U novom podcastu „I ja sam sportaš“ gostovao je mladi hrvatski motociklist Martin Vugrinec. Ovaj Novomarofčanin svoju je karijeru počeo sa šest godina kada se odlučio baviti freestyle akrobatskom vožnjom. Danas, s 21. godinom Martin je jedini hrvatski internacionalni motociklist koji se probija u sam vrh svjetskog motociklizma i sanja kako će ubrzo voziti u istoj konkurenciji sa svojim uzorom – Valentinom Rossijem.
Iako većina djece kreće s nekim drugim sportovima poput nogometa, juda, karatea, plivanja itd., Martin je krenuo s motorima i to već sa samo šest godina.
U principu sve vezano za moju priču je neobično pa su samim time i moji počeci bili drugačiji od ostalih. Npr. nogometom se većina djece počne baviti, a mi u obitelji nekako uvijek želimo biti drugačiji od ostalih, ne mislim tu da želimo biti ili da jesmo bolji od drugih po tom pitanje, već jednostavno želimo raditi ono što drugi ne rade. Ljubav prema motorima usadio mi je otac koji je većinu svog života proveo na motociklu.
A prati li Martin u slobodno vrijeme nogomet i klub iz Varaždina?
Malo me sram to priznati, jer se Hrvati uvijek ponose svojom ljubavi prema nogometu, ali ja ga baš ne pratim ha, ha. Jednostavno nisam nogometni tip, ali podržavam naše nogometaše i drago mi je što i oni mene podržavaju – čak mi je i izbornik Dalić poslao podršku što mi puno znači.
Kao što je rekao, motociklizmom se počeo baviti zbog oca, no Valentino Rossi mu je bio uzor.
Na televiziji sam uvijek pratio GP i Valentina Rossija, moj prvi broj na motociklu je bio četrdeset šest upravo zbog Rossija ha, ha.
Smatra li onda Rossija najvećim motociklistom svih vremena?
Gledajući povijesno, Giacomo Agostini osvojio je najveći broj titula, ali to je bilo davno i tada je konkurencija bila daleko slabija. Mislim da je Rossi najbolji, ali blizu mu je i Marc Marquez koji bi već ove sezone mogao doći do devete titule.
A kakvo je stanje u Hrvatskoj što se tiče motociklizma, pomaže li savez i kako?
Postoji hrvatski moto savez sa sjedištem u Zagrebu, ali naša priča s njim je dosta zanimljiva. Oni bi se trebali brinuti za sve hrvatske motocikliste koji nastupaju kod nas, ali i vani po drugim državama. Kako kod nas politika svugdje ima utjecaj, tako ima i tu i mi smo prošle godine bili ignorirani od strane saveza . Na sreću, postizao sam odlične rezultate i dobio sam dio sredstava, ali ja sam ustvari jedini koji ta sredstva koristi na pravilan način. Prošle godine bio sam jedini hrvatski predstavnik na internacionalnim natjecanjima na kojima sam postizao dobre rezultate, ali npr. nisam bio pozvan na „Noć prvaka“, odnosno svečanost za motocikliste koju organizira savez. Iskreno, ne bih ni mogao doći jer sam se nalazio u Njemačkoj, ali mislim da nije uredu da mi pošalju pozivnicu dan nakon što je događaj prošao.
Da se vratimo malo na pozitivnije teme, upitali smo Martina gdje se vidi za dvije godine?
Unutar dvije godine cilj mi je nastupati na utrkama svjetskog World Super sport prvenstva u mojoj 600 klasi. To su utrke koje se voze po cijelom svijetu. Od Thailanda, Argentine pa do Europe. Prvo se nadam utrkama po Europi a onda, uz malo sreće i po cijelom svijetu.
U podcastu je Martin progovorio i o tome koliko je motociklizam opasan sport, jesu li česte ozlijede, kako financijski uspijeva pokriti cijelu sezonu, zašto je preselio u Njemačku; i još mnogo zanimljivosti iz svojeg privatnog i javnog života.
Cijeli razgovor možete pogledati OVDJE.
