Stjepan Gulin (1943.–2014.) diplomirao je 1969. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Pjesništvo mu je vezano za zavičajni krajolik, a odnosom prema jeziku i egzistencijalističkim gestama na crti je tzv. razlogovske poetičke sheme. Pisao je na čakavskome i na standardnome hrvatskom. Uz zapaženu prvu zbirku pjesama Kovine (1978.), objavio je Istovjetne pjesme (1987.), Protutijekovi (1988.), Ljubavne pjesme (1992.), Riječi (1995.), Katapult (2003.), Nitko ne griješi ako šuti (2003.), Ne to (2005.), Smokve od soli (2009.). Religiozna lirika uvrštavana mu je u različite antologije. Godine 2012. dobio je nagradu Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus.
Poetski tren obradio je jednu od pjesama Stjepana Gulina. Recitirala je Gordana Kovačić uz bubnjarsku pratnju Branimira Njikoša i crteže Svjetlana Junakovića. Drugi je to video u programa Ususret 60. Goranovom proljeću ostvarenog u suradnji Hrvatskog društva pisaca, SKUD-a Ivan Goran Kovačić i pjesničke platforme Poetski tren.
