Trumpov „mirovni plan“ za rješenje rata u Ukrajini nije prihvatljiv ni za Ukrajinu ni za Europsku uniju, pa je u takvoj formi neizvediv. U sadržaju plana od 28 točaka američka administracija, po svoj prilici u prešutnoj suglasnosti s Rusijom, zahtijeva predaju dijela teritorija Rusiji, ograničenje veličine i brojnosti ukrajinske vojske, odustajanje od namjere ulaska u članstvo NATO-a, uvođenje ruskoga jezika u javnu uporabu – i to sve s određenim rokovima i pojačanom dinamikom izvršenja tih zahtjeva. Ukrajina taj mirovni plan SAD-a doživljava kao kapitulaciju u korist agresorske Rusije.
Slično reagira i EU. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen samo je nekoliko sati nakon objave tzv. „Mirovnog plana za Ukrajinu“ jasno i odlučno odbacila taj potez Trumpa, rekavši u izjavi da „Ukrajina mora imati središnju ulogu u odlučivanju o svojoj sudbini“, a ne da SAD – uz asistenciju i prešutno odobravanje Rusije – grubo nameće gotov čin, što većina u EU ocjenjuje kao bespoštedni ultimatum prema žrtvi ruske agresije.
Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa zamjerio je SAD-u što EU o „Mirovnom planu za Ukrajinu“ nije bila službeno obaviještena. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas upozorila je da „svaki takav plan mora uključivati Ukrajince i Europljane. Moramo razumjeti da u tom ratu postoji jedan agresor i jedna žrtva agresije, a do sada nismo čuli ništa o popuštanju s ruske strane“. Naprotiv, ruska strana bez ikakvog srama traži priključenje dijelova teritorija neovisne i samostalne Ukrajine.
U nedjelju navečer donekle se razbistrilo što zapravo želi i namjerava Trump. To se vidi iz ponavljajućeg podcjenjivačkog odnosa američkog predsjednika prema Ukrajini, kada kaže da je „Ukrajina pokazala nezahvalnost“, slično kao u veljači, kada je sličnu floskulu o nezahvalnosti izravno uputio ukrajinskom predsjedniku Zelenskomu. S velikom diplomatskom vještinom Zelenski je odmah uzvratio: „Vodstvo SAD-a jest značajno i zahvalni smo za sve što su Amerika i predsjednik Trump učinili za našu sigurnost i za to da što bolje i konstruktivnije surađujemo.“
Vrijedi napomenuti i dodatak te izjave Zelenskog: „Ukrajina izražava zahvalnost Trumpu, ali Ukrajina cijeni i svoje europske saveznike koji nam pružaju veliku podršku.“
Razgovori američke i ukrajinske delegacije u Ženevi ove su nedjelje pokazali da nije postignut potreban napredak u svih 28 točaka američkog mirovnog plana te se ne očekuju bitnije promjene. Iako je američki državni tajnik Marco Rubio taj susret s ukrajinskom stranom označio kao „najbolje produktivan“, priznao je da sada slijedi „prilagođavanje mirovnog plana prema zaključcima razgovora u Ženevi“.
To potvrđuje i Rustem Umerov, tajnik ukrajinskog vijeća za nacionalnu sigurnost, koji ističe da se sada u planu pojavljuje i „uključivanje više ukrajinskih prioriteta“. Rubio je pomalo neobično izjavio da je „vrlo optimističan, da tu možemo nešto postići jer smo već ostvarili veliki napredak“, iako priznaje da do primjene mirovnog sporazuma „ima još puno posla“.
Zelenski je kasnije istoga dana ocijenio da su „postignuti neki rezultati – vidljivi su pomaci u američkoj ekipi koja počinje uvažavati primjedbe i interese Ukrajine“.
Prava novost iz ovih razgovora jest da je predstavljen i poseban nacrt koji se u sadržaju ukrajinske verzije razlikuje od američkog plana u više pogleda. Zelenski je, ne ulazeći u konačne oblike mirovnog plana, izjavio ono što se i očekivalo: „Prvi prioritet je osigurati mir, zatim sigurnost, poštovanje naših ljudi i poštovanje svih koji su dali živote u obrani Ukrajine od ruske agresije.“
Ipak, svima koji analitički prate ovaj veliki ratni sukob jasno je da to neće ići lako. Jedina optimistična točka kod Zelenskog bila je njegova završna rečenica u poruci da će se američko-ukrajinski razgovori nastaviti u traženju rješenja mira i prije uključivanja ruske strane – što se i dogodilo.
Za Zelenskog i vodstvo Ukrajine, ali i za glavne čelnike EU-a, vrlo je značajno, odnosno produktivno, sučeljavati svoje argumente s američkim planom u spornim točkama, od kojih su neke u međuvremenu izostavljene. Tako sada postoje Američki plan za mir u Ukrajini i „Europski plan za kraj rata u Ukrajini“.
Glavne značajke i razlike između europskog i američkog plana za ostvarenje mira u Ukrajini
Ono što navodimo ne postoji u američkom planu, a predstavlja obvezan dodatak EU-a, Velike Britanije i Ukrajine:
-
Rusija i Ukrajina obvezuju se poštivati primirje – u zraku, na kopnu i na moru.
-
Obje strane odmah započinju pregovore o nadzoru primirja.
Nadzor će provoditi ukrajinski saveznici pod vodstvom SAD-a. -
Rusija mora vratiti svu otetu i odvedenu djecu, uz nadzor jedne od država partnerica Ukrajine.
-
Obje strane izvršit će razmjenu zarobljenika po načelu „svi za sve“. To se odnosi i na civile u ruskim zarobljeništvima.
-
Pregovori će se voditi na temelju trenutačne crte dodira na trima bojišnicama.
-
Ponovno se potvrđuje suverenitet Ukrajine; isključuje se njezina neutralnost.
-
Nema ograničenja za obrambenu industriju i opremljenost oružanih snaga Ukrajine.
-
Skupina zainteresiranih država osigurava zaštitu Kijeva. Ukrajina ima pravo ugostiti savezničke snage.
-
Ukrajina se može pridružiti NATO-u ako sve članice NATO-a s time budu suglasne.
-
Ukrajina se pridružuje Europskoj uniji.
-
Ukrajina ostaje nenuklearna država.
-
O svim teritorijalnim pitanjima pregovarat će se s Rusijom tek nakon uspostave potpunog primirja.
-
Nakon dogovora o teritorijalnim pitanjima obje strane obvezuju se da ih neće mijenjati silom.
-
Ukrajina prima ratnu odštetu; dok se to ne ostvari, ruska financijska sredstva ostaju zamrznuta.
-
Sankcije protiv Rusije mogu se postupno ublažavati kada se ostvari mir, ali se mogu ponovno uvesti ako se sporazum prekrši.
Bitne razlike između američkog i savezničkog plana
-
Uklonjeno je ograničenje o neširenju NATO-a.
-
Ukrajinske oružane snage ograničene su na 800.000 vojnika (u američkom planu na 600.000).
-
Ukrajina se može pridružiti NATO-u.
-
Nema više ograničenja za uporabu oružja dugog dometa.
-
Sankcije se ukidaju postupno (u američkom planu odmah).
-
Ukrajina prihvaća standarde EU-a o vjerskoj toleranciji i jezicima (ukrajinski, ruski i jezici manjina).
-
Odbacuje se amnestija za ruske ratne zločine.
Konačni mirovni plan izravno se dogovara između predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Marco Rubio je na kraju ove faze susreta američke i ukrajinske delegacije u Ženevi najavio promjene.
Što dalje?
Kakva je sada, u utorak, sudbina Mirovnog plana SAD-a i prijedloga EU-a i Velike Britanije (E3)?
Razlike u ocjenama su toliko velike da je traženje puta prema miru prava enigma. Čini se kao da se situacija mijenja iz sata u sat, ali prema činjenicama to je tek lutanje u magli.
Jedni tvrde da je američki plan u krizi i da je zbog toga naklonjeniji Moskvi; drugi smatraju da je i europski plan u krizi jer, iako se temelji na suverenitetu Ukrajine i podršci toj velikoj žrtvi agresije, europske zemlje još nisu dovoljno uvjerene ni spremne pružiti punu pomoć Ukrajini – istinskom braniku Europe pred nezaustavljivim osvajanjem Rusije, u čemu zasad ne uspijeva ni moćna i sebična Amerika.
Ruski ministar vanjskih poslova ismijava ulogu i aktivnosti najmoćnijih europskih država (Njemačke, Francuske i Velike Britanije) te cinično nudi „prave partnere“ u traženju mira – ni više ni manje nego svog piona Bjelorusiju, zatim sve uslužniju Mađarsku te zemlju praznih sastanaka – Tursku.
Što se može dogoditi s tim mirovnim planom? Može biti i usvojen, ali što to vrijedi kad ne postoji nikakav mehanizam ni jamstvo koje bi Rusiju natjeralo da se povuče s okupiranih dijelova Ukrajine.
Neke točke plana ublažene su i približene interesima Ukrajine, ali bit stvari ostaje ista – Rusija i dalje ostvaruje svoje ciljeve agresije i sprema se na daljnje akcije, bilo to Europi po volji ili ne.
I ovakav mirovni plan Rusija odbacuje, što praktično znači gotovo siguran nastavak rata u Ukrajini.
Ostaje samo jedno pitanje: hoće li se Ukrajina boriti sama, uz sve manju pomoć, ili će Europa napokon shvatiti da je i Ukrajina dio Europe – i da ne želi ponovno pasti pod rusku čizmu?
Nije najbolje rješenje u oružju i oružanoj borbi. Alternativa je vrlo aktivna, dinamična i svestrana diplomacija koja, ako je ikako moguće, i Rusiji – posebno ruskom narodu – otvara perspektivu na europskom tlu, ali unutar međunarodno priznatih granica.
U ovakvim uvjetima traženje mira kroz labirinte ratnih staza i razaranja ima svoj smisao, ali zahtijeva velik trud u jačanju jedinstva svih europskih država oko potrebe očuvanja i stabilnosti mira.
Sada je na velikom ispitu teško ranjena Ukrajina, što otvara pitanje – može li se uskoro doći do mira?
Ivan Botteri
