„U Jadranskom bazenu djeluje respektabilna ribarska flota koja lovi oko 30 posto ukupnih količina srdele u Europi, a mediteransko tržište je najveći europski potrošač ribe. Prevladava mišljenje da bi se uvođenjem novih regulativa na kojima inzistira Europska komisija pogodovalo raznim interesnim lobijima koji traže nova tržišta za plasman svojih ribljih proizvoda. Na takav način bi Europska Komisija indirektno pripomogla otvaranju prostora nekim novim igračima, nauštrb lokalnog ribarstva“, ističe predsjednik Grupacije ribolova HGK Ivan Birkić komentirajući prijedlog mjera kojima EK želi regulirati ribolov sitne plave ribe u Jadranskom moru.
„Sitna plava riba, srdela i inćun, najvažniji je resurs kojeg ima hrvatsko ribarstvo, a od iznimnog je gospodarskog značenja i za cjelokupno gospodarstvo. Zato mi već četiri godine zaredom provodimo niz raznovrsnih mjera upravljanja s ciljem zaštite stokova sitne plave ribe. Primjerice, zatvaramo 30 posto hrvatskog ribolovnog mora, imamo proširene lovostaje u vrijeme najintenzivnijeg mrijesta srdele i inćuna, u svrhu osiguranja kvalitetne reprodukcije i juvenilnih jedinki“, pojašnjava Birkić, uz napomenu da su samo hrvatski ribari 2014. lako mogli uloviti preko 100.000 tona, ali su razmišljali dugoročno i izlovili tek 71.000 tona kako bi zadržali dovoljan broj spolno zrelih jedinki, a što doprinosi dugoročnoj stabilnosti stokova i ribarstva. Kompilacijom mjera upravljanja ribolovom koje RH provodi postigli smo cilj i smanjili ribolovni napor za oko 25%, a što je rezultiralo smanjenjem ulova od približno 20% u odnosu na 2014. godinu.
Uvođenje količinskih kvota
„EK je donijela prijedlog uredbe (Višegodišnjeg plana upravljanja malom plavom ribom na Jadranu) koji sadržava uvođenje količinskih kvota, dok istovremeno određeni lobiji unutar EK predlažu i uvođenje escapement strategije čije su glavne odrednice uvođenje višemjesečnog ili višegodišnjeg moratorija na ulov na Jadranu te također uvođenje količinskih kvota. Naše poslovanje, naša tradicija, naše vještine, opstanak lokalnih zajednica koje su vezane na ulove male plave ribe, veliki dio prerađivačke industrije, bili bi uništeni jer u Jadranu nemamo drugih vrsta koje bi mogli loviti u vrijeme mogućih moratorija“, naglašava Birkić, dodajući kako EK svoj prijedlog višegodišnjeg plana temelji na znanstvenim predviđanjima stanja stokova i predviđanja oporavka istih koji za stvarnim vremenom kasne dvije godine. Poručuje kako realni sektor ne može prihvatiti modele procjene stanja stokova koji znanstvenici koriste jer je puno više čimbenika u prirodi koji utječu na stanje stokova, a nisu obuhvaćeni navedenim modelima.
„Možda principi upravljanja koji se spominju u prijedlogu EK i mogu dati rezultata na određenim tipovima ribolova na Sjevernim morima (jedan ribarski brod na Sjeveru EU ulovi u jednom danu koliko jedan ribarski brod na Jadranu ulov tijekom cijele jedne godine). Takav unificirani pristup upravljanja ne možemo prihvatiti, jer se na takav način ne priznaju posebnosti, različitosti i raznolikosti pojedinih regija EU. Uspostavili smo već spomenute modele upravljanja, postigli konsenzus s Talijanima i Slovencima na našu, hrvatsku inicijativu, i uz suradnju s nadležnim institucijama Upravom za ribarstvo“, naglašava Birkić i dodaje kako je to bio mukotrpan posao Grupacije ribolova HGK jer su u startu imali tek 10-ak posto ribara na svojoj strani koji su razumjeli potrebu za odgovornim upravljanjem. „Uspjeli smo se međusobno dogovoriti i uskladiti praksu, znanost i politiku“, poručio je Birkić.
Zbog lovostaja ribarima naknada
Podsjećamo da je zabrana ribarenja okružujućom mrežom plivaricom-srdelarom s ciljem zaštite srdele u vrijeme mrijesta započela 16. prosinca 2018. i traje do 14. veljače 2019. na području cijelog ribolovnog mora Hrvatske. Također u cilju zaštite inćuna u vrijeme mrijesta predviđen je lovostaj u razdoblju od 01. svibnja do 31. svibnja 2019. na području cijelog ribolovnog mora Hrvatske.
U ovoj godini za dio trajanja lovostaja predviđena je i isplata naknada ribarima, a Ministarstvo poljoprivrede u tu svrhu je osiguralo 4,5 milijuna eura naknada. Sudeći po stanju ribljih stokova koji su u sve boljem stanju, implementirane mjere itekako djeluju. Dobar pokazatelj oporavka je i pecatura (broj riba u kilogramu) koja se u zadnjih godinu dana u prosjeku smanjila za desetak komada (s 50-55 do 40-45 riba po kilogramu). Manja smrtnost ribe po kilogramu dobra je za zaštitu ribljeg fonda, a veći i kvalitetniji primjerci su ekonomski isplativiji za prodaju samim ribarima.
Ono što je zabrinjavajuće jest činjenica da domaća potrošnja debelo zaostaje za prosjekom EU-a. Prosjek konzumacije ribe u Uniji je 20 kilograma po stanovniku, dok se u Hrvatskoj kreće oko 10 kilograma. Što se tiče potrošnje plave ribe, od 60-ak tisuća tona ulova u prošloj godini tek dva do tri posto završi na stolovima domaćih potrošača, tridesetak posto ide za prehranu tune, dok glavnina ulova završi u preradi ili na svježem tržištu EU.
Zato HGK kroz projekt „Riba Hrvatske – Jedi što vrijedi“ želi povećati potrošnju ribe na domaćem tržištu, stvoriti bolji imidž i brend domaće ribe te dodatno pojačati njezin plasman u inozemstvo.
Foto: F. Brala
