Praizvedba opere Posljednji intermezzo pod ravnanjem Berislava Šipuša u suradnji s Muzičkim biennaleom Zagreb održana je 18. rujna u poluscenskoj izvedbi, pripremljenoj u skladu sa svim epidemiološkim mjerama.
Ova opera u četiri čina posvećena je životu i sudbini Janka Polića Kamova, a libreto prema motivima tekstova Kamova, Cesarea Pavesea, Paula Celana i Federica Garcie Lorce napisali su Ivan Penović i Marina Pejnović, koja je i redateljica predstave.
Četiri različite sredine skladatelj Šipuš prati i različitim glazbenim jezicima, a osim na Hrvatskom, pjevalo se i na talijanskom, njemačkom, francuskom i španjolskom. U ovom suvremenom opernom djelu sudjeluju Orkestar i Zbor Opere HNK te operni solisti Kitty Stefani Pijetlović, Jurica Jurasić Kapun, Luka Ortar, Dubravka Šeparović Mušović i Mia Negovetić, uz govornu ulogu Karla Mrkše koji tumači samog Kamova. Scenografkinja predstave je Liberta Mišan, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, oblikovatelj svjetla Elvis Butković, a autor videa Ivan Lučičić – Liik, dok će pridruženi član orkestra biti i Elvis Stanić na električnoj gitari.
Opera prati hrvatskoga pisca Janka Polića Kamova na putovanju motiviranom željom za bijegom od nesretne ljubavi, bolesti, obiteljske smrti i političkoga djelovanja. Skokovito putovanje, kanalizirano Kamovljevim pjesničkim motivima, oslikava njegovu nemogućnost bijega, jer zapravo želi pobjeći od prepoznavanja staroga u novome, poznatoga u nepoznatome, od onoga zapisanog sudbinom. Autori libreta Ivan Penović i Marina Pejnović, koja će i režirati predstavu, podijelili su ovo putovanje u četiri dijela, koji se događaju u četiri lučka grada: Rijeci, Genovi, Marseilleu i Barceloni, u kojoj pisac i umire. Kroz pjesničko se stvaralaštvo panoramski pomaljaju slike razdoblja u kojemu su živjeli likovi opere. Slike prikazuju sukobe i nadvladavanje vremena kroz koje prolaze lučki gradovi izgrađeni kroz povijest, koji su uvijek i utočišta lutalica. Slike se izmjenjuju, ali su uvijek sačinjene od ritmova koji se ukrštavaju; ritmova ljudi naspram ritmova grada. I dok se ritam grada mijenja napretkom, ljudi uvijek ostaju isti, jer oni uvijek bježe od samih sebe.
Riječ je o jednom velikom komornom ansamblu što se tiče glazbenika i instrumenata. Računam na virtuoznost određenih svirača iz Hrvatskog narodnog kazališta, njihove solističke istupe, a tako ću koncipirati i ansambl, sa dvadesetak glazbenika. Ali, unutra ulazi električna gitara, električni klavir, orgulje, veliki set udaraljki, bit će i nešto elektroničkih intervencija a uz sve to pojavljuje se i poveliki zbor, no on će biti statičan i izvan scene. Upravo zbog obaveze protuepidemijskih mjera smo sve ovo napravili, a opet kako bismo mogli računati na veći broj ljudi, koji se mnogi neće pojaviti na sceni, već će biti izvan scene. Scenografija će biti efektna, jednostavna i dosad na ovim prostorima ne toliko viđena, rekao je prije praizvedbe dirigent Berislav Šipuš.
