Pod nazvanom „Istra u mom oku“, u Klubu Zagrepčana u tijeku je izložba jednog od najpoznatijih hrvatskih modnih fotografa Ivana Balića Cobre. Odavno prepoznat i priznat kao „čovjek sa okom za ljepotu“, Balić je ovog puta pred gledatelje nesebično podastro dvadesetak svojih „neobičnih“ fotografija istarskih krajobraza protkanih maglenom koprenom. Gledatelju se ti motivi doimaju kao nešto „neobično“, nestvarno. Naime, kao da je na njima slikarskim kistom učinjena intervencija vodenim, akvarelnim, bojama. No, to je samo optički privid do kojega je autor došao pronalazeći svoje motive u izlascima prvog jutarnjeg sunca i izmaglicama istarskih udolina.
Motive za svoja uratke zapravo ne tražim, pogled mi sklizne udesno... Učka...pod njom sve mala mjesta kao biseri nanizani na ogrlici...jedno ljepše od drugog...no, kad se zaželim mira i tišine oko sebe i u sebi ..onda krenem na onu drugu stranu, tunelom...u unutrašnjost do mjesta Roča...Huma...Nugle...Buzeta – naglašava Cobra - cjeloživotni zaljubljenik u Istru.
- Često odlutam u te oaze spokoja i mira, u topla usnula mjesta gdje samo vjetar tiho priča u krošnjama stoljetnih stabala ispod kojih kamene klupice pozivaju bezglasno na odmor umorna tijela, gdje se kućice, kamene, stare stisnule jedna do druge pa se opiru vjetru i propadanju, gdje hodaš dugo sam sa svojim mislima i nikoga ne susrećeš, gdje se osjećaš posve svoj u tom savršenom tkanju kamena, prošlosti i zemlje.. eto, na ovim fotkama je upravo ta moja Istra – emotivno nam objašnjava autor.
Balić nikada nije bio fotograf uznemirujućih prizora. On je izbjegao fotografiranje nervoznih kadrova, na njegovim slikama ne može se vidjeti gnjev, nemir ili kaos bilo koje vrste. Dapače, svojim mladim kolegama uvijek savjetuje da ne snimaju fotografiju samo aparatom, već da u nju unesu sve knjige koje su pročitali, glazbu koju su čuli, ljude koje su voljeli…
-U Istri sve odiše mirom, čak i suton nije dramatičan kao onaj u obalnom dijelu...ovdje se samo desetci različitih modrina preliju nježno jedna preko druge kao sjena preko sjene zaljubljenika pa u trenu ostanem zadivljen obrnutom projekcijom jer me nebo podsjeti na more, a onda u treptaju oka ostanem ogrnut mirisnom tamnom noći što poziva na san, a za mene i nakon svog vremena provedenog u ljubavi s njom i nadalje ostane terra incognita – „tješi“ se Cobra i najavljuje novu izložbu i novi susret sa istarskim ljepotama.
