Malta u mojim mislima - Mediteranski Hollywood uz zečji gulaš

0pet Malta! U malom izboru zemalja koje se mogu posjetiti u pandemijsko doba, ta EU državica s pola milijuna žitelja u Sredozemnom moru pokušava oživjeti svoj turizam. Vjerojatno izdašno financira niskotarifne kompanije koje joj svakodnevno dovoze tisuće turista iz raznih krajeva svijeta. I hrvatski su navijači koji prate hrvatsku reprezentaciju tamo mogli prilično povoljno letjeti iz Budimpešte, a ne bih baš mogao reći da su cijene hotela bile previše pristupačne. Iako sam boravio u hotelu Mercure St Julian's s četiri zvjezdice i bazenom na posljednjem 11. katu, uslugom nisam bio zadovoljan jer je sve svedeno na minimum. Čak i osmijesi hotelskog osoblja.

Domicilno stanovništvo uglavnom nisam vidio, sve je to bila uvozna i namrgođena radna snaga iz susjedne sjeverne Afrike, ali i iz Španjolske, Bugarske, a posebno Srbije. Putopis sam o Malti već prije pisao pa se neću bazirati na nacionalnim znamenitostima i atrakcijama poput Popajevog sela, puno sakralnih objekata svih konfesija ili možda – lošeg nacionalnog nogometa! Uostalom, ljeto je prošlo, voda je opet postala hladna, ali prekrasna klima u studenom čovjeku doista probudi čežnju nekih minulih vremena. Na Maltu sam išao iz nogometnih razloga, a moji suputnici iz Slavonije, Josip i Goran, bili su prvi puta na otoku i ostali su fascinirani ljepotom, iako su često spominjali nedostatak zelenih površina. Razlog tomu je što ima vapnenačku podlogu i samo jedan posto teritorije od 315 km2 čine šume. A nema niti pitke vode, većina se uvozi, a ona iz slavina baš se ne preporučuje za konzumaciju.  

Devedeset je kilometara Malta udaljena od Sicilije i oko tristo od Afrike, a sastoji se do tri naseljena otoka, Malte, Goza i Comina te nenaseljenih Filfla, Saint Paul i Cominotto. Na tirkiznoj plaži Plava Laguna na Cominu sam proveo nezaboravne trenutke i rado bih se vratio jednog budućeg ljeta.  Industrije gotovo da i nema, kako mi se čini, baš sve uvoze, osim nekog lokalnog piva. Sve se vrti oko turizma, a kako sam čuo i mafije koja je, navodno, odlično razvijena, bolje nego domaća industrija. Na otoku se zbog davne britanske okupacije vozi lijevom stranom, a i utičnice u hotelskim zidovima su one britanske pa nije loše ponijeti adapter ili ga posuditi na recepciji hotela.

Kako sam vas već naučio, ako ga nemate, za uključenje utikača možete iskoristiti i kemijsku olovku, ali detalje pronađite na internetu. Iako mi se čini da je pandemija ostavila svoj težak trag na turizam u tom dijelu svijeta, autobusi su i dalje odlično organizirani i s njima se praktički može proputovati čitav otok. Cijena autobusne karte je 11 kuna (1.50 eura), a osim gotovinom, može se platiti isključivo VISA karticom. Pritom nije bitno koliko se dugo vozite, cijena je uvijek ista. Iako mnogi navijači nisu upoznali glavni grad Vallettu (5 tisuća stanovnika), a sve zbog lošeg vina ili dobrog viskija kojeg su iz litarskih boca konzumirali čak i u zrakoplovu (iako je to strogo zabranjeno), svakako je na Malti treba posjetiti.

Nazvana je po Jeanu Parisotu de la Valette koji je bio važan lik pri obrani od Turaka sredinom 16. stoljeća. Oni koji su dobri s engleskim, na otoku su bili kao kod kuće. Osim tog službenog jezika, govori se i malteškim koji je također jedan od jezika EU-a, a pripada skupini semitskih jezika. Ono što mogu potvrditi sto posto je da je Malta jedna od najkatoličkijih zemalja koje znam uz 98 posto rimokatolika i pregršt crkava koje možete obilaziti od dana do noći i opet ujutro…

Mnogi su se svjetski hitovi snimali na tom otoku pa je s potpunim pravom nazivaju mediteranski Hollywood. Ukoliko ste gledali Troju, Grofa Monte Christa, Mornara Popaja, Gladijatora ili  Igru prijestolja – onda vam je sve jasno. Ovu reportažu ću završiti hranom i pićem. Kuhinja je tradicionalna mediteranska i pod velikim utjecajem sicilijanskih, sjevernoafričkih i francuskih kuhinja. Vole Maltežanke i Maltežani sve u čemu ima mlaz mlijeka, od čaja do kave.

Često se poslužuje skuša „lampuki“ koja se peče, prži, žari na roštilju ili kuha, junetina i meso kunića (fenek) od kojeg se pravi dobar gulaš. Na Malti sam ostao vjeran svojoj omiljenoj poslovici: Svakog gosta, tri dana dosta. Toliko sam se i zadržao na otoku i zrakoplovom Wizzaira uputio u Budimpeštu. A sada je vrijema za nove destinacije, stare su mi postale dosadne!