Izložba Susret u depou III dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić otvorena je u sklopu 70. Dubrovačkih ljetnih igara sinoć, 7. kolovoza pred brojnom publikom u ateljeu umjetnice u tvorničkoj hali bivše uljare Radeljević u Gružu, a otvorenom ostaje do zatvaranja 70. Igara 25. kolovoza.
Nakon prošlogodišnjih iznimno posjećenih Susreta u depou u prostoru bivše uljare Radeljević u Gružu, Lošić i ovoga puta publici predstavlja dijalog starijih i novonastalih radova stvarajući scenu na kojoj reflektor iz izdanja u izdanje ovog događaja biva premješten na drugo mjesto, bilo da svjetlost počiva na novonastalim radovima ili djelima koji su pak bili naslagani u jedan od dugih nizova velikog studija čekajući svoj red na ponovno izlaganje. Dubravka Lošić ne dopušta zatvaranje priče serijama radova, već ih postavlja u neprestano ponavljanu neposrednu interakciju s drugim djelima, ali i s publikom koja postaje dijelom igre izmjenjivanog konteksta i uvijek novih referenci.
Upravo su na ovakav način postavljene dvije serije radova u industrijskom prostora jednog od najspecifičnijih dubrovačkih ateljea: već prikazana serija radova na okuma šperploča, Kiše Pariz u dijalogu s novim radovima pod naslovom Alba Albula. Koristeći materijale iz bivše obiteljske radionice tekstila i vune, umjetnica utiskuje prošlost i sadašnjost u radove koji svojim izbijanjem u prostoru prizivaju baroknu puninu i teatralnost. Naspram tendencije prema težini i punini, nalaze se lebdeća djela iz serije Ljetno popodne u pet dana iz 1985./86. godine koji se bore za vlastiti bestežinski prostor smješteni unutar vremenskih i fizičkih odrednica radova koji ih okružuju.
O ispreplitanju starih i novih radova, povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat, koja trenutno priprema i veliku monografiju Dubravke Lošić, zapisala je: „Dubravkini su ciklusi paradigme njezinog objektnog slikarskog koncepta čiji istovjetni strukturalni i modularni nizovi imaju narav instalacije koja se tehnički definira kao asamblaž i posvaja prostor svojim visokim profilima, ritmom prostornih cezura i povratnim čitanjem palindromične rečenice. U teksturama koje su taktilne u tehnikama i procesima utiskivanja, pritiskanja i istiskivanja unutrašnjeg prostora, gomilanja ispod površine i 'hiberniranja' onoga što se čini kao da će u sljedećem trenutku promijeniti svoj labilni tekući ili dišući nadimajući oblik. Koji je izvan gravitacijskog sustava svijeta.”
Povjesničarka umjetnosti Jelena Tamindžija u tekstu izložbe ističe kako se „poseban odnos koji je umjetnica stvorila prema napuštenoj uljari bivše tvornice isprepliće s izvanjskim svijetom koji Lošić filtrira cijedeći ga kao ulje i razvodnjavajući njegove taloge u svojevrsnom katarzičnom porivu, prevodeći ih u djela koja ponovno promatra kao žive organizme. Trošnost i patina koje s vremenom osvajaju rubne dijelove umjetničkih radova postaju sastavni dio instalacija dodajući djelu dodatnu dimenziju osjetila mirisa i dodira te ostavljajući radu mogućnost da uvijek iznova sebe 'proizvede' lišući ga potpune monološke platforme.“
Koncept, sad već kultnih, Depoa dubrovačke slikarice Dubravke Lošić funkcionira kao izložba ili neformalna izložbena instalacija u umjetničkoj radionici. Izbjegavajući formalizaciju u sustavu galerijskog izlaganja, Lošić detronira umjetničku ekskluzivnost i otvara neposrednu komunikaciju u prostoru nastajanja svojeg umjetničkog govora. Riječ je o umjetničkoj odluci i gesti ali i odgovornosti prema vlastitom djelu koje želi da bude viđeno, čitano, odgonetano na mjestu gdje su imaginirani u dvoranskoj akustici oronule industrijske hale, dubrovačke tvornice ulja i u njenoj povijesnoj memoriji.
Izložba se, sve do zatvaranja 70. Igara 25. kolovoza, može razgledati svakim danom od 17 do 21 sat, a nakon tog datuma uz prethodnu najavu na +385 (0) 91 439 13 53.
