Bio je to prema svemu što smo čuli, vrlo sadržajan razgovor dvojice premijera susjednih država Slovenije i Hrvatske u slovenskome srednjovjekovnome dvorcu Vinica na pograničnoj rijeci Kupi. Ključni dio susreta predsjednika hrvatske vlade Andreja Plenkovića i slovenskoga kolege dr. Roberta Goloba bilo je razmatranje pregleda bilateralnih odnosa. Kako je razgovor dvaju izaslanstava otpočeo najprije susretom u četiri oči, to svih detalja ipak ne možemo znati, ali možemo naslutiti, da je već tada razgovor krenuo kroz sva bitna pitanja i poneke probleme međusobnih odnosa, ali i o temama, koje razmatra Europsko vijeće, gdje Slovenija i Hrvatska zastupa širu regiju, u kojoj su i države u čekaonici za ulazak u Europsku uniju.
U nastavku susreta uslijedio je čin potpisa Sporazuma između vlada Republike Slovenije i Republike Hrvatske „o gradnji, upravljanju i održavanju objekata premošćivanja na državnoj granici“.
U toj prigodi premijeri su dali izjave o značenju ovoga sporazuma za odnose između dvije zemlje u budućnosti. Slovenski premijer je u prvim riječima naglasio „prijateljske odnose s hrvatskim kolegom i zadovoljstvo, da su se u suradnji usredotočila na konkretne i izvodljive korake koji daju neposredni učinak za svakodnevni život ljudi.
Danas sam s premijerom Plenkovićem potpisao sporazum, za koji sam uvjeren, da će imati doista pozitivan učinak na pučanstvo duž cjelovite kopnene granice s Hrvatskom. Tako je s 23 objekata, koji su potrebni održavanja, obnove pa i dogradnje, a sve to je namijenjeno tome, da granica ne razdvaja, nego povezuje, da pučanstvo može živjeti ne samo u slozi, nego i u suživotu, i da se na obje strane granice pletu lijepe, pozitivne životne zgode“, rekao je u uvodnoj riječi premijer Golob.
Uzvraćajući ovim riječima slovenskoga premijera, hrvatski premijer Plenković, uz zahvalu za lijepi prijem u Vinici, pozdravio je potpis sporazuma: „Potpisali smo vrlo dobar sporazum, koji omogućava lakšu gradnju i održavanje mostova, koji povezuju Hrvatsku i Sloveniju, naše narode i pučanstvo cjelovitoga pograničnoga područja“.
Iz razgovora, koji su tekli između delegacija i za vrijeme ručka domaćin je dao širi prikaz sadržaja tih razgovora. Tako se razgovaralo o nadolazećem vrhu NATO saveza u Haagu. Obojica premijera pozdravljaju postignutu „fleksibilnost u definiciji obrambenih izdataka“, u skladu sa stvarnim mogućnostima svake države.
Za Plenkovića je bilo zanimljivo čuti od Goloba, koji je inače znanstvenik na polju elektroenergetike, o tome kako stoje stvari oko pripreme odluke o izgradnji drugoga bloka Nuklearne elektrane Krško: „Republika Hrvatska surađuje već u pripremi projekta kao jednakovrijedni partner, sa koji imamo dobra iskustva, a razgovori o tome bit će u sljedećim mjesecima“, Rekao je Golob i dodao želju, da bi se „povjerenje, kojega smo danas materijalizirali prelilo na ostala područja, što gledam s velikim optimizmom za razvitak naših međusobnih odnosa, jer nas zajedničke pobjede povezuju „Normalno i očekivano je krizna situacija u svijetu bila predmet razgovora. Golob je izrazio čvrsto stajalište Slovenije. da “za nas jest jedina mogućnost mir. Eskalacija ne vodi miru. Mi smo pozvali sve voditelje, da se suzdrže od neprijateljstava i da umire stanje odnosa .Nadam se da će u tom cilju biti konstruktivni skori razgovori u Haagu i Bruxellesu“.
Plenković je u svojoj riječi naglasio uspješnu suradnju dviju država na području sigurnosti, posebice između policija Slovenije i Hrvatske: „To je jedna od stvari, koje dolaze s povjerenjem. Značajne su preventivne akcije, da spriječimo rizike u budućnosti. Za nas su isto tako značajne poslovne veze između Slovenije i Hrvatske.
Slovenija je jedna od najznačajnijih trgovačkih partnerica Hrvatske. Cijenimo visoki broj slovenskih turista koji dolaze na našu obalu. Sve to nas povezuje i gradi čvrste odnose“, rekao je Plenković, uz napomenu da Hrvatska želi nastavak plodne suradnje kao partner i suvlasnik Nuklearne elektrane Krško jer s time dolazi do najučinkovitije električne energije za budućnost. Hrvatski premijer je u zaključku govorio stanju u Gazi: „Moramo spriječiti, da dolazi do civilnih žrtava. Mi smo donijeli odluku o pomoći Gazi i u tim smislu surađujemo s humanitarnim organizacijama za pomoć i o drugim mjerama za sprječavanje civilnih žrtava“.
Iz cjelovitog sadržaja razgovora možemo ipak reći, da je bilo govora i o nekim neriješenim pitanjima. Ono najteže pitanje glede arbitraže o granice ostavljeno je po strani, rekli bi u nekom zamrznutom stanju s intencijama obje strane, da to ne smeta drugim pozitivnim koracima, kojih je puno više. Premijeri su govorili i o manjinama, Slovenskoj u Hrvatskoj koja je priznata, ali u svemu nije zadovoljna, na primjer oko uporabe slovenskoga jezika u javnosti, dočim Hrvatska manjina u Sloveniji, kao i druge manjine u Sloveniji (osim talijanske i mađarske) nije priznata, ali se daju mogućnosti za kulturno djelovanje.
Rijetko se događa da hrvatski državnici ističu taj problem, ali eto Plenković je to učinio ovog puta. Zašto je tako, jest predmet širih objašnjenja kao i slučaj koje je također iznio Plenković o identifikaciji i pokopu žrtava poslijeratnih umorstava pod komunističkim režimom. Govorilo se o mogućnosti uspostave zajedničke komisije, koja bi se bavila tim problemom. Možemo reći, da su problem hrvatske manjine i dostojan pokop umorenih hrvatskih žrtava područja o kojima se premalo govori i piše, ali dobro je da ih se makar u ovakvim državnim susretima spomene.
Ivan Botteri
