Danas slavimo uzvišeni događaj iz Kristova života, o kojem nas izvješćuju evanđelisti Matej, Marko i Luka, te sveti Petar u svojoj drugoj poslanici – sveto Preobraženje Kristovo na gori Tabor. Rafael - Slika u Vatikanskim muzejima, a mozaik u Bazilici Sv. Petra
Petar je s Ivanom i Jakovom bio očevidac toga događaja, koji cijeloga života nije zaboravio, pa o njemu u spomenutoj poslanici piše: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.’ I taj glas koji je došao s neba mi smo čuli kad smo bili s njim na svetoj gori. Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima’ (2 Petrova 1, 16-19).
U drugoj polovini svoga apostolskoga života Isus se jedne večeri s trojicom odabranih apostola popeo na goru Tabor, što se poput kakvog divovskog stošca iz plodne Ezdrelonske doline diže nebu pod oblake. Bila je noć, Gospodin je po običaju molio, a učenici su od umora zadrijemali. I dok je Isus molio, “lice mu zasja kao sunce” (Mt 17, 2), a “njegove haljine postadoše tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Mk 9, 3).
Ostatak događaja majstorski opisuje sveti Luka. “I gle, dva čovjeka, Mojsije i Ilija, počnu s njim razgovarati. Pojaviše se u sjaju, a govorili su o njegovoj smrti koju mu je trebalo podnijeti u Jeruzalemu. Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, vidješe ga u sjaju, i obojicu što su stajali s njim.Dok su se ovi rastajali od njega, Petar mu, ne znajući što govori, reče: ‘Učitelju, dobro je da ostanemo ovdje! Napravit ćemo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Dok je on to još govorio, naiđe oblak te ih prekrije. Kad zamakoše u oblak, učenici se prestrašiše, a iz oblaka doprije glas: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!’ U isti čas kad glas zaori, Isus se nađe sam. Oni su šutjeli i nikom ništa nisu kazivali u to vrijeme što su vidjeli” (Lk 9, 30-36).Sveto Preobraženje bio je dio velike Božje milosti: ono je bilo potvrda trojici učenika što ih čeka nakon smrti – preobraženje i vječni život s Isusom.
I to ne samo njih, nego svakog onoga koji uzvjeruje i živi s vjerom – Isus Krist je Gospodin!
Blagdan Preobraženja datira od 1456. godine kada je mađarski upravitelj zemlje, Janoš Hunjadi (Sibinjanin Janko) sa sv. Ivan Kapistranom oslobodio Beograd od Turaka. Bitke su se vodile i na kopnu i na Dunavu i Savi. Uz pomoć više naroda suzbijena je golema turska flota 14. srpnja, a na Dunavu 22. srpnja.
Papa Kalist III. je odredio da u svim crkvama zvone zvona u podne da ljudi mole za pobjedu kršćanske vojske, i od tada ta je praksa ostala. A budući da je do njega stigao glas o pobjedi 6. kolovoza, uveo je blagdan Preobraženja za cijelu Crkvu, dok je Istočna slavila već od 4. stoljeća.Također je naredio Rafaelu da načini sliku Preobraženja, koja je danas u Vatikanskim muzejima, a prema njoj je načinjen dragocjen mozaik u samoj Bazilici sv. Petra. Budući da je zbog mnoštva poginulih bilo nemoguće sve sahraniti, nastala je kuga kojoj su podlegli i Janko i sv. Ivan Kapistran (u Iloku).
