Novi Zakon o plaćama u državnoj službi i u javnim službama nam je potreban zato jer je uspostavljeni sustav plaća nepravedan prema radnicima u školama i jer se novim Zakonom najavljuje značajnije povećanje plaća svim radnicima. Ovo nikako ne znači da je prihvatljiv zakon koji će “zacementirati“ postojeće nepravde, zakon koji će ugroziti postojeći radno-pravni status radnika u školama i dovesti u nepovoljniji položaj sindikate.
Popis izuzetih od primjene novog Zakona, kako onih na koje se Zakon uopće neće primjenjivati (vojska, sigurnosne službe, diplomacija) ili one na koje se neće odnositi pojedine odredbe, npr. ocjenjivanje, (Ured predsjednika Vlade, Ured predsjednika Sabora i osobe zaposlene na poslovima podrške ministru) kompromitira početnu ideju o stavljanju u jednak položaj, kada je u pitanju vrednovanje rada, svih radnika u državnim i javnim službama.
Poslodavcima, tj. ravnateljima daju se prevelike ovlasti. Ocjenjivanje radnika je isključivo njihova ovlast. Oni osnivaju Povjerenstvo kojem će se radnici moći žaliti na ocjenu, ali i donose poslovnik o radu Povjerenstva koje odlučuje o prigovorima radnika. Potpuno su samostalni i pri dodjeljivanju godišnje nagrade (bonusa). U njihovoj je ovlasti čak i odlučivanje je li završeni studij na poslijediplomskoj razini u funkciji radnog mjesta (uvećanje plaće za 5%, 8% ili 15%.
Sindikati su nezadovoljni jer ih se primjenom novog Zakona dovodi u nepovoljniji položaj. Oduzima im se pravo iz važećih kolektivnih ugovora prema kojima su uključeni „u izradu nacrta i prijedloga zakona i drugih propisa i akata koji utječu na radno-pravni status, socijalni, profesionalni i materijalni položaj zaposlenika u školi“. Sindikati gube pravo na ugovaranje visine dodatka na radni staž, visine dodatka za završen studij na poslijediplomskoj razini. Ne daju ni mišljenje na sadržaj Uredbe o EU-projektima i 2 pravilnika koji proistječu iz Zakona. Osim toga, sindikati ne mogu podržati Zakon prije nego im se omogući uvid u popratne dokumente, ponajprije uredbu o koeficijentima.
Više se zamjerki može uputiti sustavu ocjenjivanja radnika. Predugo je razdoblje (radnik treba 20 godina biti ocijenjen najvišom ocjenom) za ostvarivanje maksimalne povišice od 30-posto. Premalen je postotak onih koji mogu biti ocijenjeni najvišim ocjenama „izvrstan“ i „naročito uspješan“. U školi od 60 zaposlenih, samo će 3 radnika godišnje biti ocijenjeni ocjenom „izvrstan“ i 9 radnika ocjenom „naročito uspješan“ Čak ¾ radnika mogu dobiti ocjenu „uspješan“ koja donosi 2 boda ili ocjenom „zadovoljava“ koja ne donosi bodove.
Otpuštanje radnika ne samo da je riješeno neprihvatljivo ( ocjena „ne zadovoljava“ u 1 godini), nego se radi o rješenju koje je u suprotnosti sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima kojima je razrađen postupak otkazivanja ugovora o radu, određene zaštićene skupine itd. Zadržavanje predloženog rješenja – neminovno vodi nezadovoljstvu radnika i uspostavi novih tenzija između vlasti i sindikata.
Bez uvažavanja primjedbi sindikata na prijedlog Zakona, a osobito bez uvida u sadržaj popratnih uredbi i pravilnika, nikakva podrška donošenju zakona, od strane Sindikata Preporod nije moguća. Zato što su velika očekivanja radnika u školama od novog Zakona (veće plaće, pravedniji odnosi, radno-pravni status), veliko će biti i nezadovoljstvo ukoliko se ne uvaže primjedbe.
Željko Stipić, predsjednik Sindikata
