Obično u govorima prvog državnika jedne zemlje prigodom glavnog državnog blagdana doživljavamo hvale, lijepe ideje i vedri optimizam. Rijetko ili vrlo rijetko se govori o odgovornosti države, a još manje o velikim povijesnim grješkama vlasti. Svibanj je bio još blizu i 80 godina od masovnih umorstava poslijeratnih žrtava tek je navršeno, komemoracije završene sa praznim nadama i velikim željama, da se mrtvi sahrane kao božji ljudi na zemlji, bez obzira na okolnosti, koje su ih snašle na kraju svjetskog rata. Na te okolnosti i tragedije samo dan ranije osvrnuo se hrvatski premijer Andrej Plenković u prigodi radnoga posjeta Sloveniji. Plenković je rekao da bi trebalo krenuti u zajednički akciju jedno zajedničko povjerenstvo ili komisija, koja bi pripremila uvjete za dostojan pokop žrtava, prije svega Hrvata, pa i po mogućnosti pokopa Hrvata na hrvatskoj zemlji. Bilo je i u prošlosti i novijih dana izražavanja želja za prijenosom »hrvatskih kostiju iz Slovenije u Hrvatsku«. Poznato nam je, da je predsjednica Slovenije dr.Nataša Pirc Musar temeljito izučavala taj problem i doista mnoge s lijeva i desna iznenadila sa sadržajem o tom problemu u žiži njezinoga svečanog govora na Kongresnom trgu u središtu Ljubljane. To je bilo njeno poglavlje »o odgovornosti«. Prije toga je predsjednica učinila još jedan potez, koji je u dijelu političke javnosti primljen sa skepsom i kritikama zbog navodnoga podcjenjivanja problema. A predsjednica je odlučila da sama, uz dužnu pratnju garde slovenske vojske pohodi prikrivena grobišta u Kočevskome Rogu, gdje za sada počivaju mnoge još nedovoljno istražene poslijeratne žrtve, među kojima i brojni Hrvati, pa i drugi hrvatski državljani. Ona je izrazila svoju intimnu i državničku počast umrlima, sama u tišini guste visoke šume i planine.
Evo, u prvim rečenicama počasnoga govora predsjednica Pirc Musar je rekla što politički podijeljenu Sloveniju ipak povezuje: »Svi naglašavamo našu zajedničku želju, da bi bila Slovenija poštivana u domovini i u inozemstvu. Kod toga možemo biti uspješni, samo ako svi skupa i svatko pojedinačno postupamo odgovorno. Odgovorno prema prošlosti, odgovorno prema sadašnjosti i odgovorno prema budućnosti». Posebice je predsjednica progovorila jasnije i konkretnije o odgovornosti prema prošlosti:»U odnosu prema našoj povijesti i povijesti međunarodne zajednice riječ – odgovornost- znači i : odgovornost za ne zaboraviti. Slovenija je mlada država i zbog toga je: odgovornost za -ne zaboraviti- utoliko još značajnija«, rekla je Nataša Pirc Musar i onda odgovornost stavila u izravnu vezu sa žrtvama izvan sudskih poslijeratnih umorstava: » Odgovornost ne zaboraviti znači i uređenje dostojnoga pokopa žrtava poslijeratnih umorstava. Taj cilj je na vidiku, ali još nije postignut. Danas smo svjesni odgovornosti, da konačno ostvarimo pravo svakoga do pokopa i groba. Zbog toga još jednim ponavljam: učinimo taj korak, koji neće tada biti pobjeda jednoga političara, jedne politike, jedne stranke ili jedne koalicije, nego će takav dostojan pokop biti naše drugo ostvarenje slovenske samostalnosti. Tako ćemo se osloboditi intime dnevne politike, te politizacije slovenske ratne i poslijeratne povijesti. S dostojnim pokopom bit ćemo zreli i kao država i kao zajednica«, - tako je govorila 24.lipnja na svedržavnoj proslavi samostalnosti Slovenije. Kao što smo naveli o istom, na isti i konkretni način suglasni su bili samo dan ranije premijeri Slovenije i Hrvatske u susretu na pograničnoj rijeci Kupi nedaleko od planine Kočevskoga Roga, gdje leže nepravedno hiljade hrvatskih i drugih žrtava poslijeratnih masovnih umorstva.
Kakvo je zapravo stanje i stvarna mogućnost dostojnog pokopa? Sada ipak treba unijeti veću dozu optimizma, jer sve govori, da je sazrela politička klima za taj veliki potez humanitarnosti u povijesti i stvarnosti dvaju susjedna naroda i države.
Pokušajmo odrediti dimenziju tog neriješenog problema humanitarnih odnosa iz vremena završetka drugog svjetskog rata na tlu komunističke države Jugoslavije u nastajanju. Problem je nastao kad su saveznici vratili najveći dio poraženih okupatorskih i fašističkih postrojbi od oko 350 tisuća ljudi raznih narodnosti, vojnih i civilnih osoba u zbjegu i te zbjegove ljudi predali partizanskim vlastima na dalji postupak, koji se u većini sveo na tajna masovna umorstva u raznim krajevima Slovenije, dočim je puno manji dio iz tih zbjegova završio u Hrvatskoj i drugim krajevima nove partizanske države Jugoslavije. Ti izvršni zadatci umorstva bili su u nadležnosti organa OZNA (kasnije UDBA) – Organ za zaštitu naroda. Jedan od voditelja slovenske Ozne bio je političar Mitja Ribičič(kasnije predsjednik savezne vlade u jednom mandatu), koji je tek 2006.godine bio optužen, ali do smrti 2013 nikada suđen, iako je bio saslušavan u slovenskome parlamentu, gdje nije priznao sudjelovanje u tim zločinima. Njegov sin Ciril Ribičič bio je predsjednik komunista Slovenije i kasnije ustavni sudac. Ipak klupko zamršenih problema oko zločina i odgovornosti se počelo odmotavati 8.srpnja 1990 (nakon stvorene višestranačke vlasti u Sloveniji), kada su prvi predsjednik države Milan Kučan i ljubljanski nadbiskup Alojzij Šuštar u Kočevskome Rogu nad jamom prikrivenoga grobišta umorenih zajedno izrazili javnu sućut i osudu umorstva bez ikakvih suđenja. To odmotavanje klupka išlo je vrlo sporo i traje do danas. Kao prvo, iz praktičnih iskustva možemo reći, da je bio zabranjen prilaz u narodu poznatim jamama sa žrtvama. Prva otkrivanja jama i njihovo obilježavanje sa križevima postupno su nastajala bez dozvola vlasti. Formalno, približno u isto vrijeme (veljača 1992.godine ) Hrvatski sabor je osnovao Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rada, a Vice Vukojević je imenovan za njenog prvog predsjednika, dočim je slovenska vlada osnovala Komisiju za pitanja prikrivenih grobišta. Na sastanku slovenske komisije gdje je povjesničar i istraživač Slovenske akademije znanosti i umjetnosti prof dr.Mitja Ferenc predstavio prve pronalaske u Barbara Rovu(Huda jama), u kojemu su prepoznali i posmrtne ostatke Hrvata. Bila je to prva značajnija prekretnica otkrivanja zločina. Na tom sastanku bila je pozvana kao gost i delegacija Hrvatskoga Sabora sa Vicem Vukojevićem. Takvih i sličnih sastanaka bilo je relativno malo i od toga nije ostalo nimalo konkretnih rezultata.
Koliko je do danas otkriveno grobišta umorenih žrtava u svibnju-lipnju 1945.godine u Sloveniji? Evo podatka od 6.lipnja 2025.godine, kako ih je prikupio i evidentirao povjesničar dr.Mitja Ferenc: »U Sloveniji je evidentirano više od 750 prikrivenih grobišta, od kojih je još 659 neistraženo, a tek 122 djelomično istraženo i samo 91 cjelovito iskopano. Do sada je ekshumirano 9.146 osoba, što nam govori koliko još je moguće pronaći posmrtnih ostataka, naravno u pretpostavkama ».
Zaključci iz istraživanja nam govore o skupinama posmrtnih ostataka, kod kojih je moguće potpuno odrediti pripadnost umorenih osoba(etnička i vojna), a negdje je ta ocjena više približna. DNA analizama profila se može doći do više podataka za identifikaciju žrtava, ali do sada je to činjeno u vrlo malim količinama. Da bi čitatelj mogao stvoriti predstavu kako je taj postupak tekao, dovoljno je reći, da na početku, policija je tek u rijetkim primjerima dozvolila probne sondaže i djelomične iskope grobišta, da bi u novije vrijeme(poslije 2015.godine) u rad ove slovenske komisije bio uključen i predstavnik slovenske policije sa stručnjacima forenzičarima. Ipak, možemo se u jednoj usporedbi podataka osvrnuti na moguć broj hrvatskih žrtava u slovenskim jamama. Istraživači su došli do zaključka, da je u jamama oko 24 tisuće Slovenaca, uz napomenu, da je najveća skupina ostalih upravo Hrvatskih žrtava, kojih je bilo nekoliko puta biše. Grube procjene govore od oko 100 tisuća hrvatskih žrtava. Zajedničko povjerenstvo vlada Slovenije i Hrvatske zasigurno može doći do u velikoj mjeri potpunih i vjerodostojnih podataka o Hrvatskim žrtvama i postići dogovor o uvjetima pokopa hrvatskih žrtava u Hrvatskoj. Do sada u tom pogledu nije bilo ni političke volje a još manje odgovornosti da se to učini, naravno ni potrebnog financijskog pokrića istraživačkih radova. Iz nedavnih riječi hrvatskoga premijera Plenkovića i predsjednice slovenske države Pirc Musar sada su otvorena vrata do rješenja ovog velikog humanitarnog problema, ako ostane politička volja u puna odgovornost…………………..Ivan Botteri
