Premijer Andrej Plenković danas je najavio kako će Vlada s ciljem ublažavanja rasta cijena energenata na građane djelovati u tri segmenta - socijalni transferi, naknade u cijenama plina i struje te elementi poreznog sustava odnosno stope PDV-a. "Vlada pozorno analizira kretanje cijena energenata i mjere koje poduzimaju druge države članice Europske unije. Trenutno se razmatraju sve opcije koje će zaštititi standard građana", rekao je na konferenciji "Energetska sigurnost u eri brze dekarbonizacije", u organizaciji Jutarnjeg lista. Podsjećajući da je Vlada u jesen prošle godine intervenirala zamrzavanjem cijena naftnih derivata, ponovio je kako se razmatra situacija vezano za rast cijena električne energije i plina.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je danas na energetskoj konferenciji "Svijet energije 2022. – Energetska sigurnost u eri brze dekarbonizacije", u organizaciji Jutarnjega lista.
Nakon uvodnih pozdrava, govor predsjednika Vlade donosimo u cijelosti.
"Zadovoljstvo mi je sudjelovati na još jednoj konferenciji Jutarnjega lista posvećenoj temi energetske sigurnosti u eri brze dekarbonizacije, u trenutku kada se Hrvatska, Europska unija i cijeli svijet suočavaju s izazovima i značajnim promjenama na globalnom energetskom tržištu.
Pandemija korona virusa s kojom se još uvijek borimo prouzročila je zdravstvenu, gospodarsku i društvenu krizu bez presedana.
Vlada je poduzela niz mjera kako bi ublažila negativan utjecaj pandemije na hrvatsko gospodarstvo i možemo kazati da smo tu odstupili od naše političke filozofije, prije svega glavne stranke u parlamentarnoj većini, a to je Hrvatska demokratska zajednica kao stranka desnog centra, koja zagovara socijalno tržišno gospodarstvo, slobodu poduzetništva i odgovornost pojedinca, kao trokut funkcioniranja naše ekonomije.
Ali smo, stjecajem okolnosti, i u prvom i u drugom mandatu morali pristupiti korištenju niza intervencionističkih mjera.
Prošla godina bila je zahvaljujući agilnosti gospodarstva godina snažnog oporavka
To smo učinili kako bi, prije svega, očuvali radna mjesta – i to njih čak, 700. 000, a to je konkretno svako drugo radno mjesto u privatnom sektoru u Hrvatskoj. Ti radnici su dobili plaće od države putem svojih poslodavaca. Time smo osigurali egzistenciju našim obiteljima, osigurali plaće hrvatskim radnicima i omogućili da čak 120 tisuća kompanija ne bude u situaciji da možda ide u stečaj, nego da preživi i premosti krizu uzrokovanu koronavirusom.
Stoga je ova prošla godina bila godina snažnog gospodarskog oporavka, zahvaljujući agilnosti hrvatskoga gospodarstva, naših gospodarstvenika, ali i naših građana, zahvaljujući izvrsnoj turističkoj sezoni, koja je po prihodima bila gotovo na razini rekordne 2019., u koju smo puno uložili i kvalitetno je pripremili, ali i zahvaljujući i hrvatskom izvozu.
Stoga s optimizmom očekujemo konačni zbroj koji će nam dati ocjenu rasta BDP-a u 2021. godini. On je daleko iznad očekivanja, pa čak i u duplo od one naše krilatice koju koristimo već šestu godinu, koliko imamo povjerenje građana, a to je – underpromise i overdeliver. Ovdje bi to moglo biti više od 100 posto od projiciranoga rasta od 5 posto – on bi vjerojatno trebao biti veći od 10 posto.
U ovom razdoblju koje je iza nas od 2016. do danas imamo u Hrvatskoj rast prosječne plaće za 30%, skoro 1700 kuna. Rast broja zaposlenih na 1.571.000, imamo 26 tisuća zaposlenih više nego 2019. i 35 tisuća više nego 2020.
Strateški ciljevi članstvo u europodručju i Schengenskom prostoru
Dodatno, prema zadnjim podacima, govorim o europskim statistikama, Hrvatska je među zemljama Europske unije s najvećim padom udjela javnoga duga u BDP-u i sada smo na razini od 82,4%, što znači da se brzo vraćamo na onu putanju koju smo zauzeli 2016. i koja nam je omogućila da izađemo iz procedura i prekomjernog proračunskog manjka i prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, da ispunimo kriterije za Europski tečajni mehanizam II, da se pripremimo za članstvo u europodručju i da, u konačnici, Hrvatska u ovo naše vrijeme dosegne najveći kreditni rejting u povijesti. Ova zadnja ocjena Fitcha – BBB s pozitivnim izgledima je najbolji investicijski kreditni rejting Hrvatske ikad.
Sve to govori da radimo na onome što su naši strateški ciljevi. A to smo kazali na početku našega prvog mandata, to pripremamo i provodimo i ovo je godina isporuke. I kada je riječ o članstvu u europodručju, gdje očekujemo da se ključne odluke donose sredinom ove godine, a vidjeli ste i Zakon o euru koji je u javnom savjetovanju i smjernice za pripremu gospodarstva, a u ovo doba za 12 mjeseci u Hrvatskoj bi se trebao koristiti euro.
Drugi strateški cilj je ulazak Schengenski prostor. I tu smo odradili sve temeljite, detaljne pripreme, dobili pozitivne ocjene i sada smo u fazi tog završnog procesa donošenja odluka, koji će se također, prema našim planovima, odvijati sredinom ove godine.
Svježa je vijest od jučer – onaj treći cilj o kojem malo manje govorimo jer je, u odnosu na ova dva, malo dalji i gotovo da predstavlja zadnju moguću organizaciju čija članica Hrvatska, temeljem svoje veličine, snage i utjecaja i onoga što uopće postoji na međunarodnoj razini, može postati. Jučer su otvoreni pregovori za članstvo Hrvatske u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj, OECD-u, sa sjedištem u Parizu, koja okuplja najrazvijenije zemlje svijeta.
Povezani klimatski i energetski izazovi
To je okvir o kojem moramo voditi računa i u kontekstu ove naše današnje teme. A taj kontekst je da je svijet suočen s dva velika, suprotstavljena i povezana izazova, klimatski i energetski.
S jedne strane, svjedočimo najbržem globalnom zagrijavanju u posljednjih nekoliko milijuna godina koje bi moglo izazvati sve izraženije klimatske promjene i sve učestalije vremenske pojave koje imaju karakter ekstremnih.
Ako ne smanjimo emisiju stakleničkih plinova od fosilnih goriva, izazvat ćemo pogubne promjene za poljoprivredu, izazvati znatno veće migracije od današnjih, brojne socijalne nemire te ogromnu štetu za gospodarstvo i životni standard diljem svijeta.
S druge strane, ako u sve napučenijem svijetu želimo zadržati sadašnji životni standard današnje industrijske civilizacije, moramo osigurati opskrbu energije bez kojeg nema ni proizvodnje, ni prometa, ni grijanja, ni električne energije.
Naime, 99,5% svjetske proizvodnje i aktivnosti počiva na potrošnji energenata, a tek 0,5% na fizičkom radu cijelog čovječanstva.
Drugim riječima, da nemamo energenata kojim se napajaju svi strojevi, uređaji, vozila koji nas okružuju svjetski BDP bio bi danas 200 puta manji.
Kvalitetu života koju imamo danas u odnosu na onu koju smo imali u predindustrijsko doba dugujemo isključivo energentima, i to ponajprije fosilnim gorivima.
Stoga ako želimo zadržati sadašnji životni standard i zaštiti se od pogubnih klimatskih promjena uzrokovanih emisijama CO2, u narednim desetljećima trebamo pronaći alternative fosilnim gorivima, koji danas čine 80 % primarne energetske potrošnje, dok primjerice vjetar i solarna energija čine tek 3%, i nikad neće imati potencijal da sami zamijene ugljen, naftu i plin.
Stoga, svjesni tih izazova, ključno je da u toj nužnoj energetskoj tranziciji pronađemo za Hrvatsku najbolji energetski miks, koji će istodobno smanjiti naše emisije stakleničkih plinova, jamčiti stabilne opskrbu energijom iz raznih izvora te osigurati što veću energetsku neovisnost u kontekstu srednjoročno sve manjih zaliha fosilnih goriva, a danas vidimo i sve skupljih.
Sigurnost opskrbe i cijene energenata
U takvim okolnostima, gospodarski oporavak nakon glavnog udara pandemije značajno je poremetio globalne opskrbne lance te je izazvao eksploziju svjetskih cijena energenata – nafte, plina, te doveo do rekordnih cijena električne energije na europskim tržištima.
Koji su uzroci takvog rasta?
To su povećana potražnja za naftom i plinom na tržištima u Aziji, zatim niska zapunjenost europskih plinskih skladišnih kapaciteta uz dugu ogrjevnu sezonu 2020./2021.
Svjedoci smo smanjene isporuke plina s ruskog tržišta prema Europi.
Suočeni smo smanjenju ulaganja u istraživanje i proizvodnju fosilnih goriva, smanjenje proizvodnje, primjerice, u Nizozemskoj i Norveškoj, a možemo se suglasiti da utjecaj na rast cijena ima i nužna tranzicija energetskih politika prema obnovljivim izvorima energije te rast cijena emisija stakleničkih plinova.
Za napomenuti je svakako da su globalna otkrića ugljikovodika na najnižoj razini u posljednjih 75 godina te da nije došlo ni do značajnijeg povećanja proizvodnje nafte zemalja OPEC+ , zbog očekivanog 4. i 5. vala pandemije.
Istodobno predviđanja globalne proizvodnje ugljikovodika – dakle plina i nafte – nedvosmisleno ukazuju na to da te rezerve u svijetu nisu nepresušne, da ćemo se morati suočiti s padom proizvodnje ugljikovodika.
To znači da ulazimo u razdoblje u kojem moramo ubrzati tranziciju na obnovljive izvore, kako bismo mogli osigurati potrebe energije za kućanstva i gospodarstvo.
Sve su to elementi koje utječu na cijenu plina i nafte, o čemu itekako vodimo računa, jer to se izravno odražava i na cijenu goriva, ogrjeva, dakle plina, hrane i proizvodnje.
Naši građani, za razliku od građana nekih drugih država članica, u proteklom razdoblju nisu osjetili značajni rast cijena energenata.
Primjerice cijena električne energije u Europskoj uniji je krajem prošle godine porasla prosječno 30%. U Berlinu je tako cijena porasla 9%, u Beču 27%, a u Amsterdamu čak 114%.
Ublažavanja udara rasta cijena na standard građana
Vlada pozorno analizira kretanje cijena energenata kao i mjere koje poduzimaju druge države članice Europske unije te se trenutno razmatraju sve opcije koje će zaštititi standard građana. Tu se vraćam na intervencionizam kao jedan od načina djelovanja Vlade u svim ovim okolnostima zadnjih nekoliko godina.
Mi smo to pokazali i ujesen ove godine kada smo iskoristili zakonske mogućnosti kada smo donijeli uredbu kojom je ograničena cijena goriva.
Tu izvanrednu mjeru smo stavili van snage kada je došlo do stabilizacije cijena, no nastavljamo pratiti situaciju na mediteranskom tržištu i imamo instrumente za kojima možemo posegnuti ako će biti daljnje potrebe.
Razmatramo također i situaciju u odnosu na rast cijena električne energije i plina.
Kao što znate, cijene za kućanstva su, možemo to tako kazati, zajamčene do travnja ove godine i do tada hrvatski građani neće osjetiti rast na svojim računima.
Vlada će upravo zato, kao što smo prošloga tjedna i najavili, uskoro izići s paketom mjera. Vodit ćemo se sa djelovanjem u tri segmenta, s osnovnim ciljem ublažavanja udara na standard građana, naša kućanstva, naše obitelji, s obzirom na globalni rast cijena energenata.
Tri segmenta paketa mjera
Prvi segment je mjera socijalnih transfera odnosno povećavanja naknada onima među nama koji su socijalno ugroženi.
To je danas naknada u iznosu maksimalno do 200 kuna, vaučer koji dobiva 64.000 kućanstava u Hrvatskoj, dakle onih najugroženijih, čime se kroz načelo solidarnosti pokriva trošak cijene struje.
Naš plan je da donesemo novi regulatorni okvir gdje će se povećati opseg tih naknada, to jest proširit ćemo polje primjene uz struju i na plin, a proširit ćemo i krug primatelja tih socijalnih naknada te ujedno povećati iznos.
Dakle, kroz sva tri segmenta ćemo djelovati da održimo socijalnu uključenost i zaštitimo one najugroženije u hrvatskom društvu.
Drugi dio paketa odnosi se na sagledavanje naknada, svih koje postoje u konačnom izračunu cijene plina ili struje. Tu ćemo se osloniti i na važnu ulogu Hrvatske elektroprivrede, koja je državna energetska kompanija i koja u ovim okolnostima, kao i ostale, ima i snage da dio ovoga tereta iznese i na svojim plećima.
Treći element je, naravno, sagledavanje svih mehanizama koje imamo kroz poreznu politiku. Svi znamo da je PDV na struju 13 postotnih bodova, na plin 25 posto, i u tom smislu radimo temeljite analize fiskalnih učinaka u varijanti da gledamo na smanjivanja, kako bismo i na taj način, u konačnici, smanjili udar na građane i na gospodarstva.
Izgradnjom LNG terminala na Krku zajamčena opskrba plinom za Hrvatsku
U kontekstu globalne energetske krize kojoj svjedočimo, često se spekulira s potencijalnim problemima opskrbe energentima.
Želim istaknuti da Hrvatska još uvijek ima značajnu domaću proizvodnju ugljikovodika – nafte kojom zadovoljavamo otprilike 20 % domaće potrošnje, te plina kojeg, prema podacima za prošlu godinu, proizvodimo za 30-tak % domaćih potreba.
Domaća proizvodnja će nam zajedno s terminalom za ukapljeni prirodni plin na Krku, jamčiti da ćemo plina uvijek imati. Oni nam pružaju sidro na koje se možemo osloniti, poglavito ako uzmemo u obzir činjenice da brojni globalni stručnjaci i organizacije poput OPEC-a predviđaju kratkoročni rast cijena i potražnje za ugljikovodicima.
Izgradnjom Terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku Hrvatska je priskrbila sigurnu opskrbu plinom iz bilo kojeg dijela svijeta i u bilo kojem trenutku, ali ne samo za Hrvatsku već se radi o alternativnom dobavnom pravcu i za druge, nama susjedne, europske zemlje.
Mi smo prepoznali strateški značaj ovog projekta za energetsku neovisnost Hrvatske i diversifikaciju opskrbe.
Govoreći sa stručnjacima iz energetskog sektora proteklih godina, shvatili smo da je to tema o kojoj se govorilo praktički četiri desetljeća.
Mi smo na samom početku drugoga mandata konačno završili taj projekt, koji Hrvatskoj daje jednu sasvim novu dimenziju na energetskoj karti Europe. Dobilo smo podršku i sufinanciranje sredstvima Europske unije, ali smo ostatak novca presjekli i rekli – da, riješit ćemo to iz hrvatskoga proračuna, da, riješit ćemo to sredstvima naših kompanija. I LNG je tu. I u ovakvim okolnostima se još bolje vidi koliko je važan značaj diversifikacije opskrbnih pravaca.
Za vašu informaciju, od1. siječnja prošle godine na Terminal je došao 21 brod za prijevoz ukapljenoga prirodnoga plina te je iskrcano gotovo 3 milijarde prostornih metara ukapljenog prirodnoga plina.
Dosad je uplinjavanjem dobiveno 1,7 milijardi prostornih metara prirodnoga plina koji je predan u transportni sustav Hrvatske, a što u 2021. godini čini 50 % od svih ulaza u transportni sustav.
U ovoj plinskoj godini zasad planiran je dolazak 24 broda.
Energetska tranzicija kao prilika razvoja hrvatskog gospodarstva
Iako smo još uvijek suočeni s posljedicama krize prouzročene pandemijom COVID-19 i potresima, nužno je razmišljati unaprijed i promišljati aktivnosti koje će omogućiti što brži gospodarski rast u razdoblju pred nama, osobito u sektoru energetike.
U pogledu energetske tranzicije na obnovljive i niskougljične izvore energije, smatram da Hrvatska može i mora biti ambiciozna, jačati svoju energetsku neovisnost koja je temelj gospodarskog razvoja i brže se prilagođavati trendovima usvajanjem novih tehnologija.
Na našu sreću, to možemo lakše raditi od usporedivih zemalja jer imamo jasne preduvjete – poput klimatskih ili geoloških karakteristika ili pak povoljnog geopolitičkog položaja na energetskoj karti Europe.
Energetski razvoj Hrvatske mora se temeljiti na novim i čistim tehnologijama, inovacijama i istraživanjima, a to će pridonijeti povećanju kvalitete života građana i osiguranju nužne transformacije gospodarstva.
Ovo je posebno aktualno u kontekstu nedavno završene konferencije COP26 u Glasgowu gdje sam najavio da ćemo aktivno raditi na smanjenju emisija, dekarbonizaciji i poticanju korištenja obnovljivih izvora energije.
Uvjereni smo da je to pravi put i da ćemo na taj način stvarati ekološki prihvatljivije okruženje.
Iza Paketa “Spremni za 55” koji je Europska komisija predstavila prošle godine, stoji činjenica da se kao svijet nalazimo u fazi “pet do dvanaest” u kontekstu globalnog zagrijavanja i problema koji su izazvani dodatnim stakleničkim plinovima, što u potpunosti mijenja okolnosti u kojima se nalazi naš planet, ali i svjetsko gospodarstvo.
Europa je definitivno u tehnološkom razvoju i u nizu ostalih segmenata društva ispred ostalih na globalnoj sceni i zato je Zelenim planom prije ostalih iskoračila prema rješavanju tih gorućih pitanja.
Ključni strateški dokumenti za energetiku
Hrvatska je predana zacrtanim ciljevima koji su sadržanim u našim ključnim strateškim dokumentima na području energetike.
To su Strategija energetskog razvoja do 2030. s pogledom do 2050. godine i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan.
U njima smo postavili cilj od najmanje 36% obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije do 2030. godine.
Hrvatska je među državama Europske unije koje su najviše povećale udio „zelene“ energije u ukupnoj potrošnji u 2020. godini, čime smo uvelike nadmašili ciljeve koje je zacrtala Europska komisija.
U 2020. zelena energija dosegla je 31 % ukupne potrošnje energije.
Usto, Hrvatska je usvojila Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. s pogledom na 2070. godinu, kao i Strategiju niskougljičnog razvoja za razdoblje do 2030., s pogledom na 2050. godinu.
U posljednjem razdoblju vodik je postao referentna točka u tumačenju energetske budućnosti, kako na razini Europske unije, tako i na svjetskoj razini.
Stoga ćemo uskoro predstaviti Hrvatsku strategiju za vodik od 2021. do 2050. godine, koja sljedeći tjedan ide na javno savjetovanje.
Time ćemo jačati svoju energetsku neovisnost i ubrzati zelenu tranziciju zahvaljujući čemu ćemo, kao što sam to najavio u Glasgowu, najkasnije do 2033. godine napustiti ugljen u proizvodnji električne energije i povećati time udjel obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji.
Ujedno, do 2030. godine smanjit ćemo emisije CO2 za 45% čime sudjelujemo u zajedničkom europskom cilju smanjenja emisija do 2030. godine za 55%.
Europski zakonodavni paket "Spremni za 55%"
Europski zakonodavni paket „Spremni za 55%” obuhvaća revidirano europsko zakonodavstvo na području klime, energetike i prometa radi njegova usklađivanja s ambicijama klimatske neutralnosti za 2050. na pravedan i konkurentan način.
Zelena tranzicija i dekarbonizacija moraju biti troškovno učinkoviti stoga su predviđeni i mehanizmi za podupiranje država članica u ostvarivanju svojih povećanih nacionalnih ciljeva.
Već sam i prošle godine na ovom skupu govorio o tome kako je prema pravilima Mehanizma za oporavak i otpornost, potrebno uložiti najmanje 37% sredstava u zelenu tranziciju.
Ti zahtjevi odražavaju se u našem Nacionalnom programu oporavka i otpornosti u kojem su osigurane potpore gospodarstvu za niz projekata zelene tranzicije, a to će se nastaviti i kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija za naredno financijsko razdoblje.
Na raspolaganju su nam sredstava i iz ostalih izvora financiranja kao što su Modernizacijski fond i Fond za pravednu tranziciju.
Socijalni fond EU za klimatsku politiku
A imali ste prilike maloprije čuti i izvršnoga potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa koji je kazao da novi zakonodavni paket Europske unije predviđa formiranje Socijalnog fonda za klimatsku politiku kako bi se osigurala dostatna sredstva za ublažavanje učinaka politika smanjenja emisija stakleničkih plinova.
On će se financirati iz proračuna Unije s iznosom od 25% od očekivanih prihoda od trgovanja emisijama za zgrade i goriva za cestovni promet.
Iz njega će se državama članicama osigurati 72,2 milijarde eura za razdoblje 2025. – 2032. nakon ciljane izmjene višegodišnjeg financijskog okvira.
Komisija stoga predlaže ključ za raspodjelu tih sredstava, koji uzima u obzir udio ruralnog stanovništva i razinu energetskog siromaštva. Po tom ključu, Hrvatska bi dobila iznos od 1,4 milijarde eura.
Sredstvima iz tog fonda pomagat će se građanima da financiraju ulaganja u energetsku učinkovitost, nove sustave grijanja i hlađenja i čišću mobilnost.
Niskougljična i energetska tranzicija postavlja put prema održivom konkurentnom gospodarstvu u kojemu se gospodarski rast ostvaruje uz male emisije stakleničkih plinova i drugih emisija u okoliš.
Time ćemo građanima i gospodarstvu osigurati dostupniju, čišću i jeftiniju energiju, uz očuvanje svojih prirodnih resursa.
Doprinos hrvatskih energetskih kompanija procesu energetske tranzicije
Kako bi se ubrzao proces energetske tranzicije, važno je da se kompanije unutar Hrvatske uključe u te inicijative i daju svoj doprinos. Zato mi je drago da su ovdje predstavnici svih velikih hrvatskih kompanija u energetskom sektoru i koji su, siguran sam, prepoznali kako energetske tranzicije neće biti bez promjena u njihovom poslovanju i bez njihovog ulaganja u kapitalno intenzivne tehnologije čiste ili obnovljive energije.
To je vidljivo kroz mnoge projekte koje već provode ili planiraju, od ulaganja u vjetroeletkrane, solarne kapacitete, ulaganja u inovativne tehnologije, poput hvatanja i skladištenja ugljičnog dioksida i zelenog vodika.
Takvi projekti prepoznati su i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, kao što je primjerice projekt Biorafinerije u Sisku ili bioelektrane na biomasu kojih je sve više u Hrvatskoj.
Tu su i ulaganja u projekte geotermalne energije, koja je čist i gotovo nepresušni izvor energije, tim više što kontinentalni dio Hrvatske ima iznadprosječno visoki geotermalni potencijal, prema nekim podacima čak 60% veći od europskog prosjeka.
Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti planiramo 225 milijuna kuna za razvijanje geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva, a ti projekti će se nastaviti financirati i kroz novi Višegodišnji financijski okvir.
Uz toplinarstvo, geotermalna energija nudi stabilan i o vremenskim uvjetima neovisan obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije, ali i veliki potencijal u poljoprivredi, osobito u stakleničkoj proizvodnji.
Takvi sinergijski projekti dokaz su da energetsku tranziciju možemo iskoristiti kako bismo bili jači, otporniji i spremniji za buduće izazove.
Povoljnija i dostupnija energija, čišći okoliš i veća energetska neovisnost
Naposljetku, budući da od Nuklearne elektrane Krško dobivamo svaki šesti KWh struje, tu je i nuklearna energija koja kao niskougljična energija ima također važnu ulogu u dekarbonizaciji.
Naime, godišnja proizvodnja koju dobivamo od naše polovice Nuklearne elektrane Krško ista je kao otprilike proizvodnja koju bismo dobili od 1400 vjetroagregata, pet puta više nego što ih već imamo – i to iz jednostavnog razloga što gram uranija sadrži energiju tone nafte ili tisuću kubika jakog vjetra.
Stoga ne čudi što tu energiju, koja u Europskoj uniji udovoljava najvećim standardima sigurnosti, koristi više od polovine članica Europske unije i što se u Europi nalazi svaka treća nuklearna elektrana u svijetu u Europi.
No pored same proizvodnje energije, jako je važno raditi i na smanjenju potrošnje, ponajprije pomoću ambicioznog programa energetske učinkovitosti kuća i zgrada, kao i korištenjem toplinskih pumpi, kao ekološkog načina da se smanji potrošnja i poveća energetska samodostatnost.
Sve su to komplementarni smjerovi koji Hrvatskoj trebaju osigurati povoljniju i dostupniju energiju, čišći okoliš i veću energetsku neovisnost.
Na nama je pak da iz ovih današnjih izazova izvučemo korisne pouke za budućnost i ubrzamo energetsku tranziciju, na dobrobit budućih generacija.
Očuvati planet za buduće generacije
Naime, ako želimo spriječiti da do kraja stoljeća ne premašimo 2° C globalnog zatopljenja, nemamo drugog izbora nego da u sljedećih 80 godina emitiramo triput manje CO2 nego u proteklom stoljeću, kad nas je u prosjeku, globalno gledajući, bilo triput manje.
To znači da do 2050. moramo triput smanjiti sadašnje emisije CO2.
Stoga je u tranziciji prema sve raširenijoj električnoj energiji važno imati na umu – ako se uzme u obzir cijeli životni i proizvodni ciklus raznih elektrana – najmanje CO2 emitiraju nuklearke, hidroelektrane i vjetroelektrane, od 6 do 10 g po kilovat-satu, bioenergana, geotermalna i solarna centrala 3 do 5 puta više, plinska 50 puta više, elektrana na naftu 80 puta više, dok ona na ugljen čak 100 puta više.
Na nama je da ovisno o svojim resursima odaberemo najbolji miks za Hrvatsku kako bismo osigurali što jeftiniju i što sigurniju opskrbu energijom, i to je naš prvi cilj.
Naš drugi cilj je poticati korištenje obnovljivih izvora energije, treći je provedbom Europskog zelenog plana pridonijeti dekarbonizaciji našeg gospodarstva i četvrti, u skladu s ovim porukama organizacija civilnoga društva koje imaju važnu ulogu u ovoj klimatsko-energetskoj tematici, je očuvati i Hrvatsku i Europu i planet za buduće generacije.
Hvala vam lijepa."
