Napustio nas je jedan od zadnjih stupova dalmatinske poezije i skladane šansone, pjesnik, književnik, novinar i akademik Jakša Fiamengo, u 73. godini života. Njegove pjesme koje je ponajviše uglazbio Zdenko Runjić, a izveo Oliver Dragojević, ostat će zauvijek dio Dalmacije
Poeziju i druge tekstove objavljuje u časopisima od 1965. godine, a bio je urednik časopisa Vidik, urednik Biblioteke suvremenih pisca itd. U srpnju 1993. godine ovjenčan je maslinovim vijencem na pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču, a među brojnim nagradama dobitnik je i Porina za životno djelo.
Objavio je šesnaest knjiga poezije, a sudjelovao je i u stvaranju niza pjesničko-likovnih mapa. Od kraja sedamdesetih godine njegova poezija počinje se uglazbljivati i Jakša Fiamengo postaje nezaobilazna osoba dalmatinske šansonjerske i klapske scene, posebno na festivalima u Splitu i Omišu, za što je dobio pedesetak nagrada.
Jakšine pjesme zauvijek će ostati dio dalmatinske duše, prisjetimo se samo nekih: Karoca, Ništa nova, Evo mene među moje, Rojena valo, Piva klapa ispo volta, Dubrovačka jesen, A vitar puše, Laku noć Luigi, laku noć Bepina, Sutra će te ponit, Nokturno, Anđele moj, Nadalina, Luce mala, Infiša san u te, Lastavica, Ostavljam te samu, U prolazu...
Foto:Marin Aničić
