U novom podcastu „I ja sam sportaš“ gostovala je kapetanica hrvatske odbojkaške reprezentacije i igračica ruskog Dinamo Kazana, Samanta Fabris. Samanta se prije nekoliko dana iz Rusije vratila u svoju Istru gdje je po dolasku otišla u samoizolaciju kako ne bi ugrozila svoju obitelj, prijatelje i ostale građane. U podcastu je istaknula kako je jako zadovoljna svojom prvom sezonom u Rusiji gdje je njen klub osvojio naslov, ali još joj je važnije da ju je cijela ekipa odlično prihvatila i da joj se svidio život u Rusiji. Osvrnula se i na stanje u reprezentaciji, Europsko prvenstvo kojem smo domaćini iduće godine, ali i otkrila da je ljudi po Istri često prepoznaju, a doživjela je i simpatične trenutke dok je ljeti pomagala u obiteljskom restoranu.
U Rusiju je došla kao veliko pojačanje i to je opravdala odmah u prvoj sezoni, što je natjeralo klub da joj ponudi ugovor na još dvije godine, koji je potpisala.
Sezona je stvarno bila odlična, nakon sedam godina u Italiji bilo mi je čudno doći negdje drugdje igrati, ali ekipa me sjajno prihvatila i to mi je puno pomoglo. Mogu reći da smo odigrale dosta dobru sezonu, bile smo prve u prvenstvu u trenutku kada je ono bilo prekinuto zbog cijele ove situacije s korona virusom tako da su nas proglasile prvakinjama. Iako su me svi pitali, kada sam potpisala za Dinamo Kazan, zašto idem u „hladnu“ Rusiju, meni se stvarno svidjelo i odlučila sam potpisati na još dvije godine.
Povratak iz Rusije je bio filmski, ekspresno se spakirala i uhvatila zadnji let iz Rusije prema Hrvatskoj.
Nakon što je prvenstvo prekinuto, iz kluba su mi odmah rezervirali let i vratila sam se doslovno zadnjim letom jer su nakon toga sve zatvorili. Kad sam odlazila iz Rusije rekli su mi: „Samanta, dezinficiraj dobro ruke na putu i popij malo vodke.“, ništa mi nije bilo jasno pa su mi pojasnili da je očito da se ni ruke ne mogu dezinficirati bez alkohola pa zato treba i popiti malo ha, ha. To je samo jedan od simpatičnih primjera iz Rusije, a mogu reći da Rusi zaista znaju uživati u životu.
U najjačoj ligi svijeta, onoj talijanskoj, provela je sedam sezona i ostavila dubok trag.
Igranje u Italiji mi je bilo stvarno odlično iskustvo. Kroz svih sedam godila sam napredovala i na svakom treningu, utakmici, od svakog trenera i suigračice tamo možeš nešto naučiti. Eto, prošle godine osvojili smo prvenstvo Italije, a u Ligi prvakinja smo u finalu izgubile od kluba kojeg smo u više navrata pobjeđivale u prvenstvu. Ostao je žal za naslovom u Ligi prvakinja jer nisi često u takvoj situaciji, ali nadam se da će biti još prilike.
Da je u Italiji bila prava zvijezda dokazuje i to što ju ljudi po Istri stalno prepoznaju, a ispričala je kratku anegdotu koja joj se dogodila dok je pomagala u obiteljskom restoranu.
Moji roditelji imaju obiteljski restoran u Istri u kojem znam pomagati kad god stignem. Tijekom ljeta u Istru na odmor dođe mnogo Talijana koji se nisu mogli načuditi da radim u restoranu ha, ha. Nekad kada me pitaju jesam li ja Samanta i što radim ovdje, znam se praviti da to nisam ja i da su me zamijenili s nekim ha, ha.
Izbornik hrvatske odbojkaške reprezentacije, čija je Samanta kapetanica, je njen bivši trener Daniele Santarelli koji s našom reprezentacijom pokušava napraviti iskorak i probiti se prema europskom reprezentativnom vrhu.
Mogu reći da je on zaista odličan trener, ambiciozan i pun volje i želje za radom. Bio mi je trener u Italiji i sjajno smo surađivali. U našoj reprezentaciji je došlo do smjene generacija te su došle nove igračice koje sve više dobivaju priliku za igrom. Mislim da imamo puno potencijala i samo radom možemo uspjeti postići rezultat. Većina naših igračica igraju u inozemnim ligama, osim onih najmlađih koje su još u Hrvatskoj. To je dobro, da te mlađe cure odrastaju i sazrijevaju vani što će im sigurno puno toga donijeti, a i nama kao ekipi. Mislim da sljedeće godine možemo daleko na europskom prvenstvu, čak se nadam da možemo i do medalje.
U razgovoru je Samanta još otkrila tko je najveća zvijezda s kojom je imala prilike igrati, koja je razlika u načinu života između Talijana i Rusa, što misli o hrvatskoj ligi, kako provodi slobodne dane i još mnogo zanimljivosti iz svog privatnog i profesionalnog života.
