Piše: Časna Klaudija Đuran, s. Uršulinka
Uvod: Ti si Bog… Tvoja ljubav vječna je… Čovjekom si postao… Za nas kruh si postao…
Isuse, Gospodine i Spasitelju naš, pratimo te na našim klanjanjima od tjedna u tjedan. Ulazimo svaki puta sve dublje u otajstvo tvoga života, tvoga i Očeva spasenjskog plana za nas, i uvijek stojimo i klanjamo se zadivljeni. Ta tko smo mi, a tko si ti! Pred veličinom tvoga svemira tek smo mali prašak, a tek pred veličanstvom Očeve slave – male ništice. Pa ipak si nas izabrao za svoju braću, za Očeve ljubimce. Možemo samo ponavljati s kraljem Davidom: „Tko sam ja, o Bože Gospode, i što je dom moj te si me doveo dovde? Pa i to je bilo premalo tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu sluge svoga za daleku budućnost, i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože Gospode! Što da ti još David kaže…. Ta ti poznaješ slugu svoga! (1 Ljet 17,16-18). Da, Gospodine Isuse, zbog tvoje presvete muke učinio si i nas ljubimcima, baštinicima svoga Kraljevstva. Postali smo na neki način već ovdje na zemlji po dostojanstvu kraljevi i kraljice. Biti kršćanin, biti dijete Katoličke crkve, nema već sreće ni radosti. Hvala ti! M. Klaudija nas potiče na zahvalnost zbog toga dostojanstva: „Budite si svjesni da je naše najveće dostojanstvo i naša najveća sreća u tom što smo DJECA BOŽJA. To je najslađa istina naše svete vjere… svijest 'ja sam dijete Božje', čuvat će vas od grijeha, dati će srcu vašemu mir, raširit će ga i učvrstiti u ljubavi i pozdanju.“ Zahvaljujmo od srca na tom dostojanstvu. Daj da ga doista postanemo svjesni i da tu svijest širimo svuda oko sebe.
Molitva klanjanja u tišini.
Ti si Bog… Ti nam daješ ljubav svu… Ti nam daješ život svoj…
Ti si Bog… Za nas križ si nosio… Za nas smrt si podnio ...
Prošle 21. nedjelje kroz godinu slušali smo oduševljenu izjavu sv. Petra na tvoj upit što učenici misle o tebi: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga!' - kao i tvoj odgovor njemu da mu je ta spoznaja darovana od Oca nebeskog. I odmah tvoje obećanje njemu zauzvrat, za sva vremena: 'Ti si Petar-Stijena! Na toj ću stijeni sagraditi svoju Crkvu', vječnu, neuništivu, svetu. Ostat će takva unatoč ljudskih grijeha, unatoč progona, unatoč svih križeva. Primit će Petar i ključeve te Crkve. Sve je to nagovijestio sveti prorok Izaija u govoru upravitelju Davidova dvora, Šibni: Gospodin će ga lišiti službe, otjerati s položaja, skinuti s njega dvoraničku skupu raspoznajnu odjeću, oduzeti mu ključ Doma Davidova i predati dostojnijemu. Stari zavjet prestaje. I najvažnije: tome novom upravitelju, Elijakimu-Petru, daje obećanje da će ga zabiti kao klin na tvrdu mjestu, t. j. na stijeni. Eto slike Crkve umjesto sinagoge, slika vječnoga Petra-Stijene na kojoj je Crkva sazdana. Eto dostojanstva nove odjeće i nove službe kraljevskog svećeništva koje ostaje u tebi i s tobom zauvijek, Gospodine! Sklopljen je Novi zavjet u tvojoj Krvi, Isuse! A sve za nas, za naše spasenje. Hvala ti, na toj sreći i dostojanstvu, Gospodine!
O ljubavi božanska vjerna… (4 kitice)
Sveto Evanđelje naredne nedjelje donosi potpuni obrat: Očevom svjetlošću obdareni Petar-Stijena postaje anđeo tame, jer ne slijedi Božju logiku, već svoju. Sv. Matej nam iznosi događaj:
Mt 16, 21-27:
Sv. Petar slika svakog od nas: oduševljen, pa splasne do bijega od Božjega plana. Vodi ga njegova mudrost, njegova logika, njegovo umovanje, jer njegov razum nije bio više izložen ranijem Božjem svjetlu i planu. Nikome, Isuse, nisi tako oštro odgovorio. Upravo nas hvata jeza zbog tvoje reakcije. Tvoj vjerni prijatelj postaje sotona, diabolos, t. j. onaj koji razbacuje, raspršuje, razmeće uokolo, koji uništava tvoj plan. A on je ipak htio samo tvoje dobro, Isuse. Htio te spasiti od križa, od muke, od trpljenja. Nije te htio odvratiti te od Očeve volje, ali tako je ispalo. Jasno si mu protumačio: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Najteži križ smo mi sami sebi, jer se tako teško odričemo svoje samovolje, svoje udobnosti, svojega mozganja, misleći da smo najpametniji. Teško nam je slušati tvoje odredbe koje nam dolaze po drugima, teško se podlagati u braku, u samostanu, u svećeničkoj službi. Teško je upravnicima država odreći se vlasti, fotelje, blagostanja zbog ugleda… Pomozi nam svima da znademo iz ljubavi umirati sebi svatko na svojem području života i djelovanja. Odreći se doista sebe, zanijekati sebe da dobijemo tebe, umrijeti sebi da živimo tebi, vrednovati i boriti se za tvoje probitke, ne za svoje. Samovolja, reče sv. Anđela, u nama je kao tamni pakao. Jer njegovani „ja“ donosi samo nemir, nezadovoljstvo, pa i bolest, dok nam vršenje tvoje svete volje donosi uvijek oslobođenje i radost, iako ju prvo osjećamo kao veliki teret, ograničenje naše nazovi slobode, katkada i muku do krvavog znoja. Sveci su to dobro razumjeli, ali su se borili za tvoje svjetlo i njegovu pobjedu u sebi. Daj nam milost da u vjeri razumijemo svaki križ i da ga doista s ljubavlju prihvatimo, ma kakav on bio. Klanjamo se svim tvojim božanskim odlukama i zahvatima u našem životu. Daj da od srca, istinski molimo: „Budi volja tvoja!“
Daj, Gospodine, da po ovim litanijama tvoje Muke dođemo do žarče ljubavi i zahvalnosti prema tebi koji si iz ljubavi prema nama toliko propatio i nosio svoj križ i sve naše križeve.
Litanije Muke Isusove …
Divnooj dakle…
Blagoslovljen …
Kraj: O Marijo mila…
fotografija: Mladen Genc
Priredila: s. Klaudija Đuran
