Malo je tko nažalost zabilježio, odnosno podsjetio na ratne strahote koje su se početkom svibnja 1992. odigravale u Slavonskom Brodu. Tamo je održana i komemoracija “Sjećamo ih se s tugom i ponosom“, ali nismo primijetili da je bilo ikakve „gužve“, da su tog dana došli i državni političari i da su barem zapalili svijeće.Kad je primjerice obljetnica ubijene obitelji Zec, tada dođu mnogi i osuđuju Hrvate za palu srpsku djecu. Čak i notorni Frljić je o tome napravio i kazališnu predstavu. A, što prije svega mladi znaju što se to događalo u Slavonskom Brodu? Ovaj grad neprestano je bio pod srpskim i inim granatama od 1991., pa do kraja velikosrpske agresije. Međutim, njegovi žitelji poglavito pamte početak svibnja 1992. Tukli su ih sa svime i svačime. Najteže je bilo 3. svibnja 1992. Bila je nedjelja, krvava nedjelja.
Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ u ovom gradu, koju su hrvatski branitelji proglasili i „Junakom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata“, gotovo da nije ni mogla prihvatiti sve koji su tražili pomoć. A tu su se, ne samo tog 3. svibnja, već i prije i kasnije, dovozili ranjeni i mrtvi kao „na traci“!
Marinko Marinković imao je samo godinu i pol kada je njegov život prekinula srpska granata 3. svibnja 1992. Inače, u Domovinskome ratu prema nekim podacima (još se uvijek ne zna točna broj?) poginulo je 402 dječaka i djevojčica, a od toga samo na području brodske Posavine – 29! Čitav jedan razred! Jeste li možda čitali ili čuli da je dosad netko zbog toga odgovarao? A koliko je hrvatske djece ostalo ranjeno, ranjeno i u duši? Tog 3. svibnja u Slavonskom Brodu poginulo je 16 osoba, od toga šestero djece, dok je lakše ili teže ranjeno šezdesetak osoba. Ovaj grad poglavito je bio na meti srpskih i inih četnika od 2. do 8. svibnja 1992. Tada su srpski i ini agresori ukupno izveli 65 napada, u kojima je sudjelovao i veliki broj okupatorskih zrakoplova.
Velikosrpskim agresorima cilj je bio uništiti, razoriti i ubiti sve što je na ovom području – hrvatsko. Brođani i Brođanke poglavito pamte kad je 3. svibnja 1992. u Kuhačevoj ulici, nedaleko škole „Hugo Badalić“ na jednu kuću pala tzv. „krmača“ od čije je eksplozije poginulo šestero djece!
U toj su se kući skrivali nevini ljudi, ali neprijatelj je očito dobro znao i za tu lokaciju. Ako je koji grad tijekom Domovinskoga rata pretrpio teške dane, onda je to zasigurno bio i – Slavonski Brod. Ali, malo se govori i priča o ratnim patnjama kako u Slavonskom Brodu, tako i o Pakracu, Lipiku, Vinkovcima, Iloku, Tovarniku, Saborskom, Petrinji, Osijeku, Gospiću, Ogulinu, Kutini i brojnim drugim gradovima i mjestima stradalima u vrijeme velikosrpske agresije.
Jedino se malo veća pažnja i to samo na obljetnice posvećuje Vukovaru i Škabrnji. O „krvavoj nedjelji“ u Slavonskom Brodu treba snimiti i igrani film!
Da se ne zaboravi!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
