„Nakon trideset godina neke stvari moramo ponavljati zato jer su istina, važna istina i zato što dolaze novi ljudi, nova djeca i nove generacije koje se ne mogu toga sjećati“, rekao je predsjednik Republike Zoran Milanović danas u Širokom Brijegu gdje je odlikovao 1. Poskok bojnu HVO-a Široki Brijeg Redom hrvatskog trolista, za osobite zasluge njezinih pripadnika u Domovinskom ratu.
A stvari koje treba ponavljati, smatra Predsjednik, je činjenica kako je Hrvatsku obranio mali broj dobrih ljudi. „U 'Oluji' je sudjelovalo 200 tisuća ljudi, ali svega nekoliko desetaka tisuća u vojnim djelovanjima. A 1991. godine - kada je Hrvatska branjena, da bi se kasnije uopće imalo što oslobađati - sudjelovao je mali broj dragovoljaca iz svih krajeva. To je bio narod, to su bili Hercegovci, Vlaji Dalmacije, Slavonci, Zagorci, Boduli - ljudi iz naroda, a manje ljudi iz centra velikih gradova. Malo dobrih ljudi je zaslužilo da ih se za života i nakon života pamti, da ih se štuje“, kazao je.
Nadalje, Predsjednik je naglasio da su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedan od tri konstitutivna naroda, da su neiskorjenjiv narod ovog prostora, jednako kao Srbi i Bošnjaci. Govoreći o ljudima koji su branili, obranili i oslobodili Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, predsjednik Milanović je posebno istaknuo ulogu Hercegovaca.
„Svatko tko želi osjetiti i probati shvatiti što se događalo, neka pogleda one prve dane svibnja 1991. godine kada je narod ovog kraja, Širokog Brijega i zapadne Hercegovine, stao pred tenkove JNA koji su iz Mostara navodno išli u Duvno. Ovaj narod je, s jedne strane, pokazao visoko produhovljeno mirotvorstvo, civiliziranost, pristojnost, ali isto tako pokazao je lukavost i pronicavost jer znali su što se sprema i osjećali što će se iz svega toga izroditi. Izrodio se rat, rat za koji nije bilo dovoljno upozorenje ono što se događalo u Hrvatskoj mjesecima ranije, još gori rat, još teži rat s još većim posljedicama“, poručio je predsjednik Milanović.
Rat je završio 1995. godine zahvaljujući i djelovanjem hrvatskih gardijskih brigada, brigada Hrvatskog vijeća obrane i naših saveznika iz Armije BiH, podsjetio je Predsjednik istaknuvši da rat ne bi završio “da nije bilo hrvatskih brigada koje su došle pred Banja Luku”.
“Tek tada su predsjednik Tuđman i Milošević mogli otići u Dayton i tamo predstavljati hrvatski i srpski narod BiH. To stjecajem okolnosti, ne slučajno, nisu bili ni Krešo Zubak, ni Mate Boban - dva značajna i utjecajna čovjeka u ovom prostoru - nego je to bio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. To govorim zato što iz tog pravnog fakta sve proistječe i sve proizlazi, i hrvatska odgovornost i odgovornost Zagreba za ono što se događa u Bosni i Hercegovini, da je se čuva, da se pazi na to da se taj poredak ne urušava, da se igra pošteno i da svaki narod bude jednak“, istaknuo je.
Predsjednik Milanović mišljenja je da Bosni i Hercegovini danas ne prijeti rat. „Ovoga puta jedino što imamo na raspolaganju su riječi, uvjerljivost i upornost. Ovaj narod je pokazao svoju pamet, svoju pronicivost, upornost, neiskorijenjenost, svoju ekonomsku žilavost i ja mogu iskazati samo svoje divljenje iz pjesme 'Dođi da vidiš, dođi da se diviš'“, poručio je predsjednik Milanović.
U obraćanju se predsjednik Milanović osvrnuo i na rad visokog predstavnika u BiH. „Dokle god visoki predstavnici budu imali interesa i volje mijenjati zakone ove zemlje ukazima tako da bi postigli ovo ili ono, a nemaju vremena i interesa promijeniti Izborni zakon ove zemlje - i tako onemogućiti da Hrvatima predstavnike biraju oni koji nisu Hrvati - ja u takvu pravdu ne vjerujem. Moja dužnost je da o tome govorim uz iskrenu želju i maksimalni doprinos koji mogu dati - i koji hrvatska vlada može dati i daje - da ovo bude jedna uređena funkcionalna država u kojoj žive i Hrvati kao konstitutivni narod za čiju sudbinu mi imamo odgovornost”, naglasio je i ukazao kako je Hrvatska danas i politički i gospodarski u jačoj poziciji nego prije dvadeset ili trideset godina.
“Ali tu svoju legitimnu snagu ne koristimo. Dokle god je tako, trebamo govoriti, biti uporanbi mirotvoran, kao one djevojke i žene iz svibnja 1991. godine. Tada su pokušale zaustaviti rat, nisu uspjele. Mi danas pokušavamo zaustaviti glupost i nepravdu. U gluposti i nepravdi živjeti nećemo!“, zaključio je svoje obraćanje predsjednik Milanović uz pozdrav - živjela Hercegovina, živjela BiH, živjeli Hrvati BiH.
Prva organizirana postrojba među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Poskok bojna, osnovana je 19. srpnja 1991. u prostorijama škole u Knešpolju. U početku je bila sastavljena od 49 dragovoljca s područja općine Široki Brijeg, a s vremenom su prerasli u bojnu. Poskok bojna prošla je sva najteža bojišta od 1991. pa do kraja rata. Sudjelovali su u obrani Ćepikuća kad je napadnuto Ravno, imali su važnu ulogu u oslobađanju Mostara te u akciji „Lipanjske zore“. Isto tako, tijekom svih ratnih godina, sudjelovali su u obrambenim akcijama na ratištima u Srednjoj Bosni/Uskoplju , tj. operacijama Raduša, Raška Gora, Risovac. Tijekom priprema za „Oluju“ premješteni su u zonu odgovornosti kupreške i livanjske bojišnice, te su sudjelovali u svim oslobodilačkim akcijama.
Odlikovanje Red hrvatskog trolista u ime postrojbe primili su ratni zapovjednik Poskok bojne Marinko Mikulić i ratni zapovjednik satnije Poskok bojne Anđelko Ćužić. Osim predsjednika Milanovića na svečanosti su se ratnog puta Poskok bojne prisjetili ratni zapovjednik brigade Široki Brijeg brigadir Krešimir Čavar, bivši zamjenik predsjednika Skupštine BiH Mariofil Ljubić i predsjednik Udruge Poskok bojne Široki Brijeg Mladen Ljubić Vajta.
Nakon svečanosti uručenja odlikovanja, predsjednik Milanović s izaslanstvom je položio vijenac kod Spomen-križa u Širokom Brijegu. U izaslanstvu predsjednika Milanovića pri polaganju vijenca bili su bivši zamjenik predsjednika Skupštine Bosne i Hercegovine Mariofil Ljubić, ratni zapovjednik brigade Široki Brijeg Krešo Ćavar, umirovljeni general Ljubo Ćesić, glavni tajnik Ureda predsjednika Republike Dinko Suton, savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Sabolić i generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Marko Babić.
