim sindromom, a s pobjedničkih postolja ponovo je odjeknulo ime Međimurja. Hrvatska Judo reprezentacija kući je donijela dvije medalje: Mateo Holjevac iz Duge Rese osvojio je srebro, a međimurski šampion iz Judo kluba Zrinski Čakovec Nenad Vrbanec broncu.
Mladi džudaš Nenad Vrbanec, spada među 'čarobnjake sporta' jer zahtjevnim radom, upornošću i posvemašnjom predanošću znoj pretvara u sportske trofeje. Pod vodstvom svog trenera Filipa Šekete, prije osvajanja brončane medalje u Turskoj, dosegnuo je dosad najveće osobne rezultate, ali i povijesne trofeje Kluba: europsko zlato, te dva svjetska srebra!
Župan Međimurske županije Matija Posavec priredio je prijem u čast uspješnom sportašu i njegovu novom trijumfu: „Od srca čestitam Nenadu i njegovom treneru Filipu na novoj medalji svjetske razine. Ponovo ste nas ispunili ponosom, te nam pokazali koliko vrijedi svako ulaganje i pozornost koju posvećujemo sportu. Kada je riječ o osobama s poteškoćama, upravo je sportsko okruženje najbolji oblik inkluzije, za koju se toliko zalažemo. Nenad je jedan od pionira u našem kraju na tom putu i dokaz da su i najveće prepreke savladive. Svojim rezultatima ističe se kao uzor u zajednici i potvrda da su snovi ostvarivi“, istaknuo je župan Posavec.
Nenad je sa županom podijelio doživljaje s nedavnog natjecanja, te ispričao da je ranije uspješno trenirao plivanje, te nogomet, no dolazak u Judo klub Zrinski promijenio je njegov sportski kolosijek. „Džudo je sport koji sam jako zavolio pa sam druge sportske aktivnosti ostavio po strani, čim sam ga počeo trenirati“, kaže Nenad, pojašnjavajući da se u borilačkim vještinama, osim izdržljivosti tijela i duha, trenira i poštovanje prema suparniku.
Nenad je počeo trenirati prije otprilike sedam godina, te je već u prvim natjecanjima pokazivao potencijal i talent, te zapanjujućom brzinom usvaja nove tehničko-taktičke elemente, ističe Nenadov trener Šeketa.
Mladi sportaš posjeduje vjeru u vlastiti potencijal, te ljubav prema svom sportu iz koje vuče snagu za svaki naporan trening i svaki izlazak na borilište. Nenadov izbor i sportski put pun je simbolike: trenira rame uz rame s ostalim džudašima u Klubu Zrinski, a predispozicije koje mu je Downov sindrom u fizičkom smislu oduzeo, nadoknađuje žarom srca i ispisuje zlatne stranice sportske povjesnice Međimurja, Hrvatske i svoga matičnog Kluba za koji je ostvario najviša odličja.
S mnogim vrijednostima koje sport može dati čovjeku, poput zahvalnosti, odgovornosti, upornosti, čvrstine i ljudskosti, Nenad je rođen, no za osvajanje trona, potrebno je i više. Jer – svakom sportskom trijumfu – prethodi bitka sa samim sobom.
