Sjećanje koje svake godine 25. lipnja oživljava uspomene na povijesno i neponovljivo jedinstvo slovenskoga naroda i politike te odluku Skupštine Republike Slovenije o samostalnosti i suverenosti prije 35 godina i danas je jednako snažno. U kolektivno pamćenje duboko su utisnute riječi prvoga predsjednika samostalne Hrvatske, izgovorene prilikom podizanja zastave nove slovenske države: „Danas su dopušteni snovi, ali sutra je novi dan!“

Te su riječi bile svojevrsna opomena na izazove koji bi mogli uslijediti. A oni su došli već u noći 27. lipnja 1991. godine, kada su iz većih garnizona Jugoslavenske narodne armije u Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj krenule naoružane kolone, bez ikakve prethodne najave. Tek je naknadno objavljeno kratko priopćenje prema kojemu je cilj tih iznenadnih vojnih pokreta bila zaštita graničnih prijelaza tadašnje Jugoslavije.

Uslijedio je rat koji je trajao deset dana. Zahvaljujući odlučnom i jedinstvenom otporu slovenskoga stanovništva i postrojbi Teritorijalne obrane Slovenije, uz potporu međunarodne zajednice, borbe su prekinute, a započeli su pregovori koji su naposljetku doveli do međunarodnoga priznanja Republike Slovenije.

To jedinstvo, međutim, ostalo je jedinstveno u novijoj slovenskoj povijesti i nikada se više nije ponovilo u takvom obliku. Najbliže mu je Slovenija bila prilikom odlučivanja o pristupanju Europskoj uniji i NATO-u.

Stvaranje samostalne države značilo je istodobno i oblikovanje dvaju političkih blokova koji se već 35 godina izmjenjuju na vlasti. Svaki od njih na svoj način obilježava Dan državnosti i upućuje vlastite političke poruke. Bilo je godina kada su se održavale i dvije odvojene proslave. Tako je izgledalo da će biti i ove godine, no predsjednica Republike Slovenije dr. Nataša Pirc Musar prihvatila je kompromisno rješenje pa su Vlada Republike Slovenije i Ured predsjednice zajednički organizirali središnju državnu proslavu, na kojoj su govorili predsjednica Republike i predsjednik Vlade.

U svojoj poslanici premijer se ponajprije osvrnuo na prošlost, ocijenivši da je „Slovenija nakon više godina slabih odluka danas pred zahtjevnim zadaćama i ozbiljnim izazovima“. Istodobno je izrazio uvjerenje da je moguće ostvariti društveni napredak „u kojemu će buduće generacije živjeti bolje nego mi danas“. U tom se pogledu razlike između dvaju političkih blokova gotovo i ne uočavaju.

Predsjednik Vlade i čelnik Pokreta Sloboda dr. Robert Golob, međutim, naglasak stavlja na budućnost. Za razliku od Janeza Janše, smatra da se Slovenija ne smije zatvarati u prošlost.

„Od naše samostalnosti svijet i Slovenija više su se puta promijenili. Zato se postavlja pitanje želi li naša država biti zajednica ljudi koji se okreću prošlosti ili zajednica koja hrabro gradi budućnost“, poručio je Golob.

Time je odgovorio na Janšine prijedloge da se veća pozornost posveti razdoblju osamostaljenja, uključujući i osnivanje posebnog muzeja posvećenog stvaranju slovenske države, umjesto sadašnjega Muzeja novije povijesti Slovenije.

Golob smatra da Slovenija, unatoč svojoj veličini, raspolaže velikim razvojnim potencijalom, osobito među mladim naraštajima.

„Imamo generacije mladih ljudi koji razmišljaju globalno. Imamo gospodarstvo koje se uspješno natječe na svjetskim tržištima. Imamo znanstvenike, stvaratelje, sportaše i poduzetnike koji svakodnevno potvrđuju da i mali narod može ostvariti velike rezultate. Nikada nisam prihvatio razmišljanje da smo premali da bismo utjecali na vlastitu budućnost“, rekao je Golob, pozivajući na pogled usmjeren daleko iznad svakodnevnih političkih prijepora.