Politički komentar: Igre neizvjesnosti oko ukrajinske protuofenzive

Napad na Kijev

Razvoj ratne situacije u Ukrajini zbog žilavog i neočekivano jakog otpora ukrajinskih snaga zasigurno je utjecao na promjenu mišljenja slovenskih mirovnjaka o tome kako ne postoje nikakve šanse, da se pobjedi ruski agresor. Mišljenja slovenskih uglednih znanstvenika i pojedinih političara, među kojima je svakako najutjecajniji prvi predsjednik Slovenije Milan Kučan, da Ukrajina treba bezuvjetno pristati na primirje i pregovore nisu urodila plodom na bojnom polju. Baš Kučan kao prvi među njima pokušao je ovih dana relativizirati obostranu odgovornost u ovom oružanom sukobu, koji prerasta u širi međunarodni rat. On u razgovoru za politički tjednik „Mladina“ tvrdi, da njihova „izjava za mir nije bila nikakva podrška agresiji“, jer su je osudili kao „najviši mogući zločin“. To je točno, ali u nastavku njihovih izjava kada kažu što bi trebalo činiti dalje, odgovornost agresora izbjegava se jasno izraziti, pa umjesto zahtijeva, da se agresor povuče iz Ukrajine Kučan kaže, da treba „prekinuti oružane sukobe i uspostaviti primirje“, pa tek onda „vjerojatno zaključiti što Rusija s tim ratom želi postići„, kao da nije jasno, da je Rusija naprosto izvršila izravnu agresiju i počela svim silama osvajati ukrajinski teritorij. Kučan u namjerama Rusije vidi moguća dva cilja: „poraziti i uništiti ukrajinski narod i cijelu državu priključiti Ruskoj federaciji ili želi na primjer stvoriti sigurnosna jamstva za svoju manjinu priključivanjem dijela teritorija „, a to je zapravo potpuno isto, jednako zločinačko i prljavo.
Kučan spretno iznosi svoje stajalište, da ne podržava Putina i osuđuje njegove zločine, ali dodaje, da treba se „pitati zašto je počeo rat“, jer „ Nitko ne zna kako se ovaj rat može završiti „. Jako se dobro zna zašto je počeo rat, jer je Putin u prvoj fazi rata to pokazao i to jakim koncentričnim napadima na dva glavna centra države Kijev i Harkov, s očitom namjerom, da bi srušili vlast države Ukrajine, ali kada im to nije uspjelo, onda su se okrenuli u djelomičnu okupaciju istočno djela Ukrajine.

Čudno je da iskustva ratova u bivšoj Jugoslaviji nisu utvrdila mišljenje, da jedino odlučno protivljenje agresoru može uroditi plodom za narode, koji se brane od agresije. Na sreću, i prednost EU takvo mišljenje prevladava u većini europskih država i dakako najviše u Ukrajini, koja će ovih dana krenuti u odlučnu protuofenzivu s jasnim ciljem oslobađanja svih okupiranih teritorija međunarodno priznate države.

Ove strateške akcije Ukrajine za oslobađanje zemlje i obranu europskih vrijednosti demokracije biće ostvarene uz vjerojatno velike žrtve, koje mogu biti mnogo manje, ako Rusija shvati, da se treba vratiti u normalne okvire međunarodne zajednice. Bilo je podosta protivnika odlučnijem suvremenom naoružanju Ukrajine,ali sada je toga manje zbog uspjeha ukrajinske obrane duž linije fronta. Sada, kada se vidi koliki su efekti postignuti udarima po vitalnim linijama prodora ruske vojske iz dubine njihove teritorije do fronta borbe s ukrajinskom vojskom, postaje jasnije da više učinkovitijeg oružja na raspolaganju Ukrajini čini slobodu Ukrajine, a time mir Europi postaje dostižnijim.

U razgovorima s ukrajinskim diplomatima i političarima čuli smo, da su istina do sada bile velike ljudske žrtve, ali da je borba protiv agresora do istjerivanja iz Ukrajine jedini put prestanku rata.

S druge strane ili točnije sa obje strane do nas dolaze kontradiktorne informacije o stanju na bojišnici, o efektima borbe, moralu, različito definiranim „sabotažama“ i „prijetnjama“. To je zapravo pravi rat informacija i dezinformacija. Ako se iz svega toga izluči ono što je bitno novo, onda možemo zaključiti, da će biti primarno početno iznenađenje u očekivanom velikom sukobu pojačanih saga s obje strane. Pristizanje dalekometnih manevriranih raketa u Ukrajinu, posebice raketa Taurus, koje je upravo u tijeku, može bitno slabiti moć ruske vojske. Svako smanjivanje okupirane teritorije predstavljat će veliki poraz Rusije i stvaranje realnijih mogućnosti za prestanak rata, kojemu mora prethoditi povlačenje ruske vojske s teritorija Ukrajine, što na prvi pogled ne izgleda realno. Možda će to biti impuls svim akcijama za mir, da odlučnije pokušavaju uvjeriti Rusiju u neophodnost povlačenja iz ove vrlo opasne agresije.

FOTO: REUTERS - najnoviji noćni napad na Ukrajinu i Kijev, stanovništvo u srahu i strepnji.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.