Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović prisustvovao je dočeku vojnika 12. hrvatskog kontingenta (HRVCON) iz misije potpore miru „Odlučna potpora“ (Resolute Support) u Afganistanu. 
U svom obraćanju vojnicima, predsjednik Milanović je konstatirao kako je „došao i taj trenutak da se, nakon sedamnaest i pol godina, hrvatski vojnici vrate kući“. Predsjednik Republike podsjetio je kako pripadnici HV-a još od ožujka 2003. godine sudjeluju „u jednoj od najdelikatnijih misija te vrste u povijesti“ te rekao: „NATO misija, koja je bila nastavak obračuna s terorističkim grupacijama u Afganistanu nakon terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države, pokrivena je Rezolucijom UN-a, Vijeća sigurnosti. Dakle, s vrlo jasno definiranim pravnim okvirom 2003. godine došlo je do toga da je Hrvatska odlučila, po prvi puta, tada kao kandidat za članstvo u NATO-u, sudjelovati u jednoj takvoj misiji. U Irak nismo htjeli slati vojnike. Imali smo kao i mnoge druge države određene pravne i političke prepreke. Međutim, za Afganistan smo se odlučili, praktički odmah, jako brzo, tu neke dileme nije bilo“.
Predsjednik Milanović je podsjetio kako je i sam, tada kao pomoćnik ministra vanjskih poslova, sudjelovao vrlo aktivno u pripremi terena za donošenje te odluke koju je na kraju, kako je kazao, donio politički vrh.
„Sedamnaest godina kasnije ocjenjujem – a mislim da tako misli velika većina naših ljudi jer Hrvatska vojska je vojska hrvatskog naroda, hrvatske države - da je ta misija polako došla kraju i da više nema razloga da se Hrvatska vojska tako daleko od kuće zadržava. Vaša iskustva koja ste tamo stekli, vi i svi vaši prethodnici, vaše kolege i prijatelji, hrvatski vojnici, su dragocjena. Ona nažalost ili srećom nisu ratna, ali to nikome, zaista nikome ne želiš. Jer ono kroz što je prolazila Hrvatska prije dvadeset i nešto godina - a mnogi se toga još sjećaju ili su sudjelovali u tome - je opet jedna vrsta iskustva koje vjerojatno nitko ili skoro nitko od ljudi s kojima ste se susretali nije imao. Ovo je sad jedno mirnije vrijeme. Vojska treba sudjelovati, surađivati s drugima, orijentirati se naprosto u svijetu u kojem živi da vidiš koliko si dobar, u čemu su drugi bolji od tebe, u čemu si ti bolji od drugih. I zato ova vrsta međunarodne vojne suradnje i sudjelovanje će se nastaviti na neki drugi način. Negdje drugdje, negdje možda bliže, ali priči o Afganistanu je, eto, došao kraj. I na neki način mi je drago zbog toga“, rekao je predsjednik Milanović i izrazio žaljenje zbog pogibije hrvatskog vojnika Josipa Briškog u Afganistanu.
„Žao mi je zbog žrtve koju smo imali prošle godine. Međutim, naše se cure i dečki ipak vraćaju živi i zdravi svojim obiteljima. Želim vam sve najbolje, da budete zdravi, da se nastavite baviti ovim posebnim poslom, pozivom, da u njemu napredujete, da gradite sebe. A to da budete vjerni i lojalni Domovini, to vam ne moram niti govoriti, to znate i sami. Jer da niste, ne biste nikada ovaj posao i ovaj način života naprosto uzeli na sebe. Još jednom puno vam hvala! Bili ste na ponos Hrvatskoj. Odradili ste istovremeno i važan posao. To se sve gleda, vidi, zapisuje, to je hrvatska reputacija i toj reputaciji ste vi vrlo, vrlo dobro konstruktivno doprinijeli. Još jednom puno hvala i sve najbolje vama i vašim obiteljima!
Živjeli“, zaključio je Predsjednik Republike.
