Svetac dana - 12.prosinca - Gospa Guadalupska – slika koja i danas predstavlja izazov za znanstvenike, a nisu joj naštetili ni kiselina ni bomba. Svi koji su istraživali taj fenomen došli su do istog zaključka: za aztečko platno iz 16. stoljeća ne vrijede zakoni fizike.
Snježana Šetka *Ostale tekstova iz ovog niza možete pročitati OVDJE.
Marijanska svetišta diljem svijeta omiljena su odredišta brojnih hodočasnika, a istodobno su to i mjesta brojnih ozdravljenja za koja znanost nema objašnjenja. Najposjećenije Gospino svetište na svijetu je ono Gospe Guadalupske u Meksiku, koje godišnje posjeti oko 12 milijuna hodočasnika. Tamošnji crkveni anali sadrže popis brojnih ozdravljenja od teških bolesti do kojih je tijekom stoljeća došlo na tom mjestu. Ipak, crkveni povjesničari drže da je najveće čudo koje je nastalo kao plod slike Gospe Guadalupske munjevita evangelizacija Latinske Amerike u 16. stoljeću. U samo nekoliko godina, od 1532. do 1538., krstilo se čak osam milijuna Indijanaca. Marijino ukazanje i njezine poruke Juanu Diegu bile su za to od presudne važnosti.
To je tek jedno od niza čuda o kojima govori knjiga “Dokazi nadnaravnoga – Istraga o čudima i fenomenima“, autora Grzegorza Gornyja i Janusza Rosikona, dvojice Poljaka koji su proputovali svijet u potrazi za Božjim čudima, a na hrvatsko je tržište donijela izdavačka kuća Verbum iz Splita.
Slika Gospe Guadalupske, čudesno nastale 1531. godine, najvažniji je predmet marijanske pobožnosti na američkom kontinentu. Platno s Gospinim likom iz Guadalupea jedina je slika na svijetu koja je, po svemu sudeći, nastala samom refleksijom. Znanstvenici ne mogu objasniti kako se to dogodilo, ali mogu točno odrediti identitet osoba na slici u Gospinim očima. Ćelavi starac s bradom je biskup Meksika Juana de Zumarraga, podrijetlom Baskijac, a Indijanac s kapom na glavi je Juan Diego koji je prije krštenja nosio aztečko ime Cuauhtlatohuac. Danas ga pod tim imenom Katolička crkva časti kao sveca. Ivan Pavao II. beatificirao ga je 1990., a kanonizirao 2002. godine.
Kad se Gospa 9. prosinca 1531. godine ukazala Indijancu, zamolila ga je da ode biskupu Meksika i poruči mu kako je njezina želja da u podnožju brda ukazanja bude podignuto svetište njoj u čast. Gospa je rekla kako će na tomu mjestu pomagati onima koji budu tražili njezin zagovor. Biskup nije povjerovao riječima Azteka. Ni nakon prvog ni nakon drugog ukazanja. Kad se treći put Gospa ukazala Diegu, rekla mu je da nabere cvijeća s vrha brda. Cvijeće je izbijalo iz snijega, a među njime su bile kastiljske ruže. Bojeći se da će uvenuti od hladnoće, omotao je cvijeće u svoj indijanski plašt, tzv. tilmu, i uputio se u biskupovu palaču. Stigavši tamo, prostro je svoj plašt, a Zumarraga i svi nazočni u čudu su pogledali platno, a zatim pali na koljena: na platnu je bila slika Blažene Djevice Marije. Upravo je taj prizor čudesno otisnut u očima Blažene Djevice Marije na plaštu.
Gospa Guadalupska – Meksički misterij
Već sljedećeg dana, 13. prosinca 1531., plašt s Marijinom slikom u procesiji je prenesen do katedrale u Ciudad de Mexicu. Nedugo poslije, na mjestu koje je Marija naznačila, podignuli su marijansko svetište u kojemu i danas iznad oltara visi plašt indijanskog seljaka s Gospinom slikom.
Slika godinama predstavlja izazov za znanstvenike, i to ne samo zbog odraza u Gospinim očima, nego i zbog činjenice da nema nikakvih oštećenja. Svi koji su istraživali taj fenomen došli su do istog zaključka: za aztečko platno iz 16. stoljeća ne vrijede zakoni fizike. Nije mu naškodila ni kiselina kojom je slika jednom zgodom “nehotice” bila polivena, ni bomba koju je jedan divljak 1921. stavio pred čudotvornu Gospinu sliku.
Marija na slici iz Guadalupea ima tamnoputo lice, poput mestika. Izdaleka izgleda kao Indijanka, a izbliza kao bjelkinja. Mirno prožimanje tih dviju kultura događalo se upravo pred Gospinom slikom. Pred njom su se i Španjolci i Azteci odricali želje za osvetom, oholosti i međusobne mržnje koja se gomilala tijekom vremena konkvistadora. Današnji se Meksiko rodio upravo u Guadalupeu.
Više od stotinu godina kasnije u Calandi u Španjolskoj dogodilo se nešto što je u španjolskoj povijesti poznato kao El Milagro de los milagros – čudo nad čudima. Taj su događaj potvrdili brojni svjedoci, među njima dužnosnici vlasti, crkveno povjerenstvo i liječnici. Što se tamo dogodilo?
Aragonski težak Miguel Juan Pellicer iz bogobojazne obitelji koja je gajila veliku pobožnost prema Gospi, ostao je bez noge koja mu je amputirana 1637. godine, kad je imao samo 20 godina. Kako tada nije bilo anestezije, svezali su ga za krevet i dali mu alkohol za ublažavanje boli. Miguel Juan je urlao od boli i zazivao Gospu od Stupa u pomoć tijekom amputacije. Odrezanu nogu zakopali su na bolničkom groblju. No, on nije gubio nadu da će mu noga ponovno izrasti. Uvijek se molio Gospi od Stupa i ona ga je zaista i uslišala.
Ista ona noga koju su mu odrezali i zakopali je na groblju u Zaragozi, ponovno mu je – izrasla dvije i pol godine nakon amputacije! A mjesec dana poslije već je bila potpuno zdrava da je mladić mogao zajedno sa svojom obitelji otići u svetište Gospe od Stupa da joj zahvali za svoje čudesno ozdravljenje.
Kirurg koji mu je amputirao nogu pregledao ga je i ustvrdio kako se ne može znanstveno objasniti taj događaj. Kad su državne i crkvene službe potvrdile čudo, 1641. godine mladića je primio jedan od najmoćnijih vladara tadašnjeg svijeta – kralj Filip IV., koji je kleknuo pred siromašnog seljaka iz Calande i poljubio mu ranu na desnoj nozi. I najpoznatiji Calanđanin, redatelj Luis Bunuel, u jednom od svojih filmova spominje to čudo iz 1640., a svake godine 29. ožujka mještani organiziraju svečanu procesiju u čast čudu, noseći kip Miguela Juana.
Čudesna ozdravljenja događaju se i u francuskome marijanskom svetištu u Lourdesu. Procjenjuje se da je između 1858., kad se Gospa ukazala Bernardici, do 2011. zabilježeno više od 7000 znanstveno neobjašnjivih ozdravljenja. Crkva ih je službeno priznala samo 68, ali to vjernike ne zaustavlja u pohodu Gospi. Najfascinantnija je izjava direktora Medicinskog ureda u Lourdesu dr. Alessandra de Franciscisa koji je rekao: “Mislim da sam najsmješniji liječnik na svijetu – ljudi mi dolaze ne zato što im je loše, nego zato što su ozdravili!” Gdje god se događaju čuda, tu je Gospa umiješala svoje prste.
Gospa Guadalupska, originalno platno/Foto: Lawrence OP
Molila smrt pa ozdravila
Čudesno je i ozdravljenje Janine Lach 1979. godine u Poljskoj, u svetištu Gospe Čenstohovske (Jasnogorske). Ona se udala s 19 godina, s 26 su joj dijagnosticirali neizlječivu bolest – multiplu sklerozu, zbog koje ju je napustio muž i ostavio je s dvoje djece. Mlada se žena utekla Mariji, molila je da zaštiti njezinu djecu, a za sebe – smrt. Sanjala je kako je Gospa zove, otišla joj je u pohode i – ozdravila! Odbacila je štake i ponovno stala na svoje vlastite noge, a da sve bude još nevjerojatnije, 2001. godine, nakon 27 godina razdvojenosti, vratio joj se njezin raskajani muž! A ona mu je sve oprostila i ponovno su zajedno.
Oko 99 posto svih priznatih čuda odnosi se na ozdravljenja. Slučajevi čuda drukčije naravi iznimno su rijetki. Takvo nemedicinsko čudo koje je Crkva priznala povezano je s peruanskom podmornicom “Pacocha”. Ta se podmornica sudarila 26. kolovoza 1988. s japanskim ribarskim brodom.
Pretrpjela je velika oštećenja i počela tonuti, a šestorica podmorničara odmah su poginula od udara. Među njima i kapetan, pa je zapovjedništvo preuzeo poručnik, inače podrijetlom Hrvat Roger Luis Cotrina Alvarado, koji je upomoć zazvao Mariju Propetog Isusa Petković.
Potom je uspio neviđenom snagom zatvoriti otvore kojima je more prodiralo u podmornicu i nosilo je na dno. Marija Petković čula je njegov vapaj, a on je zahvaljujući tome uspio spasiti sebe i sve preostale članove podmornice! Apostolska Stolica je 2002. potvrdila taj događaj kao čudo po zagovoru Marije Propetog Isusa Petković, a 6. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. u Dubrovniku ju je proglasio blaženom.
Gospa donosi potomstvo
Marijansko svetište u talijanskom gradiću Bra, udaljenom 60-ak kilometara od Torina, od 14. stoljeća mjesto je hodočasničkih pohoda, posebno parova bez djece koji mole zagovor Gospe od Cvijeća da dobiju dijete. Brojni zavjetni darovi u bočnoj kapeli svetišta svjedoče o uslišanim molitvama. Tamo je Gospa 29. prosinca 1336. spasila od silovatelja Egidiju Mathis, mladu ženu u devetom mjesecu trudnoće.
Vijest o napadu i čudesnoj Marijinoj intervenciji i rođenju djeteta brzo se proširila krajem, a mještani su se zaputili na mjesto čudesnog događaja. Pred njihovim očima ukazao se nevjerojatan prizor. Kapela je bila okružena grmovima trnine koji su, unatoč hladnoj zimi, bili prepuni bijelih cvjetova u punom cvatu. Od toga prosinca 1336. godine isti se prizor ponavlja u Brau svake godine. Cvjetovi su u punom cvatu na obljetnicu čudesnog događaja 29. prosinca. To je jedino mjesto i jedini grm na svijetu gdje trnina cvjeta usred zime. Fenomen iz Braa samo je jedna od brojnih neobičnih pojava povezanih s Marijom, a za koje znanost nema objašnjenja.
Više o knjizi “Dokazi nadnaravnoga” možete pročitati OVDJE.
Tekst originalno objavljen na portalu Misija, prenesen uz ekskluzivno dopuštenje autorice.
- PROSINCA
Gospa od Guadalupe – ona koja ‘satire glavu zmiji’
Djevica Marija ukazala se četiri puta svetom Juanu Diegu na brdu Tepeyacu sjeverno od Mexico Cityja, od 9. do 12. prosinca 1531. godine.
Blagdan Gospe od Guadalupe u katoličkom kalendaru slavi se 12. prosinca. Gospu od Guadalupe (Guadalupe – Cuatlaxupeh na izvornom aztečkom jeziku nahuátl znači: “Ona koja satire glavu zmiji”) od milja zovu i Virgen Morena (Tamnoputa Djevica).
Pobožnost potječe od ukazanja Djevice Marije domorodcu Juanu Diegu Cuauhtlatoatzinu (‘Orao koji govori’) na brdu Tepeyacu sjeverno od Mexico Cityja od 9. do 12. prosinca 1531. godine. Obratila mu se četiri puta na njegovu asteškom jeziku nahuatlu i tražila da se na tom mjestu sagradi i posveti crkva u njezinu čast.
U izvoru Nican mopohua zapisano je da je Gospa Juanu Diegu rekla i sljedeće: “Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve opstoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi na vidljiv način iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju i potpuno se u mene pouzdavaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima.”
To je obznanio prvom meksičkom biskupu franjevcu Juanu de Zumarragi, koji je pri tom susretu bio nepovjerljiv. Vidiocu se nakon povratka kući, istog dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Gospa, koja mu je zapovjedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Sutradan, u nedjelju 10. prosinca 1531., Juan Diego biskupu ponovno prenosi Gospinu želju koji tada traži neki dokaz da se uvjeri u vjerodostojnost ukazanja. Juan Diego na povratku kući ponovno ugleda Gospu, koja mu obećava dati biskupu znak koji traži. Zbog stričeve bolesti, u ponedjeljak 11. prosinca 1531., ostaje kod kuće. Sutradan, u utorak 12. prosinca 1531., žurno odlazi potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazuje Gospa. Uvjerava ga da mu stric tom prigodom neće umrijeti i šalje ga na prvobitno mjesto ukazanja gdje će ga čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom polupustinjskom brdašcu, u zimsko doba, ugledao je prekrasne kastiljanske ruže koje su biskupu i svim Španjolcima trebale poslužiti kao očigledan dokaz za istinitost čuda. Juan Diego ih bere i stavlja u tilmu (na nahuátlu naziv za asteški izvanjski ogrtač, vrstu deke ili ponča, koriste ga siromašni Indijanci, veže se na ramenu) i iznova odlazi biskupu. Kada je pred biskupom otvorio svoju tilmu, na ogrtaču se ugledala Gospina slika (više o čudotvornoj slici Gospe Gudalupske možete pročitati OVDJE). Juan Diego je nakon povratka kući našao potpuno zdrava strica Juana Bernardina, koji mu je potvrdio da se i njemu ukazala Gospa, da ga je ona ozdravila i da je njezin naziv, kojim će biti čašćena na slici, prema njezinim riječima, Uvijek Djevica Sveta Marija Guadalupska.
Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici. Svetište je jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu. Priznato je od Katoličke Crkve. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Juana Diega svetim 2002. u bazilici Gospe od Guadalupe.
Molitva Gospi Guadalupskoj
Gospe od Guadalupe,
prema tvojoj poruci u Meksiku,
častim te kao “Djevicu Majku
od pravog Boga za kojeg živimo,
Stvoritelja svega svijeta,
Stvoritelja neba i zemlje”.
Duhom klečim ispred tvoje najsvetije Slike
koji si čudesno utisnula
na plašt Indijanca Juan Diega
i s vjerom bezbroj hodočasnika
koji posjećuju tvoje svetište,
molim te za ovu milost:
da budem velikodušan, požrtvovan,
vjerni marijanski misionar sve dane mog života.
Sjeti se, o Bezgrešna Djevice,
riječi koje si izrekla svojim pobožnim slugama:
“Ja sam milosrdna Majka vama
i svim ljudima koji me vole
i vjeruju u mene i zazivaju moju pomoć.
Slušam njihovo jadanje i ublažavam sve
njihove boli i patnje.”
Molim te da mi budeš milostiva Majka,
jer te iskreno volim i vjerujem u tebe
i zazivam tvoju pomoć.
Preklinjem te, Gospe od Guadalupe,
usliši moju molitvu,
ako je ona volja Božja, kako bi mogao
“svjedočiti tvoju ljubav, tvoju samilost,
tvoju pomoć i tvoju zaštitu”.
Nemoj me napustiti u mojim potrebama. Amen.
Gospe od Guadalupe, moli za nas.
Bitno.net
