Zanimljivosti - arhiv

30. svibnja 2008.
Sestre nakon 35 godina
Piše: Tanja Tolić
Jedna za drugu nisu znale više od tri desetljeća, sve dok njihova zaprepašćujuća sličnost nije izazvala zabunu u trgovini odjećom i na kraju ih povezala. Jedna od jednojajčajnih blizanki, odvojenih u bolnici prije 35 godina, odlučila je tužiti španjolsko ministarstvo zdravstva jer je zbog njihove pogreške odrasla u tuđoj obitelji. Žena zahtijeva odštetu od 24 milijuna kuna.
- U samo jednom danu moj se život raspao. Voljela bih da se to nikada nije dogodilo - izjavila je španjolskim medijima, želeći ostati anonimna. Njihov odvjetnik Sebastián Socorro otkrio je da postoji i treća žrtva u toj nesretnoj priči: beba koja je zauzela mjesto zamijenjene blizanke.
Tajna je razotkrivena 2001. godine kad je trgovkinja u dućanu na Kanarskim otocima u kojem radi ugledala svoju prijateljicu, ali ona je nije htjela ni pozdraviti. Kad ju je nazvala i prigovorila joj zbog neljubaznosti, otkrila je da ona uopće nije bila u dućanu. Nekoliko dana kasnije jedna od razdvojenih blizanki ponovno je došla u trgovinu, a trgovkinja joj je pristupila i počela postavljati pitanja.
- Sličnost je bila zaprepašćujuća. Kao dvije kapi vode - rekla je. Odvjetnik je dodao da ne samo da nalikuju jedna na drugu nego i govore i hodaju na isti način, a i boja glasa im je jednaka.
Dogovorila je susret žena za koje će se napokon pokazati da su sestre. Dok su stajale jedna ispred druge sestre su počele razmjenjivati podatke o sebi. Jedna je rekla da ima sestru blizanku, ali da joj ona ne nalikuje. Otkrilo se da su rođene u istoj bolnici, ali u razmaku od tri dana.
Naposljetku se pokazalo da je treća žena, zapravo treća žrtva ove priče na svijet stigla sa zakašnjenjem, a pogreška bolnice bila je takva da su zamijenili i bolničku dokumentaciju.
DNK analiza potvrdila je njihove sumnje, ali tek tri godine nakon otkrića jer se nepoznata blizanka uplašila. Treća žena, tek treba naći svoje roditelje, jer nitko nije siguran da su žena i muškarac koji su odgojili "zametnutu" blizanku njezini pravi roditelji.. Jutarnji list

28. svibnja 2008.
Vozio 24 dana da pokopa suprugu u Veloj Luci
Piše: Tonči Donjerković/EPEHA
Foto: Tonči Donjerković
VELA LUKA - Britanac Richard Hanson (43) iz Norwicha stigao je u Velu Luku biciklom kojim je donio urnu svoje pokojne supruge Marjane Maje Ivanović (40), po majci Velolučanke, koja je prošle godine u listopadu preminula od karcinoma kože.
- Velika želja moje supruge bila je da njezine posmrtne ostatke pokopam na groblju Svetog Roka u Veloj Luci, rodnom mjestu njezine majke Lenke Ivanović rođene Gugić. Moja supruga je još kao malo dijete zavoljela Velu Luku i uvijek se vraćala u to mjesto. Tu je ljubav prebacila i na mene pa sam odlučio ispuniti njezinu želju - kaže Richard Hanson, dodajući da on sada ima i veliki razlog da često posjećuje Velu Luku. Richard Hanson, inače odvjetnik po struci, urnu svoje supruge donio je u Velu Luku vozeći se biciklom od Norwicha 24 dana. Prešao je 2200 kilometara.
- Na dan bih vozio oko deset sati. Na putu prema Hrvatskoj i Veloj Luci svugdje sam nailazio na topao prijem i srdačnost ljudi, koje je zasigurno i dirnuo moj čin  - kaže taj Britanac. Raduje ga što je unatoč velikim naporima uspio ispuniti posljednju želju svoje supruge.
Marijana Maja Ivanović na Korčuli će biti pokopana prekosutra. Jutarnji list


27. svibnja 2008.
Dr. sc. Neira Puizina-Ivić savjetuje kako se zaštititi od negativnih sunčevih zračenja
Kožu mazati zaštitnom kremom svaka dva sata
Učestalost melanoma, najzloćudijeg raka kože u stalnom je porastu, a u posljednjih dvadesetak godina broj oboljelih je povećan za 200 posto, podsjeća dr. sc. Neira Puizina-Ivić, dermatologinja na Odjelu za kožne bolesti KBC-a Split. S obzirom na naglo zatopljenje i porast UVB zračenja treba osobito zaštititi djecu jer se 80 posto UV zračenja primi do 18. godine života.
Posebno su opasna izgaranja koja za posljedicu imaju pojavu mjehurića jer takve opekline dodatno povećavaju rizik od nastanka melanoma. Djecu treba zaštititi šeširićima, namazati ih kremom sa zaštitnim faktorom 12 ako su tamnije puti, ili s faktorom 18-20 ako su svjetloputa.
Važno je da se krema nanosi na kožu svaka dva sata u debelom sloju, s tim da se prethodni sloj opere vodom (ovo pravilo se odnosi na sve ljude, a ne samo na djecu). Obvezna je i zaštita očiju kvalitetnim sunčanim naočalama sa zaštitnim filmom koji će spriječiti da zračenje ošteti očnu pozadinu - naglašava dr. Puizina-Ivić.
Naočale koje nemaju deklaraciju i koje su kupljene na tržnici nemaju potrebnu zaštitu, jer one zatamnjuju sliku, ali ne zaustavljaju opasne zrake. To mnogi roditelji ne znaju ili misle kako su sunčane naočale za djecu luksuz. Druga zabluda jest da su djeca na suncu zaštićena ako im se odjene bijela majica, kaže naša sugovornica. No, majica zaštićuje kao krema s faktorom 4, a kad se smoči onda se ta zaštita smanjuje na razinu faktora 2.
I kao najvažnije upozorenje liječnice: Ne izlazite van između 11 i 17 sati ako ne morate! Javorka Luetić, Slobodna Dalmacija

26. svibnja 2008.
Japan: papagaj veterinaru rekao svoju adresu
TOKIO - Papagaj Yosuke odletio je iz kaveza i izgubio se u Tokiju, ali ljudi koji su ga pronašli uspjeli su ga vratiti vlasniku jer je ptica naučila govoriti svoje ime i adresu.
Policijski dužnosnik Shinjiro Uemra rekao je da je afrički sivi papagaj pronađen na krovu jedne kuće i zatim predan veterinaru.
On je bio nemalo iznenađen kad je čuo da ptica govori svoje ime i adresu.
Veterinar je nazvao vlasnika koji je bio presretan što su mu vratili njegovog ljubimca. Jutarnji list

20. svibnja 2008.
Čilijem protiv boli na zubarskoj stolici
Piše: Goranka Jureško
Foto: Corbis 
Ljuta paprika otvara kanale samo u vlaknima za bol i dopušta lidokainu da uđe u stanicu
ZAGREB - Hoće li čili, ljuta crvena paprika, uskoro zamijeniti standardne zubarske injekcije protiv boli poslije kojih obamrlost čeljusti i neosjetljivost na dodir ponekad traju satima?
Najnovije istraživanje s Harvarda i iz massachusettske središnje bolnice čiji su znanstvenici razvili kombinaciju dva sredstva kojima mogu blokirati bol bez obamrlosti ili blokiranja pokreta čeljusti potvrđuje to. Ta je tvar sastavljena od derivata lokalnog anestetika lidokaina nazvanog QX314 i kapsaicina iz čilija.
Tvar iz male ljute paprike djeluje tako da otvara kanale samo u vlaknima za bol i dopušta tvari QX314, odnosno lidokainu da uđe u stanicu, objašnjavaju mehanizam djelovanja nove supstance. Dodaju kako je to prvi put da "bol blokira bol", a metoda je predstavljena na međunarodnoj konferenciji  o boli u stomatologiji.
Ističu da je do sada bilo moguće djelovati na neurone izvana, a uz pomoć ljute papričice bit će, po svemu sudeći, moguće djelovanje na bol iznutra. Istraživanja na životinjama pokazala su da im blokiranje boli na novi način nije blokiralo pokretljivost čeljusti niti je ona bila neosjetljiva na dodir.
Jutarnji list

19. svibnja 2008.
Era skupog goriva: 50 trikova za uštedu benzina
Piše: Ivana Rimac
Defenzivnom vožnjom može se uštedjeti na gorivu i smanjiti emisiju štetnih plinova. Vozač koji vozi poštujući ovih 50 savjeta na relaciji Zagreb-Split-Zagreb potrošit će barem 135 kuna manje nego agresivni vozač
ZAGREB - Za vožnju od Zagreba do Splita i natrag Lara potroši 15 litara goriva manje nego kad isti automobil, prosječne potrošnje deset litara na sto kilometara, na istoj relaciji vozi njezin suprug Tomislav. Kad je Lara za volanom, zbog njezina stila vožnje, trošak puta je niži 135 kuna. Taj iznos ostaje u novča­niku jer je riječ o štedljivoj vožnji, stilu koji bi s obzirom na cijene goriva mogao postati pravilo među hrvatskim vozačima.

Cijena goriva probila je ovaj tjedan granicu od 9 kuna po litri. Za pun spremnik od 50 litara treba izdvojiti 462,50 kuna. Lanjskog studenog to je bilo "tek" 400 kuna...
Ali skupocjeno gorivo može se uštedjeti na mnogo načina koji mnogim vozačima dosad nisu ni padali na pamet. Tajna je u defenzivnoj vožnji.

- Defanzivna vožnja znači da se ne vozi agresivno, brzo i s puno kočenja, i to nije samo savjet uz pomoć kojeg se može uštedjeti na budžetu, nego i smanjiti emisiju štetnih plinova u atmosferu, a osim toga bit ćete sigurni za sebe, svoje suputnike i ostale sudionike u prometu. Defanzivna vožnja nešto je što svatko od nas može napraviti. Treba nježno ubrzavati i održavati brzinu konstantnom. Drugi osnovni savjet jest koristiti klima-uređaj onda kada za to stvarno postoji potreba. Ne kažem da ga ne koristimo, ali to treba biti racionalna upotreba i ne treba biti na najvećoj snazi - objašnjava Alan Vojvodić, glasnogovornik HAK-a.

Ugradnja plina

Nadalje, da bi rezervoar duže trajao, nužno je redovito provjeravati tlak u gumama, kaže Vojvodić i objašnjava da gume koje su optimalno ispunjene zrakom štede gorivo.
- Smanjite količinu tereta i osobito treba biti svjestan da nosači na krovu umanjuju efikasnost motora, pa ih je bolje skinuti. Nemojte zagrijavati motor prije kretanja i jednostavno nemojte ići automobilom po novine u kvartu - savjetuje Vojvodić, dodajući da bismo se trebali i informirati o stanju na prometnicama na koje krećemo. Tako će se izbjeći eventualna čekanja i gužve.?Sve se to može zaobići i pribjeći, uvjetno rečeno, ekstremnijem rješenju - ugradnji plina. Potez je to koji se isplati nakon 2 - 3 godine kad je riječ o vozilu srednje klase.
-Investicija od 1500 -do 2000 eura u opremanje automobila plinom na nulu će doći u prosjeku za dvije godine. Ipak, prtljažni prostor bit će smanjen i održavanje je nešto skuplje - objašnjava glasnogovornik i daje još jedan savjet koji, kaže, pojedinci također preporučuju - ugasiti automobil na dužim raskrižjima.
Na pojedinim raskrižjima taj bi savjet mogao postati i pravilo budući da se na nekim zagrebačkim semaforima zeleno svjetlo čeka nevjerojatnih šest minuta. Podatak je to koji navodi Ivan Dadić, profesor sa zagrebačkog Prome­tnog fakulteta, koji uštedu goriva vidi i u boljoj organizaciji i regulaciji promentih tokova.
- Vozač dobrim dijelom utječe na potrošnju goriva, ali to je puno više na onima koji reguliraju semafore i organiziraju prometne tokove. Vozači, nažalost, plaćaju doprinos za energetsku učinkovitost, a ništa se od toga ne vraća. Dio sredstava trebao bi se vratiti u kvalitetu organizacije prometnih tokova. Semafori bi trebali raditi tako da se smanji broj zaustavljanjanja i da se smanji vrijeme čekanja - objašnjava Dadić.

Zanemarena željeznica

Na semaforu se ne bi smjelo čekati više od jednog ciklusa, ali u Zagrebu se na nekim križanjima čeka i po 3 - 4 ciklusa. Ono što sam vozač može kako bi uštedio na gorivu, jest ne ubrzavati naglo, predviđati situaciju, kočiti motorom...
- Na taj se način u gradskoj vožnji može uštedjeti do 2, 3 litre - kaže Dadić. Naglašava kako je nerazumno da smo mi u zadnjih 50 godina razvoj temeljili isključivo na ce­sto­vnom pro­metu. - Želje­znički promet uopće nismo razvijali, a to je prava alternativa za  manju potrošnju goriva - kaže Dadić. Svi nabrojani trikovi za štednju upravo su ono što preporučuje
i Eccomo­der.com, odakle donosimo 50 savjeta.

1.Koristite alternativni prijevoz: bicikl, šetnja, javni prijevoz. 
2. Očistite prtljažnik jer dodatna težina u vozilu ne vozi se besplatno. Uklanjanjem nepotrebnih stvari iz vozila štedite gorivo.
3. Neka najučinkovitiji vozač u automobilu vozi, jer se pristupom vožnji može uštedjeti do 20 posto.
4. Ako na krovu automobila držite nosače uklonite ih, i one za bicikl jer će se tako smanjiti aerodinamični teret, što će smanjiti potrošnju goriva.
5. Provjeravajte pritisak u gumama jer niži pritisak znači veću potrošnju.
6. Pratite potrošnju goriva, čuvajte račune i bilježite koliko ste kada za koju vožnju potrošili.
7. Ako imate izbor, koristite manje prometnu cestu jer, iako možda duži put, slabiji promet može re­zul­tirati nižom potrošnjom goriva.
8. Krenite ranije i bez žurbe jer je jurnjava neprijatelj efikasne vožnje.
9. U vjetrovitim uvje­ti­ma odaberite rutu s bari­jerama, poput zgrada ili drveća, jer ćete uštedjeti gorivo u uspo­redbi s otvorenom cestom.
10. Ekonomičnije je voziti jednakom brzinom na autocesti unutar prometa nego juriti.

11. U višetračnim prometnicama odaberite onu s najmanje prometa da biste izbjegli nepotrebne i nepredvidive promjene u brzini i kočenje.
12. Izbjegavajte zaustavljanja na vrhovima uzvišenja jer se time troši kinetička energija.
13. Birajte kvalitetne ceste umjesto šljunka ili uništenih prometnica.
14. Izbjegavajte loše vrijeme jer kiša i snijeg mogu dramatično povećati otpor vožnji.
15. Izbjegavajte gužvu i ako možete, ne vozite tijekom najprometnijih sati.
16. Kad kombinirate više odredišta u jednoj vožnji, prvo idite na najudaljeniju destinaciju jer tako osiguravate da je vozilo zagrijano prije nego što se počnete zaustavljati i kretati.
17. Ako ćete se zaustaviti, izbacite vozilo iz brzine. 
18. Prilagodite brzinu svjetlu na semaforu , ako se svjetlo mijenja, izbjegnite potpuni pritisak na kočnicu.
19. Kad se približavate križanju sa zelenim svjetlom na semaforu, pogle­daj­te pješački znak kako biste lakše procijenili hoće li postati žuto.
20. Pri većim brzinama zatvorite otvor na krovu jer otvoren povećava aerodinamični teret.

21. Vozite zatvorenih prozora pri većim brzinama kako biste smanjili aerodinamični teret.
22. Smanjite brzinu jer je generalno najučin­kovitija brzina kad je prijenosnik najviše angažiran.
23. Izbjegavajte potpuno zaustavljanje kad god je moguće jer znatno manje energije troši ubrzanje kad je vozilo već u vožnji nego pokretanje ispočetka.
24. Minimalizirajte upo­trebu kočnica, vožnja 'bez kočenja' reducirat će pretjerano ubrzavanje.
25. Vozite u laganoj obući, ako vam odgovara, možete čak i bosi, jer se tako može odrediti najbolji stupanj brzine. Nikako nemojte voziti u teškim čizmama.
26. Ako ste u najgorem 'stani-kreni' prometu, ostavite ispred sebe mak­simalno prostora kako biste osigurali da možete održavati brzinu vozila.
27. Ne pokrećite motor prije nego što je stvarna prilika za početak vožnje. 
28. Izbjegavajte pa­ra­le­lan parking jer je bo­lje mjesto ono gdje imate do­volj­no prostora nego ma­ne­vriranje postrance.
29. Ekonomičnije je odabrati periferiju par­kinga negoli se voziti kroz kr­cate redove.
30. Dok 'kružite' parkirali­štem, mijenjač stavite u najvišu moguću brzinu.

31. U ljetnim uvjetima par­kirajte u sjeni jer ćete tako zadržati unutrašnjost hladnijom, što će smanjiti troš­kove klima uređaja.
32. Ne natječite se na prometnicama, umjerena vožnja  donosi uštedu.
33. Ako vozite stvari, vozite ih u pozadini vozila, a ne na krovu.
34. Vozite kao da vozite bicikl: dobro na­pum­pane gume, vozilo u dobrom stanju i pametno kočenje.
35. Slušajte laganiju glazbu. Heavy metal, primjerice, činit će vas nestrpljivijima, agresivnijima i sklonijima brzoj vožnji.
36. Redovito mijenjajte filtere zraka jer čisti filter može uštedjeti do 10 posto na gorivu.
37. Natječite se sa samim sobom kako ostvariti naj­bolju moguću razinu ekono­mi­čn­osti, učite, informirajte se.
38. Ne pokrećite vozilo dok se niste u pot­pu­no­sti smjestili, stavili sigur­no­sni pojas, prilagodili retrovizore. 

39. Zimski uvjeti: očistite snijeg i led prije pokretanja vozila, ako imate izbora, koristite grijani parking, izbjegavajte grijanje dok se motor nije zagrijao.
40. Efikasna vožnja ovisi i o predviđanju promjena na cesti i uvjeta vožnje. U gradskoj vožnji trebate znati što će se dogoditi 10 - 15 sekundi unaprijed, a na autocesti 30 sekundi.

41. Vozite propisanom brzinom.
42. Na minimum smanjite korištenje električnih i mehaničkih dodataka (grijana sjedala, stakla itd).
43. Vožnja bez naglog ubrzavanja.
44. Izbjegavajte pri­ko­lice i teret ako je nužno stavite u stražnji dio vozila.
45. 'Lakša' uporaba mjenjača, kočnica učinkovitija je i bolja za samo vozilo.
46. Sugerira se i gašenje motora na dužim raskrižjima.
47. Ne zagrijavati motor prije kretanja.
48.  Je­danput natočiti gorivo umjesto točenja malo po malo više puta.
49. Informirati se i na duži put krenuti kad je promet najmanjeg intenziteta, provjeriti radove na cestama, alternativne pravce.
50. Ugradite plin. Investicija košta 1500-2000 eura, ali isplatit će se već za  dvije, tri godine

Jutarnji list

13. svibnja 2008.
Riješen problem balastnih voda?
Piše: Nenad Jarić-DauenhauerAmerički znanstvenici tvrde da su razvili djelotvornu tehniku kojom mogu uništiti strane biljke i životinje što se prenose u balastnim vodama teretnih brodova.
Naime, testiranja su pokazala kako neprekidno izlaganje mikrovalovima uništava sve organizme u balastnim tankovima.
Ujedinjeni narodi 'invazivne vrste' smatraju jednom od četiri najveće prijetnje morskim ekološkim sustavima.
Oko 80 posto transporta u svijetu odvija se brodovima. Istovremeno se svake godine njima preveze oko pet milijardi tona balastnih voda koje se koriste se za balansiranje broda u moru povećanjem ili smanjenjem njihovog volumena, odnosno težine u balastnom tanku.

Brodovi, osobito tankeri, uzimaju balastnu vodu na jednom kraju svijeta, u polaznoj luci, a ispuštaju je na drugom kraju na odredištu. Kada u brodskom spremištu nema tereta brod u tankove mora uzeti vodu kako bi održao stabilnost. Zajedno s vodom uzima i prenosi iz domicilnog mora u odredišno more alge, planktone, male beskralježnjake, spore, jaja i larve većih vrsta.
Strana flora i fauna koja na taj način stigne u pravilu je agresivnija od domicilnih vrsta, jer uglavnom nema prirodnih neprijatelja, te počinje uništavati bioraznolikost. Tako su posljednjih godina u Jadran unesene tropske alge Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa koje je vrlo teško kontrolirati. Strani organizmi mogu ugroziti ribarstvo, pa čak i ljudsko zdravlje. Naime, otrovni organizmi poput raširene toksične modrozelene alge Gymnodinium catenatum u određenim uvjetima cvjetaju, a ako ih apsorbiraju školjkaši poput oštriga, ispuštaju toksine. Ti otrovi u ljudskom organizmu mogu izazvati tzv. paralitičko trovanje koje često završava paralizom ili čak smrću!
Jedan od voditelja istraživanja, Dorin Boldor, objasnio je kako je novi mehanizam vrlo sličan mikrovalnoj pećnici. Uređaj bi se postavljao na izlazne ventile balastnih tankova. 'Snaga je mnogo veća i na drugačijoj je frekvenciji, a stvara električno polje jakog intenziteta. Molekule vode počet će kružiti velikom brzinom i stvarati veliko trenje koje stvara toplinu. Za razliku od sustava koji uzimaju toplinu iz nekog izvora i uvode ju u vodu, ovaj će mehanizam zagrijavati vodu u cijeloj njezinoj zapremini... Metoda je izuzetno brza i učinkovita', objasnio je dr. Boldor.
U veljači 2004. međunarodna zajednica brodara pristala je uvesti strože mjere nadzora nad ispuštanjem balastnih voda. Novi uređaji trebali bi omogućiti zadovoljavanje ovih strožih standarda.
Manji brodovi mogli bi koristiti uređaje postavljene u lukama. Jutarnji list

12. svibnja 2008.
Maratonsko glačanje
Tijekom života žene ispeglaju oko 350 kilometara, što je približno duljini osam maratona
Iako se peglanje možda čini aktivnošću koju obavljamo >u mirovanju<, barem što se nogu tiče, novo istraživanje pokazuje da žena u prosjeku tijekom života ispegla gotovo 350 kilometara, što je blizu duljini osam maratona. To podrazumijeva u prosjeku više od 5,5 kilometara dva dana na godinu. Muškarci su mnogo >sporiji u rukama<, jer istraživanje potvrđuje da glačaju mnogo manje - samo 117,5 kilometara u životu. Na uzorku od 3500 odraslih, pokazalo se i da 45 posto muškaraca namjerno zabušava s glačanjem u nadi da će netko drugi preuzeti njihov posao. Prosječna će osoba svakoga tjedna ispeglati oko 20 odjevnih predmeta, uključujući četiri para hlača, 15 topova ili majica, te donje rublje. Glasnogovornik Tefala, koji je pokrenuo istraživanje, kazao je kako nije toliko važno bi koliko u životu provedemo s glačalom nego to da dečki napokon preuzmu svoj dio posla. "Glačanje je dio naši tjednih zadataka i njegova kvaliteta, odnosno izgled odjeće utječe na prvi dojam", kaže on. Omiljeno vrijeme glačanja većini je ispitanika oko tri poslije podne nedjeljom, a četvrtina ih je tu zadaću ocijenila kao smirujuću. Jedan od pet ispitanika priznaje da uživa u glačanju, koristeći tu aktivnost kao ispriku za kratkotrajan bijeg od djece ili bračnoga partnera. Kako bilo, više od pola ispitanih priznaje i kako zbog nedostatka vještine u glačanju ima i oštećene komade odjeće. [Dž. Č.], Vjesnik

9. svibnja 2008.
Kako odgojiti menadžera
Deseta godina je idealna dob za učenje o novcu pa se u toj dobi savjetuje da dijete tada nauči raspolagati svojim džeparcem
Poduzetnički duh treba, slažu se stručnjaci, razvijati od najranije dobi. Odavno su to shvatile najbogatije nacije i svjetske velesile kod kojih postoje razni običaji kojima se kod djece razvija osjećaj za novac i privređivanje. Primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama običaj je da se za razne dobrotvorne akcije ili školske priredbe peku kolači. Svaka obitelj zajedno sa svojim mališanima danima unaprijed baci se na posao, a delicije koje nastaju odgovaraju svakom nepcu. Onda se to lijepo upakira u posebne kutijice i prodaje po školi. Svatko za kolačiće da koliko misli da može, a sredstva tako zarađena uplaćuju se za neku društveno korisnu akciju ili na račun škole za školske izlete. No to nije jedini takav slučaj. 
Radne navike
Američka djeca, barem ona iz dobrostojećih obitelji srednjeg ili višeg staleža, imaju mnogo igračaka i stare odjeće, kojih se zasite ili prerastu. U suradnji s roditeljima tada organiziraju poznati "garage sale" ili garažnu rasprodaju na kojoj po povoljnim cijenama rasprodaju svoju nepotrebnu imovinu. S godinama, djeca na sebe preuzimaju prave poslove. Podšišaju susjedima travu, operu automobil, raznose novine... Na taj način od djetinjstva uče sami zarađivati svoj džeparac, stječu prijeko potrebne radne navike, ali i uče razvijati vlastite poduzetničke ideje. I Kanađani pokušavaju već od najranijih dana djeci usaditi poduzetnički duh i takav način razmišljanja. Djeca se već u osnovnim školama uključuju u različite projekte i sudjeluju u natjecanjima za poduzetnika godine na nivou države. Djeci se pokušava približiti poduzetnički način razmišljanja, razviti svijest o važnosti međusobne suradnje i ojačati samopouzdanje, jer je svatko dobar ili bolji u nečemu od drugih. Sva sila takvih akcija na raspolaganju je mališanima koji svoj zarađeni novac utroše kako im drago. Tako djecu od najranije dobi uče da sudjeluju u stvaranju obiteljskog proračuna, a ovakvim odgojem gradi se radna etika od najranije dobi. Iako takva vrsta odgoja i razvijanja etike kod djece roditelje, ali i profesore, na kraće staze stoji mnogo više vremena i pažnje, dugoročno djeca od toga imaju neprocjenjivu korist u životu i karijeri, ali i društvo u cjelini. Kako odgojiti dijete poduzetnika ili menadžera? Odgovor na to pitanje u posljednjem broju pokušao je dati i američki časopis Military money, namijenjen prije svega američkoj vojsci. U tekstu pod nazivom "Od kolačića do fakulteta" autori pokušavaju dati zanimljive smjernice kako kod djece stvoriti radne navike od najranije dobi i što bi u određenim godinama svako dijete trebalo znati. Pa se tako u tekstu tvrdi da bi, primjerice, djeca u dobi od dvije do četiri godine trebala znati za sobom pokupiti igračke, pomagati pri sitnim kućanskim poslovima ili u kuhinji, kada se, na primjer, kolačići moče u razne okuse, a također trebaju imati i konstantan raspored spavanja i igranja. Od četvrte od šeste godine opus njihovih zaduženja raste. Tako djeca prije polaska u školu moraju znati poravnati svoj krevet (nije nužno da svaki kut bude naglašen), spremiti veće igračke u posebne kutije, svoje prljavo rublje odložiti u košaru, a čisto staviti u pravu ladicu. Moraju već biti pri ruci kada se servira stol, a poslije obroka moraju skupiti mrvice i baciti ih u smeće. Do desete godine dijete mora steći naviku pravilnog slaganja svog kreveta, razvrstavati rublje na bijelo, šareno i tamno, napuniti stroj za pranje rublja, uključiti ga i nakon pranja razvrstati odjeću. Također mora se znati služiti usisavačem te brisati prašinu. 
To je i idealna dob za učenje o novcu, pa se savjetuje da dijete nauči raspolagati svojim džeparcem, a bilo bi korisno i da ima svoju štednju za, primjerice, bicikl ili neki drugi objekt želje. S godinama raste i obujam poslova kojima barata. Do 12. godine tako se od malog budućeg poduzetnika ili menadžera očekuje da bude dobar u školi i svakodnevno rješava svoje obveze. Prije igre ili gledanja televizije trebalo bi početi tražiti prave "plaćene" poslove u obitelji ili izvan kuće, poput pranja automobila ili košenja trave. U američkom magazinu čak savjetuju da održava prosječnu štednju od 200 dolara godišnje na svom računu kako bi se naučio dobrobiti štednje. Do 15. godine zaduženja vrtoglavo rastu pa ne bi bilo naodmet da tinejdžer izdvoji 300-tinjak dolara godišnje od svoje zarade za potrebe obitelji. To je također i idealna dob za rad kod pravih poslodavaca tijekom školskih praznika, a mogao bi koristiti i čekove ili kreditne kartice, ali uz nadzor. Savjetuje se da tada mlada osoba na sebe počne preuzimati polovicu svojih uobičajenih troškova ili da započne dugoročnu štednju za kupnju svog prvog automobila. Pritom, naravno, ne smije zaboraviti da će ocjene u srednjoj školi veoma utjecati na mogućnost upisa na fakultet, kao i na pokušaj dobivanja stipendije, tako da i svakodnevno učenje treba redovno poticati. Do punoljetnosti mladi ljudi već trebaju biti u potpunosti izgrađeni. To pretpostavlja korištenje vlastitog novca i svih drugih financijskih resursa. Isto tako, ako ostaje kod kuće, ne smije svoj novac ljubomorno čuvati već prilagati redovne mjesečne iznose za obitelj. Naravno, ne smije se zaboraviti na posao koji omogućuje financijsku neovisnost, ako i u kolikoj mjeri to dopuštaju na školske obveze, a tijekom praznika to bi trebalo biti obvezno. Osamnaestogodišnjak mora održavati svoju sobu i svoj automobil redovno čistima, pomagati u radu kod kuće, ako ne radi, te imati najbolje moguće ocjene, a ne bi bilo naodmet ni da redovno volontira. Ovako bi stvari trebale funkcionirati u idealnim uvjetima, što se više dobrih radnih navika djeci usadi u ranom djetinjstvu, bit će im lakše kad jednom okuse pravi posao. Višnja Grozdanić, profesorica psihologije, inače prodekanica na Vernu, potvrđuje da se poduzetničke sklonosti moraju početi razvijati od najranije dobi. Po njezinu mišljenju, lako je odraslog čovjeka naučiti praktičnim znanjima poput razvijanja ideje o razradi projektne dokumentacije, utvrđivanju mogućnosti kreditiranja i sličnome. Ono na čemu odmalena treba učiti djecu, kaže ona, osobine su ličnosti.

Timski rad
"Jedna od osnovnih stvari koje roditelji mogu učiniti jest potaknuti dijete da prije svega vjeruje u sebe, jer će bez te osobine teško opstati u svijetu poduzetništva. Djeci treba znati usaditi i druge vrijednosti poput želje i ambicije za postignućem na školskom planu, ali i kasnije u karijeri. Trebalo bi ga odmalena poticati na razvijanje vlastitih ideja i njihovu razradu, ali mu isto tako i usaditi toleranciju na neuspjeh, odnosno dopuštati mu pravo na pogreške, pokazati mu što znači rizik i da on nije toliko loš. Amerikanci kažu da je prvi neuspjeh kraj prve faze uspjeha, dok je u Europi, u poduzetništvu barem, prvi neuspjeh razlog za odustajanje", objašnjava Grozdanić. Kod malih ljudi treba, dodaje, poticati samostalnost, posebice u školi, gdje bi nastavnici trebali personalizirati svoj pristup i svako dijete promatrati kako individualca. "Iako je to teško i zahtijeva mnogo truda, učitelji bi trebali odmalena prepoznati područja u kojem je svako dijete najbolje i koja najviše voli. Moraju također poticati timski rad, te na koncu razvijati njihove komunikacijske i socijalizacijske vještine. U nekoj kasnijoj dobi treba im usaditi i svjesnost o nošenju sa stresom, što je jedan od sigurnih 'tereta' koji dolazi sa poduzetništvom", zaključuje Grozdanić.  Poslovni dnevnik

8. svibnja 2008.
Klimatske promjene više pogađaju žene
Klimatske promjene više pogađaju žene u siromašnim zemljama, gdje majke ostaju na područjima pogođenim olujom, uništavanjem šume ili neuspješnom žetvom, dok odlaze doslovce na zelenije pašnjake.

- Uništenje okoliša mnogo teže pogađa žene jer većina žena u svijetu, a posebno u zemljama u razvoju, ovisi o primarnim prirodnim resursima: zemlji, šumi, vodi - rekla je Wangari Maathai iz Kenije.

- Žene odmah osjete posljedice promjena, a često žene i djeca od njih ne mogu pobjeći - rekla je Maathai koja je 2004. godine dobila
Nobelovu nagradu za proučavanje održivog razvoja.

- Muškarci mogu doslovce tragati za zelenijim pašnjacima u drugim područjima i zemljama... ali žene obično ostaju gdje su bile i suočavaju se s posljedicama. Tako da su žene i djeca najteže pogođeni krčenjem šuma, sušom, slabijom žetvom - rekla je.  Slobodna Dalmacija

5. svibnja 2008.
Dijeta liječi epilepsiju?
Piše: Tanja Rudež
Foto: Corbis
Znanstvenici su dokazali da tzv. ketogenska dijeta, koja se temelji na velikoj količini masti, malo ugljikohidrata i kontroliranim razinama proteina, može pomoći djeci kojoj u liječenju epilepsije ne pomažu lijekovi

Poseban režim prehrane koji se temelji na unosu velikih količina masti može znatno smanjiti broj epileptičkih napadaja u djece oboljele od te bolesti, zaključili su britanski znanstvenici u novom broju časopisa Lancet Neurology.

 Epilepsija je jedna od najraširenijih neuroloških bolesti koja pogađa oko 50 milijuna ljudi diljem svijeta. U Hrvatskoj od epilepsije boluje oko 45.000 ljudi.

Znanstvenicima i liječnicima poznato je još od dvadesetih godina prošlog stoljeća da tzv. ketogenska dijeta može pomoći djeci kojoj u liječenju epilepsije ne pomažu lijekovi. Ketogenska dijeta temelji se na unosu velikih količina masti, malo ugljikohidrata i kontroliranim razinama proteina.

Na taj način organizam se prisiljava da, umjesto šećera, izgori masti čime se stvaraju ketoni, tvari koje se rabe kao izvor energije za srce i mozak. Ketoni, pak, pomažu u suzbijanju epileptičkih napadaja, ali još nije poznato iz kojih se to razloga događa.

Britanski znanstvenici pod vodstom dr. Helen Cross napravili su prvi randomizirani klinički pokus koji pokazuje učinkovitost ketogenske dijete. U pokus je bilo uključeno 145-ero djece između dvije i 16 godina starosti koji su imali barem jedan epileptički napadaj na dan. Polovica djece odmah je počela s ketogenskom dijetom, a druga je skupina s tom prehranom počela nakon tri mjeseca.

Kod prve skupine broj napadaja se nakon tri mjeseca smanjio u prosjeku za 33 posto. Zanimljivo je što je kod petero djece u toj skupini primijećeno čak 90-postotno smanjenje broja epileptičkih napadaja.

Kod djece koja tijekom tromjesečnoga perioda nisu bila na ketogenskoj dijeti broj napadaja povećao se za trećinu. - Mi smatramo da bi se ketogenska dijeta mogla primjenjivati u djece kod koje je terapija lijekovima neuspješna. No, ta se prehrana može primjenjivati samo pod liječničkim nadzorom - izjavila je za Times dr. Helen Cross iz Instituta za dječje zdravlje u Londonu.   Jutarnji list

30. travnja 2008.
Pas u kući? Zdravo je!
Piše: Suzana Ciboci
Djeca imaju manji rizik za obolijevanje od alergija ako je u kući u kojoj žive već od njihove najranije dobi pas, otkrili su njemački znanstvenici prezentirajući novu studiju u stručnom časopisu European Respiratory Journal. Njihovo otkriće temeljeno na šestogodišnjem pručavanju oko 9000 djece, još dodatno potkrepljuje teoriju da odrastanje s kućnim ljubimcima osnažuje imunološki sustav i potiče ga da bude manje osjetljiv na potencijalne alergene i trigere koji će potaknuti astmu, lišaje ili visoku temperaturu.

Stručnjaci ističu da je moderan život postao previše čist te je to utjecalo da se imunološki sustav kod djece ne može normalno razviti. - Imati psa u kući omogućava dovoljno nečistoće da se imunološki sustav djece potpuno razvije i važno je za djecu da susretnu psa u svojoj blizini što je prije moguće  - sugeriraju njemački istraživači.

Joachim Heinrich iz Nacionalnog istraživačkog centra za zdravlje u Münchenu, kaže da su rezultati studije dokazali vezu između prisutnosti psa u kući i manje osjetljivosti na pelud i druge alergene kod djece. Ta je veza manja u slučajevima kada su djeca dolazila povremeno u doticaj s psima, a koji nisu živjeli s njima u obitelji.

- Krv djece odgajane u kući s psom sadrži protutijela za pelud, kućnu prašinu, stanice kože pasa i mačaka te plijesan. No, unatoč rezultatima, iskustva govore da i djeca koja imaju zaštitna protutijela za alergiju, ipak obolijevaju.

- Nije još posve jasno zašto je to tako. Možda zaštitni efekt dolazi do izražaja kasnije u dječjoj dobi, a to ćemo otkriti kada djeca dosegnu dob od deset godina - kaže prof. Heinrich.

U međuvremenu on sam ipak ne preporučuje roditeljima da odmah svojoj djeci nabave štene, sve dok istraživačima ne bude u potpunosti jasan zaštitni mehanizam pasa na djecu. Pulmolozi se često susreću s roditeljskim dilemama. U slučaju kada djeca već imaju simptome alergija, psi i mačke im mogu dodatno pogoršati bolest.   Jutarnji list

29. travnja 2008.
Potomak zastrašujućeg T-rexa domaća je kokoš
Piše: Tanja Rudež
ZAGREB - Strašni Tyrannosaurus rex bio je drevni predak današnje kokoši, ponovno je ustvrdio američki znanstvenik dr. John Asara u prestižnom znanstvenom časopisu Science. Tu teoriju, koja se u prvi mah čini krajnje bizarnom, dr. Asara počeo je zagovarati već prošle godine.
Znanstvenici su još prije 30-ak godina, na osnovi analiza kostiju, postavili hipotezu da su ptice potomci dinosaura, ali to nisu mogli dokazati na molekularno-genetskom nivou. No, 2005. godine u mjestu Hell Creak u Montani nađeni su ostaci 68 milijuna godina stare kosti T. rexa s dobro očuvanim mekim tkivom s krvnim žilama i stanicama.
Prva istraživanja, objavljena u travnju prošle godine u Scienceu, ukazala su na povezanost ptica i dinosaura na genetskoj razini. U međuvremenu, znanstvenici pod vodstvom dr. Johna Asare iz Medicinske škole Harvard usporedili su molekularni profil niza životinja s proteinima izoliranim u T. rexovoj kosti.
- Otkrili smo da je T. rex povezan s nojem i kokoši mnogo bolje nego s ostalim organizmima koje smo proučavali, uključujući i aligatore.
Je li T. rex  zapravo prevelika kokoš? Možda - izjavio je dr. Asara za Times.
T. Rex, koji je postao planetarno poznat zahvaljujući Spielbergovu filmu "Jurski park", živio je prije 65 do 70 milijuna godina u Sjevernoj Americi.
Bio je visok 12 metara pa je ušao u povijest kao najviši dvonožac. Imao je 50 zuba koji su stalno rasli i ispadali tako da su uvijek bili oštri poput britve. Trčao je brzinom od oko 25 kilometara na sat.  Jutarnji list

24. travnja 2008.
PULSKOM LIJEČNICOM MARIJOM TATKOVIĆ O NACIONALNOJ KAMPANJI ZA UBLAŽAVANJE TEGOBA ONKOLOŠKIH BOLESNIKA
Kemoterapija ne mora biti jako neugodna
Kod većine pacijenata kemoterapija izaziva niz vrlo neugodnih popratnih pojava, a među njima prvo mjesto svakako zauzimaju mučnina i povraćanje. Posljednjih godina u našoj se zemlji počinje više brinuti i o tome, a Hrvatska liga protiv raka upravo je pokrenula kampanju za ublažavanje tegoba onkoloških bolesnika
Napisala Vesna MEDVEDEC
Snimio Slaven RADOLOVIĆ
Kroz Hematološko-onkološki odjel pulske Opće bolnice na ambulantnu kemoterapiju godišnje dođe oko četiri tisuće bolesnika, njih 20-ak dnevno. Valja reći da istarskih pacijenata ima još, a to su oni koji se liječe u riječkoj ili nekoj od zagrebačkih bolnica. Premda nema konkretnih statističkih pokazatelja, sasvim je evidentno da je broj istarskih pacijenata oboljelih od neke vrste karcinoma poprilično veći od nekih drugih hrvatskih sredina. Izvjesno jest da je Istra na vrlo visokom mjestu po učestalosti karcinoma, a u to se svakim danom uvjeravaju i na ovom odjelu.
- Samo jučer došla su nam tri nova bolesnika s dijagnosticiranim karcinomom debelog crijeva, a dvojica su počela s kemoterapijom, veli voditeljica Hematološko-onkološkog odjela doktorica Marija Tatković, vrsna stručnjakinja omiljena kod pacijenata zbog pažnje koju im poklanja. >Nažalost, nije rijedak slučaj da nam na ambulantnu kemoterapiju dolaze po dva člana uže obitelji, obično to budu majka i sin<, istaknula je.

>Pametnim lijekovima< protiv mučnine i povraćanja

Kod većine pacijenata kemoterapija izaziva niz vrlo neugodnih popratnih pojava, a među njima prvo mjesto zauzimaju mučnina i povraćanje. Posljednjih godina u našoj se zemlji počinje više brinuti i o tim neugodnostima, a Hrvatska liga protiv raka upravo je pokrenula kampanju za ublažavanje tegoba onkoloških bolesnika. Sredinom ožujka u Zagrebu Liga je održala okrugli stol u sklopu nacionalne informativno-edukacijske akcije >Spriječite mučninu i povraćanje uzrokovane kemoterapijom<. Cilj ove akcije jest potaknuti društvenu zajednicu na dodatni angažman kojim bi se pomoglo ovim bolesnicima te informiralo o lijekovima kojima se ove tegobe mogu ublažiti.
Doktorica Tatković zadovoljna je odlukom resornog ministarstva kojom se s dosadašnjih dva posto novca iz zdravstva, sada odvaja pet posto za onkološke bolesnike. Premda se, doznajemo, u zemljama koje se mogu parirati s našom izdvaja sedam posto. No, veli Tatković, Hrvatska je po učestalosti karcinoma u Europi na šestom mjestu, što se tiče žena, odnosno na drugom mjestu za muškarce, tako da i ovo povećanje zdravstvenog novca još uvijek ne znači onoliko koliko bi trebalo. Posebno ukoliko se cijena ovih lijekova usporedi s cijenom lijekova, primjerice, protiv masnoće u krvi pa se često pacijenti pitaju je li u redu da jedan tako težak bolesnik za smanjenje mučnine uzrokovane kemoterapijom treba platiti dvije tablete 120 kuna, za razliku od nekoga tko dobro jede pa onda mora uzimati također skup lijek protiv masnoće u krvi.
Danas postoji više lijekova protiv povraćanja, ali nisu svi na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Srećom, većina učinkovitih lijekova dobiva se besplatno u bolničkim ustanovama, tako da i na pulskom odjelu primjenjuju najnovije generacije lijekova kojima svojim pacijentima nastoje bar donekle ublažiti posljedice kemoterapije. Oni se propisuju ovisno o individualnom stanju bolesnika, odnosno težini bolesti, dodatnim komplikacijama te reagiranju organizma na liječenje. Najkvalitetniji, ali i najskuplji lijek je Aloxi koji traje punih pet dana, a najčešće se upotrebljava Avastin koji djeluje 24 sata. No, svi ovi lijekovi mogu se dobiti samo u bolnici pa pacijenti koji kod kuće imaju takve tegobe ili se moraju nositi s njima, ili lijek kupuju privatno, naravno, ukoliko za to imaju mogućnosti. Bilo bi najbolje, smatra doktorica Tatković, da recept mogu izdati i obiteljski liječnici. Ona vjeruje da će to biti moguće u doglednoj budućnosti, a sve dodatne informacije vezane uz ovu akciju mogu se pročitati na web adresi: www.sprijecite.org.

Važno je dobro odrediti kemoterapiju

Ići na kemoterapiju ne znači prestati s radnim aktivnostima, tako da mnogi pulski pacijenti nakon primljene terapije odlaze na radno mjesto.
- Jako je važno dobro odrediti kemoterapiju, onu za koju si siguran da će pomoći, a ne štetiti pacijentu. Najteža je procjena kada je bolje odustati jer onaj tko malo zna radit će kemoterapiju do smrti, a onaj tko zna više znat će kada treba prestati. Najviše znanja i mudrosti potrebno je kada trebaš procijeniti kada, kome i koliko terapije odrediti, veli doktorica Tatković. Ova terapija, naime, ima masu nuspojava: uz bolesno tkivo oštećuje se i zdravo jer citostatik djeluje na sve stanice koje se dijele, ne razlikujući bolesne od zdravih. Upravo stoga se najbolje vidi na koži (perutanje) i kosi (opadanje), budući da se njihove stanice najbrže dijele. Tzv. pametni lijekovi djeluju samo na maligne stanice i mi ih upotrebljavamo, ali, nažalost, ne djeluju na sve vrste tumora, samo na one koji imaju tzv. hvatače lijekova, veli doktorica.
U liječenju je jako važna podrška okoline, prvenstveno obitelji. Svakako nije dobro, savjetuje liječnica, da plaču, već trebaju održavati zdravu, vedru atmosferu. Da bi istarskim pacijentima olakšali život, na raspolaganju su im jedna psihologinja, koju plaća Županija, te odnedavno i bolnički psihoonkolog kojeg su ljudi jako dobro prihvatili jer uvijek je premalo vremena za pacijenta.

Uvijek ima nade za izlječenje

- Na fakultetu nas uče da za svakog pacijenta trebamo odvojiti 60 minuta, zakonom je određeno tri puta manje, a u praksi se događa da nemamo ni tih 20 minuta. Stav je struke da svaki pacijent mora znati od čega boluje, no iz iskustva znam da svi ne moraju znati do kraja cijelu istinu. Ponekad je bolje neke stvari prešutjeti, ali uvijek treba znati i ponavljati da za sve bolesnike, koliko god bili teško bolesni, uvijek ima nade. Možemo gledati statističke pokazatelje koji uistinu nisu optimistični, ali uvijek trebamo poštovati dostojanstvo bolesnika i pružati mu nadu jer ona stvarno postoji, veli doktorica Tatković.
Dužina kemoterapije razlikuje se od slučaja do slučaja, jednako kao i njeno podnošenje, no uz današnje >pametne lijekove< i pridržavanje preporuka liječnika mogu se postići vrlo dobri rezultati. Doktorica Tatković navodi slučaj svoje pacijentice kojoj je bolest metastazirala prije devet godina i ona još uvijek dobro >funkcionira<. Posebno preporučuje da se ozbiljno shvati najnovija nacionalna kampanja ranog otkrivanja raka debelog crijeva koju su mnogi u našoj županiji olako prihvatili. Zahvaljujući njoj već postoje i prvi rezultati, ljudi kojima je dijagnosticiran tumor debelog crijeva u ranoj fazi, što znači primjenjivanje tzv. preventivne terapije koja je lakša i jeftinija te optimističnija za bolesnika.
>Pametna< terapija puno pomaže pacijentima

Gianni Alessio iz Umaga na kemoterapiju dolazi jedan tjedan jednom, a sljedeći tjedan dvaput. Na put od 80 kilometara samo u jednom pravcu vozi ga supruga pa mu novi lijek za otklanjanje mučnine nakon primljene terapije jako mnogo znači.

- Imao sam tumor na debelom crijevu. Nakon operacije se dobro osjećam, a terapije dosta dobro podnosim. Jako puno mi znači što onaj dan kada dobijem terapiju primim i ovaj >pametan< lijek koji traje 24 sata pa mi bar onda, kada sam u Puli, nije teško. Zato treći i četvrti dan nakon terapije osjećam dosta mučnine i da nije toga život bi mi bio gotovo pa normalan, veli Alessio.

Uvjeti za dobivanje terapije su dobri, pacijenti mogu koristiti krevete ili fotelje, imaju i televizor u sobi da im brže prođe vrijeme, a s osobljem su vrlo zadovoljni. Da bi im smanjila muke, doktorica Tatković je svima dala svoj privatni broj mobitela na koji joj njeni najudaljeniji pacijenti javljaju rezultate krvne slike kako samo zbog toga ne bi morali dolaziti u Pulu.

Hrana protiv mučnine
Prehrambene navike osoba koje primaju kemoterapiju vrlo su važne kao preventiva mučnine i povraćanja. Liječnici preporučuju uzimanje mnogo tekućine u malim količinama neposredno prije ili poslije obroka. Preferiraju se biljni čajevi, zeleni ili crveni čaj, hladni i nezaslađeni voćni sokovi. Jesti treba polagano, u više obroka, uz izbjegavanje tople hrane jačih mirisa i okusa, kao i one pržene i masne. Poslije obroka bi se trebalo odmarati, ali tek nakon dva sata. Kod jutarnje mučnine prilikom ustajanja dobro je pojesti žitarice, tost ili kreker, a misli s mučnine skrenuti razgovorom, slušanjem glazbe ili gledanjem televizije.

Žene teže podnose kemoterapiju
Mučnine uzrokovane kemoterapijom češće će osjetiti žene, osobe mlađe od 50 godina, oni koje pate od morske bolesti, bolesti kretanja, kinetoze, osobe koje su patile od povraćanja u trudnoći ili tijekom vožnje, osobe koje su već primale kemoterapiju i tada imale mučnine, osobe koje ne piju alkohol, oni koji imaju veći tumor, osobe kod kojih su prisutne popratne bolesti i one kod kojih je prisutan kronični umor.

Dnevnik zdravstvenog stanja
Liječnici upozoravaju pacijente da bi bilo najbolje voditi svojevrstan dnevnik o svom zdravstvenom stanju da bi se moglo što točnije izvijestiti liječnika o neugodnostima koje nastaju. U dnevnik bi trebalo napisati koji se lijekovi koriste protiv mučnine i povraćanja, koliko dugo traje mučnina, koliko puta povraćaju, koliko je vremena prošlo između kemoterapije i povraćanja te jesu li tijekom tegoba dehidrirali.

Djelotvorni lijekovi
Antiemetici koji se danas koriste u borbi za lakše podnošenje mučnina i povraćanja:
1. Inhibitori serotoninskih receptora: palonosetron - Aloxi, granisetron - Kitril, tropisetron - Navoban, ondasetron - Zofran;
2. Kortikosteroidi: deksametazon - Dexamethason, metilprednizolon- Solu-Medrol i Medrol;
3. Ostali lijekovi: metoklopramid - Reglan, tietilperazin - Torecan, haloperidol - Haldol, hioscin butilbromid - Buscol, Buscopan... (Ove lijekove mogu propisati i obiteljski liječnici.) Glas Istre

23. travnja 2008.
Prvi Britanci dobili bioničke oči
LONDON - Dvojica Britanaca, koji se već pomirili da nikada više neće vidjeti svoje obitelji, progledali su zahvaljujući operacijama kojima su im usađene bioničke oči.
Njima su usađeni elektronički prijemnici koji primaju signale iz kamere postavljene na naočale. Ova tehnologija omogućuje im da prate ljude, pronalaze vrata, jedu i snalaze se u prostoru.
Novi tretman daje nadu brojnim ljudima kojima je mrežnica nepopravljivo uništena bolešću.
Kirurzi u Moorfields Eye Hospital u Londonu usadili su umjetnu mrežnicu dvojici neimenovanih pacijenata u 50-im godinama života.
Bioničke oči trebale bi pomoći ljudima koji boluju od teške nasljedne bolesti poznate kao retinitis pigmentoza. Oboljelima postupno odumiru stanice retine te se njihovo vidno polje sve više sužava i već sa 20, 30 ili 40 godina oni obično potpuno oslijepe.

Kamera i odašiljač u naočalama šalju bežični signal ultra - tankom elektroničkom prijemniku koji je postavljen na mrežnicu. Elektrode prijemnika stimuliraju preostale živce u retini, a signali se prenose očnim živcem do mozga. U njemu se signali pretvaraju u tamne i svijetle točke i omogućuju osnovno viđenje i veću neovisnost. Uređaj pokreću baterija i mikroprocesor koji se nalaze na pojasu.
Jedan od prvih uspješno izliječenih pacijenata je Amerikanka Linda Moorfoot koja danas priča kako joj je uređaj promijenio život. "Mogu s unucima ići na utakmicu hokeja ili nogometa i pratiti... Mogu gađati koš s unukom i gledati unuku kako pleše na pozornici. Mogu vidjeti stvari. To je divno".
Prve operacije u Velikoj Britaniji izvedene su prošli tjedan.
Američki znanstvenici nastoje razviti malene kamere veličine zrna graška koje bi se mogle usađivati u očne jabučice.   (Daily Mail; njd)

16. travnja 2008.
Dječak nadmudrio stručnjake NASA-e
BERLIN - Trinaestogodišnji dječak ispravio je NASA-ine krive procjene vjerojatnosti udara asteroida u Zemlju, a stručnjaci Američke svemirske agencije priznali su pogrešku.

Pomoću teleskopskih istraživanja iz Instituta za astrofiziku u Potsdamu Nico Marquardt izračunao je da je mogućnost da će asteroid Apophis udariti u Zemlju 1:450, dok su stručnjaci NASA-e izračunali da je vjerojatnost manja 1:45,000, izvijestio je list Potsdamer Neuerster Nachrichten.

I NASA i Nico slažu se u jednom: ako asteroid pogodi Zemlju 13. travnja 2036., postat će užarena kugla željeza i iridija promjera 320 metara i težine od približno 200 milijardi tona, a vjerojatno bi pao u Atlantski ocean. Posljedice udara bile bi nesagledive: val tsunamija uništio bi obje obale, a dignula bi se golema količina prašine koja bi na neodređeno vrijeme zamračila nebo.

Asteroid bi mogao zaprijetiti Zemlji 2029. godine kada će prelaziti Zemljinu orbitu i prouzročiti veću katastrofu od asteroida koji je pao u Sibir 1908. Ako asteroid udari u jedan od satelita koji kruže oko Zemlje, promijenila bi se njegova putanja te bi se on pri ponovnom prolasku 2036. mogao sudariti s našim planetom.

Trinaestogodišnjak je do otkrića došao radeći istraživanje za regionalno natjecanje u znanosti, a projekt je nazvao "Apophis - asteroid ubojica". (a, A.V.)

10. travnja 2008.
Muškarci vole ženski smijeh
Na temelju najnovijih istraživanja znanstvenici izvješćuju da muškarce najviše nervira kad žena traži da se promijene, ali i kad se one žele promijeniti da bi zadržale njegovu ljubav. Također, oni ne vole ni kad ih partnerica ostavi da ju čekaju. Čak 97 posto muškaraca u dobi između 25 i 39 godina složilo se s ovim dvjema tvrdnjama. Među njima je 84 posto ukazalo da ih iznimno nervira kad moraju dugo čekati da se žena spremi za neki zajednički izlazak. Naravno, i telefoniranje koje traje satima izaziva živciranje njih 73 posto. Dva od tri muškarca, odnosno 65 posto njih, smatra iritantnim pitanje partnerice: >O čemu sada razmišljaš?<. O tome je li njihova partnerica debela ili nije, ne želi se izjasniti 36 posto njih. S druge strane, muškarci kod žena vole seksepil, koji čak 93 posto smatra presudnim. No, čak 71 posto najradije bira partnericu koja se voli smijati.
D. Po. , Glas Istre

7. travnja 2008.
U SVIJETU SE OTVARAJU STAZE U PRIRODI I UREĐENI PARKOVI ZA HODANJE BEZ OBUĆE
Bosih nogu do zdravlja i - zabave
Biti bos naš je prirodni instinkt. Priroda je dizajnirala naša stopala za hodanje bez obuće, i to po različitim površinama. Redovito hodanje bosih nogu pomaže dobrom držanju cijelog tijela, stimulira kardiovaskularni sustav, dakle poboljšava i cirkulaciju, te jača naš imunološki sustav
Petina stanovnika Zemlje nikada nije stavila obuću na nogu, a brojni ljudi, posebno oni koji žive u toplim krajevima, češće hodaju bosi nego obuveni. S druge strane, stanovnici sjevernih krajeva nemaju puno izbora, obuća je za njih pitanje fizičkog opstanka. Ipak, praktički su svi stanovnici razvijenih zemalja odabrali i ljeti i zimi imati barijeru između tabana i tla - na vlastitu štetu, kako tvrde promotori bosonogog hodanja!
Hodanje bez obuće po prljavim i prepunim gradskim ulicama može biti opasno, a stopalima nenaviknutim na grube terene i hodanje u prirodi može donijeti neugodne ozljede ili ubode. Nijemci su se stoga dosjetili, a druge europske zemlje preuzele ideju, da otvore staze u prirodi i uređene parkove za hodanje bez obuće. Na ulazu u takav park ostavite cipele u ormariću i krenete stazom koja vodi preko različitih terena.
Svaki od njih pruža zaseban doživljaj (zahvaljujući senzorima u tabanima) i traži drugačiju taktiku hodanja: glatke i grube stijene, pijesak, obluci, grubi šljunak, sitni šljunak, hladni potok, prašina, mahovina, drvena debla, staze od cigle, od češera, od slame, potom blato - najveći užitak za bosonogu djecu - i, obično kao desert na kraju, mekana trava. Prva takva šetnja može biti neugodna, ali na kraju svaki šetač tvrdi da su se >muke< isplatile, a njihova stopala doživjela otkriće u kombinacijama različitih površina i temperatura podloga - te da su se dobro zabavili. U SAD-u ljubitelji slobodnih stopala idu i na zahtjevne šetnje divljinom i tvrde da svi to možemo - treba malo hrabrosti i navikavanja stopala.
Koncept Barfuss parka razvio je u 19. stoljeću bavarski svećenik Sebastian Kneipp, jedan od osnivača pokreta naturopatske medicine. Ukazivao je na terapeutski učinak hodanja po površinama koje na različite prirodne načine stimuliraju naša stopala.
>Biti bos naš je prirodni instinkt. Priroda je dizajnirala naša stopala za hodanje bez obuće, i to po različitim površinama<, kažu pristaše tog običaja. Redovito hodanje bosih nogu pomaže dobrom držanju cijelog tijela, stimulira kardiovaskularni sustav, dakle poboljšava i cirkulaciju, te jača naš imunološki sustav<, kažu u Barfuss parku u njemačkom gradu Lienenu.
Dio znanstvenika i ortopeda upozorava da se moramo držati obuće jer su bose noge previše izložene napadima malih organizama i predmeta koji nose infekcije. Neki ukazuju da gola i hladna stopala donose prehladu, mada u sjevernoeuropskim zemljama i liječnici pridaju manje pažnje takvoj opasnosti te smatraju da ćemo se teže razboljeti dok nam je cirkulacija dobra (šerpe koji su pratili planinare na Mount Everest hodali su bosi dosta iznad granice snijega).Drugi ukazuju da stopala bosonogih hodača imaju više ozljeda i nokti su im često deformirani, ali su zdravije strukture i puno spretnija.
>Kao dvonošci, ljudi za vrijeme hoda imaju kontakt sa zemljom samo s jednom nogom. Zbog toga trebamo senzitivne tabane koji nam daju informacije o obliku tla te nam treba dobro izvježbana muskulatura stopala da bismo održavali ravnotežu na neravnom terenu. Te sposobnosti gubimo kad nogu stisnemo u tvrdu cipelu<, kaže Birgit Plifke, njemačka ortopedska kirurginja objašnjavajući da dobro izvježbano stopalo brže reagira na neočekivane predmete ispod sebe te se manje ozljeđuje od onog naviklog na cipelu.
Stopalo je po svojoj prirodi izdržljivo. Njemačka liječnica Uschi Bierbaum-Buksch jedna je od nekolicine trkača u svijetu koji trče maraton bosi. Ona kaže da joj stopala nakon 42 kilometra trke budu bez ozljeda, jedini je problem što joj trebaju četiri tjedna da ih potpuno očisti.
V. BOGATI, Glas Istre

2. travnja 2008.
Opasnost možemo namirisati
CHICAGO - Iako ljudski osjet mirisa nije naročito snažan ako se usporedi s osjetima nekih životinja poput pasa, ipak nova istraživanja pokazuju kako čovjek može naučiti razlikovati vrlo male promjene u mirisu.

Naime, dobrovoljci koji su sudjelovali u istraživanju američkih znanstvenika u početku nisu mogli razlikovati dva slična mirisa, međutim, kada su uz jedan primili blage doze elektrošokova, vrlo brzo su naučili razliku. Snimanje mozga potvrdilo je da je došlo do promjene u dijelu odgovornom za osjet mirisa.
Tim stručnjaka, koji je istraživanje predstavio u časopisu Science, vjeruje da su naši drevni preci razvili ovu sposobnost kako bi izbjegli predatore.
12 sudionika testiranja izloženo je dvama mirisima trave i nitko od njih u početku nije uočio razliku. No kada su uz miris jednog primili blage šokove svi su razvili sposobnost razlikovanja.
Voditelj studije, Dr. Wen Li, sa Feinberg School of Medicine u Chicagu objasnio je kako ovaj mehanizam ljudima omogućuje da otkriju stvari važne za preživljavanje u moru informacija u okolišu. "Upozorava na opasnost kojoj moramo posvetiti pozornost", rekao je.
Ista istraživanja provedena na životinjama dala su slične rezultate.  (BBC; njd) Jutarnji list

28. ožujka 2008.
Labudica ponovno zaljubljena u pedalinu
Foto: AP
BERLIN - Labudica Petra ponovno je u vezi s pedalinom u obliku labuda, od koje su je neuspješno pokušavali odvojiti djelatnici Zoološkog vrta u Muensteru u kojem boravi.
Petra se 2006. godine zaljubila u čamac na pedale oblikovan poput velikog bijelog labuda, te je neprestano plivala uz njega. Dužnosnici ZOO-a u njemačkom gradu prije zime su ih uspjeli razdvojiti, a Petra je počela vezu s pravim bijelim labudom.
Ipak, ta je romansa kratko trajala - labud je odletio i Petra je ponovno ostala sama. Upravazoološkog vrta je priopćila kako se činilo da je Petra usamljena i da neutješno pliva okolo, pa su je odlučili vratiti na obližnje jezero gdje se nalazi njezin voljeni čamac. Jutarnji list

25. ožujka 2008.
Roboti će u trgovačkim centrima čavrljati s djecom
Japanska tvrtka Aeon i proizvođač robota Tmusk predstavili su u utorak robota koji će zabavljati djecu u trgovačkim centrima dok roditelji kupuju.
Robot visok 1,40 m ima kameru u desnom oku i projektor u lijevom i prenositi će snimke na zidove trgovačkog centra. Djeca koja će htjeti razgovarati s robotom moraju imati člansku iskaznicu trgovinskog centra.

Zahvaljujući tom individualnom bedžu robot može identificirati svako dijete čitanjem koda na svakoj karti. On tako može zvati svako dijete imenom, voditi računa o njegovom spolu i uzrastu i razgovarati iako još ograničenim vokabularom.
Jedan od ciljeva te inicijative je navikavanje djece na taj tip umjetnih bića, jer su Japanci uvjereni da ćemo u više manje bliskoj budućnosti svakodnevno komunicirati s robotima.  Slobodna Dalmacija

21. ožujka 2008.
Materinji jezik određuje što ćemo vidjeti
Kada treba opisati neku situaciju koju smo upravo vidjeli jezik i gramatika određuju što smo vidjeli
Čim naučimo govoriti prestajemo misliti u slikama, njih zamjenjujemo riječima. Znanstvenici iz Heidelberga dokazali su da na to što vidimo, i kako se viđeno opisuje, utječe materinji jezik. To znači da postoji uzajamna interakcija izmedju jezika i mišljenja. Eksperiment se sastojao u tome što je osobama bio prikazan video film na kojem se, primjerice, vide dvije žene kako ulaze u kuću. Što je zajedničko svim filmovima, i koji su bili zadaci sudionika eksperimenta, opisuje docentica Barbara Schmidt: "Prikazano je ukupno 60 različitih situacija iz svakodnevice. Najvažnije na svim filmovima je bilo to što su prikazivali dinamične situacije, dakle nešto što je u pokretu. Zadatak ispitanika je bio da gledaju te scene i da tijekom gledanja, u trenutku kad shvate o čemu se radi, opišu to riječima". Moglo bi se reći da su ispitanci igrali ulogu reportera, no oni nisu znali da su postojale samo dvije vrste scena. U jednima su ljudi jednostavno šetali bez cilja, a u drugima su negde i stizali. Ispitanici su bili različitog porijekla i govorili sedam različitih materinjih jezika. To se na zapanjujući način odražavalo u sadržaju njihovih opisa viđenih scena. "Treba imati u vidu da svi jezici imaju mogućnost da u opis uključe i takozvanu završnu točku, kraj radnje. Ali oni koji govore različite jezike, na različite kraj radnje pretvaraju u riječi." Nijemci, Česi i Nizozemci u 60 posto slučajeva opisuju kraj radnje - iako radnja nije gotova. Nasuprot tome, Arapi to čine samo u 40 posto slučajeva. "Tako se, primjerice, oni koji govore njemački jezik razlikuju od onih koji govore engleski po tome što Nijemci obavezno verbaliziraju i završetak radnje." Dakle, jezik je odlučujući čimbenik kada se opisuje neka scena. Razlike se lijepo vide u gramatici: Nijemac nikada ne bi rekao: "dvije hodajuće žene" već "dvije žene koje nekamo idu", objašnjava Barbara Schmidt.  (Poslovni dnevnik)

20. ožujka 2008.
Vjernici su sretniji od ateista
LONDON - Religija pozitivno utječe na opći osjećaj sreće u životu, a vjernici su u prosjeku sretniji od ateista ili agnostika, pokazalo je novo britansko istraživanje.
Prema rezultatima studije, provedene u više europskih zemalja, vjera djeluje kao svojevrsno 'životno osiguranje' protiv životnih razočaranja. Redovni posjetitelji crkve uglavnom se bolje nose s gubitkom posla, pa čak i razvodom, iako mu se u prosjeku snažnije opiru od ateista.
Ideja o vjeri kao 'utvrdi' nije nova, međutim, istraživanja su pokazala kako ona djeluje i kao 'osiguranje', odnosno kao 'amortizer stresa'.

Autori istraživanja smatraju kako bi stabilnije prilike u religioznim obiteljima mogle biti jedan od ključnih čimbenika. 'Utvrdili smo kako religiozni ljudi svakodnevno doživljavaju nagradu umjesto da je očekuju u budućnosti', objasnio je profesor Andrew Clark iz Paris School of Economics.
Utjecaj vjere na sreću i mentalno zdravlje nije još potpuno rasvijetljen, no znanstvenici vjeruju kako se on također može povezati s povećanim osjećajem 'smisla života'.

Predstavnici suprotstavljenih skupina - ateista i vjernika, očekivano su različito reagirali na rezultate studije.
Predsjednik udruge National Secular Society, Terry Sanderson, izjavio je kako su ovakve studije besmislene. - Nevjernici se ne mogu okrenuti vjeri samo kako bi bili sretni. Ako su vam vjerske tvdnje nevjerojatne, nećete vjerovati u njih kakva god bila navodna nagrada u smislu osobnog ispunjenja - rekao je Sanderson.
S druge strane teološki čelnik Evangeličke alijanse Justin Thacker ističe kako postoji više razloga za povezanost vjere i sreće. - Dijelom je to osjećaj zajedništva i međuljudske povezanosti. No veliki dio te veze može se pripisati osjećaju smisla, svrhe i vrijednosti koji daje vjera u Boga - objašnjava Thacker. (BBC; njd) Jutarnji list

18. ožujka 2008.
Manje spavanja, više kilograma i dijabetesa
Muškarci koji spavaju manje od pet sati imaju više izgleda da postanu pretili ili da dobiju dijabetes, ustvrdili su japanski znanstvenici. Istraživanje je provedeno u razdoblju između 1999. i 2006. na 21.693 muškarca. Istraživanje je pokazalo da su ispitanici koji su spavali manje od pet sati tijekom noći, a na početku istraživanja 1999. bili su normalne tjelesne težine, dobili na težini, za razliku od muškaraca koje su imale normalan san, dulji od pet sati. Znanstvenici su ustvrdili i da su muškarci koji su spavali manje od pet sati imali 1,27 puta više izgleda da se kod njih razvije povećana razina šećera u krvi koja dovodi do dijabetesa. Poslovni dnevnik

14. ožujka 2008.
Vatikan objavio sedam modernih smrtnih grijeha
Vatikan je objavio popis sedam modernih smrtnih grijeha, piše u ponedjeljak Daily Telegraph na naslovnoj stranici.
Bliski suradnik pape Benedikta XVI monsinjor Gianfranco Girotti je u glasilu službenog Vatikana L' Oservatore Romano objelodanio da biblijski grijesi, poput zavisti ili srebroljublja, imaju "individualističku dimenziju".
Grijesi današnjice, kaže monsinjor Girotti, imaju ne samo individualni već i društveni okvir.

To su, prema Vatikanu:
- genetska modifikacija
- eksperimenti na ljudima
- zagađivanje životne sredine
- izazivanje socijalne nepravde
- izazivanje siromaštva
- opsceno bogaćenje
- drogiranje.

Pincom.info / Fena

10. ožujka 2008.
Čudo prirode u Zmijavcima kakvo Dalmatinska zagora ne pamti
Koza ojarila petero kozlića!
ZMIJAVCI - Koza Mara, u vlasništvu Luke i Ruže Todorić, u Zmijavcima kod Imotskoga, ovih je dana ojarila čak petero zdravih kozlića. U imotskom kraju kažu da je to pravo čudo prirode, kakvo se ne pamti u cijeloj Dalmatinskoj zagori.

>Bila sam s Marom tijekom večeri i pratila joj svaki pokret. Odlično se držala i nije legla. Kad je ojarila četvero kozlića, otišla sam. Sutradan je kozu s kozlićima obišao suprug Luka te je uz Maru ugledao još jedno, peto kozle<, govori Ruža. Muž joj Luka dodaje: >Iznenadio sam se kad sam uz Maru vidio i peto kozle. Znam kako je normalno da koza ojari dvoje i troje kozlića, ali petero je ipak previše; pa to nije moguće ni zamisliti!<

Oboje ističu još jednu zanimljivost vezanu za njihovu >rekorderku< s petero kozlića. Podsjećaju da je i Marina mama prije dvije godineojarila četvero kozlića.

Ružinu i Lukinu staju, u kojoj Mara ljubomorno čuva svoje kozliće, često navraćaju znatiželjni susjedi, prijatelji i poznanici, ali su najbrojniji posjetitelji iz Zmijavaca - svi se čude fenomenu. [Nedjeljko Musulin]

RIJEČ STRUČNJAKA
Maru i potomke izdvojiti i čuvati!
Poznati imotski veterinar Pere Penović tvrdi da je ovo pravi fenomen. >I troje kozlića velik je broj i smatra se gotovo optimalnim kod koze. No, ovaj fenomen zaslužuje dodatnu pozornost stručnjaka jer je koza ojarila svih pet kozlića u stojećem stavu, bez carskog reza i bez pomoći veterinara. Kad bi se u Hrvatskoj više pozornosti posvećivalo kozarstvu, i općenito stočarstvu, koza Mara i njenih petero jarića, kao i Marina majka koja je ojarila četvero kozlića, odmah bi se izdvojili i selekcionirali. U sredinama koje skrbe za rasplod životinja, koza Mara i njezini potomci sigurno bi zauzeli posebno mjesto te imali i odgovarajuću skrb<, dodaje Penović. Vjesnik

7. ožujka 2008.
Londonac star 101 godinu trčat će maraton
Piše: Nađa Irena Fišić
Starac od 101 godine namjerava postati najstariji aktivni sportaš na svijetu i to tako što će istrčati Londonski maraton.
Buster Martin već je istrčao polumaraton u Essexu za pet sati i 13 minuta, a sada se priprema za utrku u Londonu. Nakon što je istrčao stazu u Essexu, prve riječi su mu bile: "Odmah mi donesite pivo!", izvijestio je BBC.
Martin, koji ima 17-ero djece, vratio se prije tri godine svojoj vodoinstalaterskoj struci jer mu je u mirovini bilo dosadno. Njegov šef Charlie Mullins, direktor kompanije Pimlico Plumbers gdje 101-godišnjak radi, bio je ugodno iznenađen kad se on nakon utrke pojavio na poslu.

.  Bio sam zaprepašten kad se gospodin Martin u ponedjeljak ujutro pojavio na poslu, kao da se ništa nije dogodilo - rekao je njegov šef Mullins. Martin je prošle godine počeo pisati savjete za muški časopis FHM. Jutarnji list

3. ožujka 2008.
Dvoje ljudi na svijetu sjeća se svakog dana svog života
Piše: Tanja Rudež
Dok većina ljudi želi poboljšati svoje pamćenje, 42-godišnja Amerikanka AJ ulaže velike napore kako bi zaboravila. Uzalud, jer AJ se sjeća svakog trivijalnog detalja svog života, počevši od ranih tinejdžerskih godina.

Dovoljno joj je reći datum i ona spremno odgovara. Primjerice, upitate li je što se dogodilo 16. kolovoza 1997. godine, s lakoćom će odgovoriti da je toga dana umro Elvis Presley. Na pitanje što se dogodilo 25. svibnja 1979. godine, jednako spremno odgovara da se toga dana u Chicagu srušio avion DC-10 kompanije American Airlines te da je tada poginulo 275 putnika. No, AJ se sjeća kojeg je dana i datuma na TV-u emitirana epizoda "Who Shot J.R.?" nekad popularne serije "Dallas".

- Mnogi misle da je to talent, ali za mene je to teret. Svaki dan kroz glavu mi prolazi cijeli moj život, i to me izluđuje - rekla je AJ koja želi ostati anonimna pa je poznato jedino da živi u Kaliforniji.  O čudesnoj memoriji te žene u posljednje su vrijeme pisali mnogi, uključujući popularno-znanstveni časopis New Scientist, a u svibnju ove godine o AJ izlazi knjiga "The Woman Who Can't Forget" autora Jill Price i Barta Davisa.

Da AJ ima nevjerojatno pamćenje, znanstvenicima je poznato od 2000. godine. Ona se tada pismom obratila prof. Jamesu McGaughu, profesoru na sveučilištu California u Irvineu, s molbom da joj pomogne jer je stalno prisjećanje "nekontrolirano i iscrpljujuće" pa se sve češće osjećala žrtvom  svoje sposobnosti.

"Kažite mi bilo koji datum između 1974. godine i danas, pa ću vam reći koji je to bio dan u tjednu, što sam toga dana radila i je li se u svijetu dogodilo nešto bitno", napisala je McGaughu koji je na početku bio sumnjičav te je AJ pozvao na testiranje. Tijekom testova ona je točno odredila na koji je dan padao Uskrs u posljednje 24 godine, što je toga dana radila i što se dogodilo u svijetu. I ne samo to, AJ je mogla identificirati svaki dan u tjednu svoga života počevši od 1980. godine. McGaugh i njegovi suradnici pet su godina istraživali njezino pamćenje i naposljetku došli do zaključka da je riječ o posve novom fenomenu u znanosti.

Nazvali su ga hipertimestičkim sindromom, prema starogrčkoj riječi thymesis što znači sjećanje. Kada su 2006. objavili članak u časopisu Neuroscience, njihovo su istraživanje prenijeli američki mediji. McGaughu se zatim javio izvjesni Eric Williams koji je tvrdio da njegov brat Brad posjeduje pamćenje poput AJ. Brad Williams, 51-godišnji radijski voditelj iz La Crossea u državi Wisconsin, ne samo da je pristao sudjelovati u testiranjima, nego je dopustio da se njegov identitet otkrije javnosti.

Poput AJ, i on se sjećao svakog dana svog života, počevši od ranih tinejdžerskih godina, ali i događaja u svijetu. Primjerice, kada su ga znanstvenici pitali što se dogodilo 7. studenoga 1991. godine, razmišljao je samo pet sekundi. - Mislim da je to bio četvrtak kada je Magic Johnson objavio da ima HIV. Tjedan prije u Wisconsinu je bila snažna snježna oluja - rekao je Williams.

Tijekom testiranja Brad Williams je točno identificirao dane za još 20 različitih događaja, uključujući rođenje prve bebe iz epruvete 1978., tragediju u indijskom Bhopalu 1984. te pobjedu tenisačice Billy King na kolegom Bobbyjem Riggsom 1973. godine. - Oduvijek sam takav. Odrastajući, nikad nisam mislio da je to neuobičajeno - izjavio je Williams o kojemu se sada snima dokumentarni film "Unforgettable".

- Oba slučaja su primjeri 'ljudskih kalendara'. No, ne znamo kako oni pohranjuju te informacije tako detaljno. To želimo doznati - rekao je prof. McGaugh. Iako AJ i Williams imaju nadmoćnu memoriju, znanstvenici su uočili da bolje pamte ono što ih zanima.

Williams je savršen kad je riječ o trivijalnostima iz pop-kulture, ali zna se zabuniti o sportu. AJ ima impresivnu memoriju, ali ona nije fotografska: primjerice, kada su joj nakon nekoliko sati istraživanja znanstvenici rekli da zažmiri i opiše kako su odjeveni, nije se mogla sjetiti.

- Njezino autobiografsko pamćenje je selektivno, a u nekim aspektima čak i prosječno - ustvrdio je McGaugh koji smatra da AJ ima neku vrst kompulzije.

 - AJ želi red. Kao dijete, izbezumilo bi je ako je majka bilo što izmijenila u dječjoj sobi. AJ je htjela da sve bude na svom mjestu - kaže McGaugh.  U međuvremenu mu se javilo još ljudi koji tvrde da imaju čudesno pamćenje poput AJ i Brada Williamsa.

- Ljudski mozak je najsloženija i najvažnija mašinerija u poznatom svemiru. Cilj mojih istraživanja nije izliječiti Alzheimerovu bolest, nego umanjiti misterij oko te čudesnog stroja  - naglasio je James McGaugh.

Primjeri ljudskih kalendara

James Mc Gaugh smatra da AJ i Williams posjeduju posve drugi vid memorije od ostalih slučajeva superiornog pamćenja koji su bili proučavani u prošlosti. U tim su slučajevima se ljudi koristili mnemotehnikom, pomagalima poput rima, riječi ili slika koja su im pomagala da zapamte veliki broj informacija. Najpoznatiji je bio slučaj čovjeka S, koji je 1920. godine počeo karijeru kao novinar, ali je kasnije zarađivao kao zabavljač koji je demonstrirao svoje izvaredno pamćenje.  Jutarnji list

29. veljače 2008.
Zubari će otkrivati rak dojke
Jednostavan test za vrijeme posjeta zubaru mogao bi otkriti jesu li ljudi u ranoj fazi razvoja raka dojke, tvrde znanstvenici. Istraživanje provedeno u centru za medicinske znanosti sveučilišta u Teksasu pokazuje da bi pacijenti mogli biti testirani na rak dojke ispitivanjem određenih proteinskih markera koji se nalaze u njihovoj slini. Rak dojke uzrokuje promjene u normalnom tipu i količini proteina u sekreciji žlijezda slinovnica.

Istraživači su analizirali uzorke sline 30 pacijenata. Otkrili su 49 proteina prema kojima su se razlikovali zdravi pacijenti od onih s benignim i onih s malignim tumorom dojke. Trenutne metode za otkrivanje raka dojke uključuju mamografiju, ultrazvuk i biopsiju, a znanstvenici se nadaju da bi jednog dana sve to moglo zamijeniti jednostavno testiranje sline koje je moguće obaviti u zubarskoj ordinaciji ili kod obiteljskog liječnika. A. N. Glas Istre

28. veljače 2008.
NAKON NENORMALNOG ZATOPLJENJA
Stiže novi ledeni val
Prema sedmodnevnoj prognozi Državnoga hidrometeorološkog zavoda, neuobičajeno toplo vrijeme koje nas prati proteklih dana zadržat će se sve do ponedjeljka. No sredinom tjedna s prodorom hladnog zraka temperature bi mogle pasti i do 10 stupnjeva.
Ovako toplih razdoblja bilo je i prije, kažu u DHMZ-u, te napominju kako su nagla zahlađenja nakon tako toplih dana u ovo doba godine sasvim uobičajena.
Tijekom vikenda će se, kaže dežurni sinoptičar, naoblačiti, pa možda i padne pokoja kap kiše. U ponedjeljak će opet biti nešto toplije da bi s prodorom hladnog zraka koji se predviđa u noći s utorka na srijedu temperature zraka pale između osam i 10 Celzijevih stupnjeva. Oborine koje se najavljuju za veći dio zemlje, posebno Jadran i unutrašnjost, znače kišu, dok se poneka snježna pahulja može očekivati tek na iznad 800 metara nadmorske visine u Gorskom kotaru i Lici. Na moru bi se temperatura spustila na 4 do 5 stupnjeva.
Apsolutni maksimum u veljači, odnosno najviša temperatura otkada postoji mjerenje, zabilježen je prije tri dana u Županji, gdje je izmjereno 23,9 Celzijevih stupnjeva.
Ovako tople veljače zabilježene su još 1990., kada je apsolutni maksimum u Splitu iznosio 22,3 stupnja, u Šibeniku 22,7, a u Dubrovniku iznad 24 stupnja.
Iznimno toplo u veljači bilo je i 1998., kada je u Zagrebu maksimum dosegao 22 stupnja, a u Karlovcu čak 23,7 stupnjeva.M. ĆUK / EPEHA, Slobodna Dalmacija

26. veljače 2008.
Kućni ljubimac na prozacu
Piše: Goranka Jureško
Najprije kupite zlatnu ribicu, potom papigu, pa hrčka i psa. Ako stane u stan, i mačku. Ujutro se dignete, djecu razvezete u školu ili vrtić, sebe na posao, a spomenute životinje ostavite kući da se odmaraju do pet, šest ili sedam navečer.

Kad se vratite shvatite da zlatna ribica pliva leđno, pas je napravio opći nered, mačka izgrebla što je dohvatila, a papiga je zanijemila. Razlog - depresija. Barem tako tvrde britanski stručnjaci koji su ovih dana objavili da sve više vlasnika svojim kućnim ljubimcima daje Prozac, lijek protiv depresije.

Farmaceutske tvrtke zadovoljno trljaju ruke, jer će im se broj potrošača značajno povećati, a životinjama je lakše dati tabletu nego, primjerice, psa rastrčati po kvartu. Naime, vlasnici kućne ljubimce ostavljaju same, zatvorene u stanove i kuće, gotovo cijelog dana. Rezultat je da postaju depresivni i, naravno, predebeli zbog premalog kretanja.

Osobito su osjetljive tropske ptice, poglavito papige, kazao je za BBC Romain Pizzi, specijalist za zoologiju Royal Collega of Veterinary Surgeons, dodavši da su životinje žalosne kad ih vlasnici dulje ostavljaju same.

Znakovi depresije su, kaže, samoozljeđivanje i uništavanje po kući ili pak bezvoljnost. Pokaže li se da vaš kućni ljubimac ima pravi medicinski problem, valja pokušati s jednim ciklusom Prozaca. Osim papiga, u depresiji mogu biti i druge životinje, primjerice psi i mačke, kažu veterinari.

Dakako, farmaceutska industrija ne gubi vrijeme pa prodaja lijekova za životinje doživljava pravi bum. Tako je američka tvrtka Eli Lilly predstavila svoj antidepresiv Reconcile namijenjen psima. Jedna tableta dnevno aromatizirana s biftekom!

U isti se biznis ubacio i Pfizer s lijekom protiv debljine za pse pod nazivom Slentrol. No, tu nije kraj pa se pojavila i Cerenia, lijek protiv morske bolesti dok se primjerice psi voze automobilom ili brodom. Sve u svemu, čini se da je farmaceutika pronašla učinkovit krug vječne prodaje u kojem je uvijek netko bolestan - ili čovjek ili životinja!  Jutarnji list

25. veljače 2008.
Koliko vrijedi kućanica?
Piše: Merita Arslani
Foto: Corbis
Istraživanje na web stranici www.alljoinon.com pokazalo je da posao kućanice godišnje vrijedi oko 300.000 kuna, koliko bi obitelji morale platiti pomoćnicama da obave ono što majka i supruga rade svaki dan

Svaka kućanica tvrdi da je vođenje kućanstva i briga za obitelj posao s punim radnim vremenom i podosta prekovremenih sati, tako da sigurno nijedna od njih neće biti iznenađena rezultatima istraživanja koje je provedeno na stranicama www.alljoinon.com, sajtu posvećenom kućanicama.

Anketa u kojoj je sudjelovalo četiri tisuće kućanica iz cijelog svijeta pokazala je da posao kućanice godišnje vrijedi 30 tisuća funti, odnosno 300 tisuća kuna.

Do rezultata se došlo tako da se rad kućanica vrednovao po istom principu kako mnoge obitelji plaćaju profesionalne dadilje, kao i koliko bi obitelji morale platiti kuhara i kućnu pomoćnicu. Svi oni jednu obitelj bi godišnje koštali 300 tisuća kuna.

- Ovakvi rezultati ne samo da pokazuju da kućanice zaslužuju nekakvu plaću za posao koji rade po kući, već i odmor od svakodnevnih obaveza - rekla je Carolyn Morris koja je provela anketu.

Istraživanje je pokazalo da kućanice dnevno provedu 4,55 sati brinući se o djeci. Nadalje, kućanice 70 minuta dnevno potroše na čišćenje, usisavanje, pranje kupaonice i sličnih poslova, zatim dodatnih 15 minuta na spremanje kreveta, dok 63 minute dnevno provode u kuhinji pripremajući hranu za obitelj.

Nakon što se obitelj najede hrane koju im je spremila majka i supruga, njoj je potrebno dodatnih pola sata svaki dan da opere suđe iz kojeg je obitelj pojela spremljenu hranu.

I naravno, to nije sve. Kućanica pored svega ovog, dnevno iskoristi 40 minuta svog vremena kako bi skupila račune i otišla ih platiti, odnosno toliko vremena joj je potrebno da sredi kućni budžet. Dnevno izgubi i oko pola sata u odlascima u dućan, dok joj je za tjedni šoping potrebno oko sat i pol vremena.

Nakon svih ovih podataka, je li nekome čudno što svaka kućanica tvrdi da je vođenje kućanstva posao s punim radnim vremenom? I na kraju, 66 posto ispitanih žena tvrdi kako njihove rad partneri uopće ne cijene. Jutarnji list

 
25. veljače 2008.
Glazba liječi moždani udar?
Piše: Suzana Ciboci
Dnevna doza omiljene glazbe može ubrzati oporavak nakon moždanog udara, navodi se u studiji objavljenoj dans u časopisu Brain sveučilišta Oxford.

Liječnici finskoga sveučilišta proveli su studiju u kojoj su ispitivali načine oporavka pacijenata nakon moždanog udara, koji tri četvrtine vremena tijekom rehabilitacije uglavnom provode neaktivni u svojim sobama.

Pacijenti koji su pretrpjeli moždani udar slušali su glazbu nekoliko sati dnevno, a uočeno je poboljšanje verbalne memorije i pažnje u usporedbi s pacijentima na koje nije primjenjivana glazbena terapija, nego su im samo naglas čitane priče. U grupi koja je slušala glazbu primijećeno je manje depresivnih pacijenata nego u druge dvije kontrolne grupe.

- Tri mjeseca nakon moždanog udara verbalna memorija je poboljšana 60 posto kod pacijenata koji su slušali glazbu, 18 posto kod onih kojima su čitane knjige te 29 posto u trećoj skupini koja nije bila izložena ni muzici, niti su im čitani tekstovi. Razlike su kod pacijenata zadržane i nakon šest mjeseci - izjavio je neurolog sa sveučilišta u Helsinkiju i voditelj studije dr. Teppo Sarkamo.

Studija je provedena između ožujka 2004. i svibnja 2006. godine.
Sarkamo pretpostavlja da glazba podiže razinu dopamina i izaziva osjećaj ugode te širi procesiranje informacija u mozgu kod pacijenata. No, ističe da glazbena terapija nije učinkovita kod svih pacijenata pogođenih moždanim udarom, ali za neke bi ipak mogla biti jednostavan i jeftin način oporavka. Jutarnji list

22. veljače 2008.
Adio, puknute čarape!
Piše: Merita Arslani
Malo je stvari koje mogu jednoj ženi upropastiti izlazak van, a jedna od njih je kad joj pukne hulahopka. Sigurno je svaku od nas barem jednom na izlasku van prijateljica pitala: "Je li mi pukla čarapa?".

Kada se to i dogodi, ženska solidarnost uvijek je prisutna, pa onda jedna prijateljica trči u dućan kupiti nove, a druga uvjerava "žrtvu" da je sve u redu, da se ionako nije baš "bog zna što" vidjela ta razderotina i da je sigurno nitko nije ni primijetio.  Gotovo podjednaku pažnju dobiju i djeca kada im se razbije omiljena igračka. Teško da bilo tko može mirno promatrati dijete koje plače jer mu se razbio autić ili lutkica. Tada obično slijede klasične, već naučene rečenice kao iz nekog priručnika:

"Ma kupit ćemo ti novu", "ajde, ne plači, pa vidiš koliko drugih igračaka imaš" i tako unedogled se nižu utjehe, ali dijete baš u tom trenutku očekuje da mu pomognemo, a ne sljedeće jutro kada se otvore trgovine da možemo ići kupiti novu igračku.

No, ovakve situacije mogle bi uskoro biti iza nas zahvaljujući francuskim znanstvenicima koji su izumili materijal koji se može sam popraviti. Riječ je o materijalu za koji još nije smišljeno ime, ali izgleda poput nekakve umjetne spužve napravljene od biljnog ulja i jednog sastojka urina. Izum sam od sebe proizvodi nove površine koje su odlomljene, razbijene, rasparane ili odrezane.

Znanstvenici su uspjeli popraviti stvari koje su kasnije izgledale kao da su oduvijek bile u jednom komadu. Tajna otkrića, tvrde, vrlo je jednostavna - trebalo je samo iskoristiti način na koji se molekule i inače drže zajedno, a nakon primjene ove supstance stvari se popravljaju same od sebe u roku od 15 minuta.

Profesor Ludwik Leibler, koji je vodio istraživanje na pariškom kemijskom institutu, kaže da se tvar može koristiti za razne potrebe, odnosno odlomljene stvari - od odjeće i igračaka, do tehnike pa čak i ljudskih kostiju.  Jutarnji list

21. veljače 2008.
Četrnaest vizionarskih stvari važnih za ljudski život
Piše: Tanja Rudež
Inteligentni lijekovi, nuklearna fuzija, "zarobljavanje" viška ugljičnog dioksida, ali i prevencija od nuklearnog terorističkog napada, zaštita cyberspacea te poboljšanje urbane infrastrukture. To su samo neki od 14 "velikih izazova inženjerstva" u 21. stoljeću što ih je u petak predstavila američka Nacionalna akademija inženjerstva (NAE).

- Pitali smo se koje su to vizionarske stvari koje su strašno važne za ljudski život, a da se pritom mogu ostvariti - izjavio je Charles Vest, predsjednik NAE, na godišnjoj konferenciji Američke udruge za unapređenje znanosti (AAAS) koja je prije nekoliko dana završila u Bostonu.

Kako bi odredila inženjerske prioritete u ovom stoljeću, Akademija je utemeljila povjerenstvo od 18 članova među kojima su molekularni biolog Craig Venter, izumitelj i futurolog Ray Kurzweil, utemeljitelj Googlea Larry Page i drugi ugledni znanstvenici te inženjeri.

Povjerenstvo pod vodstvom Williama Perryja, bivšeg američkog ministra obrane, a sada profesora na Sveučilištu Stanford, naposljetku je odredilo 14 prioriteta za koje se smatra da bismo ih uz određene intelektualne i financijske napore mogli ostvariti. Prioriteti, međutim, nisu rangirani prema važnosti jer je NAE odluku o tome odlučio prepustiti javnosti koja može glasovati i komentirati na web siteu: http://www.engineeringchallenges.org/.

Mnogi prioriteti povezani su s proizvodnjom i korištenjem energije. Da je energija jedan od gorućih problema čovječanstva, to već zna svaki pučkoškolac. Zalihe nafte su ograničene na idućih 50-60 godina, a neumjereno korištenje fosilnih goriva u posljednjih 150 godina dovelo je i do globalnog zagrijavanja. Pa ipak i danas čak 85 posto energije trošimo iz nafte, prirodnog plina i ugljena. Iako ekološki u potpunosti podobna solarna energija, čini svega jedan posto u današnjoj potrošnji energije. No, na dulji rok solarna bi energija mogla postati atraktivna alternativa pa bi tako 2030. godine čovječanstvo moglo desetinu energije dobivati iz Sunca.

Na dulji rok mnogo se nade polaže u dobivanje energije pomoću nuklearne fuzije, odnosno spajanja atomskih jezgri. Riječ je o procesu kojim se oponaša proces koji se zbiva na Suncu. Na razvoju reaktora za fuziju znanstvenici neuspješno rade već pedesetak godina.

No, sada se sve nade polažu u ITER, Međunarodni termonuklearni eksperimentalni rektor u čiju su gradnju uključeni EU, SAD, Rusija, Japan, Kina i Južna Koreja. Cijena projekta procjenjuje se na pet do 10 milijardi eura, a koji bi u idućih 10 do 15 godina trebao rezultirati eksperimentalnim reaktorom za nuklearnu fuziju. Eksperimenti na reaktoru trajali bi oko 20 godina pa se komercijalna proizvodnja električne energije pomoću nuklearne fuzije može očekivati tek za 40-50 godina.

Završetak projekta Ljudski genom, tijekom kojega su znanstvenici očitali čovjekov genetski kod, odnosno pismo sastavljeno od tri milijarde slova (A, T, G i C što su skraćenice za adenin, timin, guanin i citozin) istodobno je označilo ulazak u eru personalizirane medicine. Iako liječnici već dugo znaju da se ljudi uvelike razlikuju prema svojoj osjetljivosti na bolesti, ali i lijekove, sada se otvara mogućnost za stvaranje personaliziranih lijekova koji bi bili skrojeni prema genetskom ustroju svakog pojedinca. Ukratko, u budućnosti na uzorku pacijentove krvi napravit će se genetski testovi na osnovi kojih će liječnik preporučiti lijek koji najbolje odgovara njegovu genetskom profilu.

Desetljećima su mnogi od najvećih umova svjetskog inženjerstva usmjereni na stvaranje "strojeva za mišljenje", kompjutora koji bi bili u stanju oponašati ljudsku inteligenciju. Iako su neki strojevi postali eksperti za pojedina područja, poput kompjutorskih programa Deep Blue, Deep Fritz, Rybka i Zappa koji kao od šale pobjeđuju najbolje svjetske šahiste, umjetna je inteligencija ostala nedostižna.

Neki smatraju da je problem u tome što eksperti za umjetnu inteligenciju nisu dobro upoznati s funkcioniranjem čovjekova mozga. No, znanstvenici koji se bave molekularnom neuorobiologijom sada ubrzano otkrivaju tajne našeg mozga. S jedne strane to će omogućiti razvoj umjetne inteligencije, a s druge otvoriti put liječenju mnogih neuroloških i psihičkih bolesti zbog kojih pate stotine milijuna ljudi diljem svijeta.

Osobna privatnost i nacionalna sigurnost u 21. stoljeću uvelike će ovisiti o zaštiti cyberspacea, mreže elektronskih sustava komuniciranja koji do kraja 20. stoljeća čak nisu ni postojali. Jer, iako je cyberspace revolucionalizirao mnoge sfere našeg života, otvorio je i put brojnim mogućnostima zloporabe. Krađe identiteta, upadi u financijske i vojne kompjutorske sustave, virusi koji prijete malim i velikim kompjutorskim sustavima sada su dio naše svakodnevice i jedan od najvećih izazova za inženjere 21. stoljeća.

Što treba napraviti?

- Učiniti dostupnom Sunčevu energiju
- Dobivati energiju uz pomoć nuklearne fuzije
- Razviti metodu za "zarobljavanje" ugljičnog dioksida iz fosilnih goriva
- Upravljati dušikovim ciklusom
- Omogućiti pristup čistoj vodi
- Poboljšati urbanu infrastrukturu
- Unaprijediti informatizaciju zdravstva
- Razviti personalizirane lijekove
- Razotkriti tajne mozga kako bi liječili bolesti i razvili umjetnu inteligenciju
- Prevenirati nuklearni teroristički napad
- Zaštititi cyberspace od kradljivaca identiteta i virusa
- Struktuirati virtualnu realnost tako da služi u obrazovanju i zabavi
- Unaprijediti personalno učenje
- Poboljšati metode istraživanja na širokom području otkrića od atoma do svemira Jutarnji list

19. veljače 2008.
Deset mjeseci za novi dizajn olimpijske baklje
Rad pod nazivom 'Cloud of Promise' odabran je između više od 300 radova
Uz dizajniranje olimpijske baklje za Olimpijadu u Pekingu koja će putovati svijetom najavljujući početak Igara, Lenovo je dizajnirao i nove komponente za prijenos olimpijskog plamena koji uključuju lanternu i postolja za olimpijski plamen u svim gradovima koje će olimpijski plamen posjetiti. Olimpijski plamen upaljen na Olimpu u Grčkoj smješta se u lanternu kako se ne bi ugasio te se prenosi iz grada u grad na putu štafete olimpijskih bakljonoša. Nakon proslava koje će se održavati na kraju svakog dana zadnji bakljonoša upalit će olimpijski plamen na postolju. Dizajn "Cloud of Promise" prenesen je s olimpijske baklje na lanternu i postolje za olimpijsku baklju. Dizajneri Lenova crpili su svoje nadahnuće za lanternu u tradicionalnim fenjerima koji su nekoć ukrašavali zidove drevnih kineskih palača. Lanterna izvrsno ujedinjuje ljepotu i funkcionalnosti: njezin srebrni sjaj zajedno sa staklom koje okružuje plamen, prenosi čistoću i duh Olimpijskih igara, dok njezina praktična konstrukcija omogućuje brzo rastavljanje i čišćenje što predstavlja važan element za upaljenu svjetiljku koju će biti potrebno čistiti u više navrata tijekom prijenosa plamena. Uz pomoć stručnjaka s područja povijesti i antropologije, dizajnerski tim Lenova dizajnirao je postolje olimpijskog plamena na temelju drevnog koncepta "okruglog neba i ravne zemlje", iste filozofije koja je nadahnula dizajn glasovitog kineskog Nebeskog hrama. Dok njegov oblik oponaša tradicionalno postolje za vatru iz kineskog brončanog doba, 56 vrtložnih oblaka ugraviranih u zaobljeni pladanj, daju cjelokupnom postolju izrazito moderni oblik te predstavljaju najbolje želje 56 kineskih etničkih skupina. 
Pladanj postolja, s četiri noge i osam lica, simbolizira dobrodošlicu na Olimpijske igre u Pekingu prijateljima iz cijeloga svijeta. Olimpijsko postolje visoko je 130 centimetara što simbolizira razdoblje od 130 dana nošenja olimpijskg plamena. Sam pladanj dubok je 29 centimetara što simbolizira 29. Olimpijske igre. Lenovo dizajn "Cloud of Promise" odabran je između više od 300 natjecateljskih radova za olimpijsku baklju za Olimpijadu u Pekingu. Baklja je napravljena od polirane smjese aluminija i magnezija, dimenzija 720 milimetara x 50 mm x 40 mm i posebno je lagana te teži samo jedan kilogram. Nagrađeni Lenovo dizajnerski tim proveo je više od 10 mjeseci dizajnirajući olimpijsku baklju. Sveukupno, više od 30 Lenovo dizajnera i stručnjaka bilo je uključeno u projekt olimpijske baklje zajedno s 10 dizajnera iz osnovnog tima. Tim je u punom smislu te riječi bio multinacionalan i uključivao je dizajnere iz Njemačke, Singapura, SAD-a, Japana, Novog Zelanda, Italije i Kine. Iskustvo i stručnost dizajnera također je bilo raznoliko, a uključivalo je grafičke dizajnere, kemičare, inženjere, umjetnike i povjesničare. Stjepan Škramić,  (www.poslovni.hr)

18. veljače 2008.
Korejski telefon za provjeru ljubavi
Stanovnici Južne Koreje mobitelima mogu u tajnosti provjeriti strast u ljubavnikovu glasu. "Ljubavni detektor", usluga mobilnog operatera KTF-a, služi se tehnologijom za analizu glasa da bi vidjela govori li osoba iskreno i s ljubavi.
Korisnici koji govore, a mobitel upere prema sebi, vide "ljubavnu skalu" na ekranu. Zatim u tekstualnoj poruci prime analizu razgovora u kojoj su ocijenjeni količina topline, iznenađenja, koncentracije i iskrenosti sugovornika.
Neograničena upotreba te usluge stoji 1.500 wona na mjesec, što je malo manje od osam kuna. HRT

15. veljače 2008.
Tango pomaže oboljelima od Parkinsonove bolesti
Istraživanje američkih znanstvenika je pokazalo da tango znatno popravlja funkcionalnu mobilnost osoba s Parkinsonovom bolešću. Istraživači s University of Washington su analizirali sposobnost održavanja ravnoteže i pokretljivosti 19 ispitanika oboljelih od Parkinsonove bolesti. Uspoređujući učinak 20 jednosatnih lekcija tanga s učinkom grupnih vježbi posebno razvijenih za osobe s Parkinsonovom bolešću, znanstvenici su uočili da je argentinski ples povezan sa znatno izraženijim poboljšanjima pri testiranju mobilnosti ispitanika. Istraživači napominju kako "terapija tangom" ima i dodatnu prednost - socijalni aspekt plesa u velikoj mjeri popravlja kvalitetu života oboljelih osoba.
(pd)

12. veljače 2008.
NETKO VAS PRATI BIRAJUĆI PROGRAME, STVARATE VLASTITE PROFILE
Digitalna TV je špijun u kući
Preko IP broja bez teškoća se može utvrditi gleda li pojedinac porniće, srpski turbo-folk ili koje ga političke emisije najviše privlače, a analiza tih podataka klasičan je primjer špijunaže
piše Lada KALMETA/EPEHA

Postavljanjem digitalnih televizija u svoje domove, među kojima je kod nas najpopularniji MAX TV, građani Hrvatske - osim što dobivaju savršenu sliku - odašilju iz svojih dnevnih boravaka niz podataka o svojim navikama, afinitetima i najintimnijim stvarima.
Internetska televizija je 'malom čovjeku' dokinula i ono malo privatnosti u kojoj je uživao, jer se preko IP broja bez teškoća može pratiti ono što pojedinac u svom domu preferira: preko biranih kanala utvrđuje se što i koliko gleda, prati li porniće ili srpski turbofolk ili koje ga političke emisije najviše privlače. Kasnijom analizom ovih podataka dolazi se do potpunih saznanja o afinitetima pojedinca ili grupe ljudi, što je elementarni posao službi koje se u svojem radu služe tim podacima. Bilo da je riječ o uporabi ili zloporabi podataka, njihova kasnija analiza klasična je špijunaža.
- Oko 50.000 ljudi pretplatilo se u Hrvatskoj na MAX TV, ali T-Com nije jedini, digitalnu televiziju počeli su nuditi i drugi operateri. Činjenica je da preko IP adrese (jedinstvenog broja) jasno definiramo položaj i identitet korisnika naše televizije, te znamo kada i što on prati na TV-u - kaže nam sugovornik iz T-Coma, čiji je identitet poznat redakciji, no zbog razumljivih razloga ga ne objavljujemo.
- Stvar je za nas jednostavna, svako računalo ima svoju IP adresu, a mi u domove samo ugradimo set-box uređaj uz pomoć kojega se televizija gleda preko interneta. Jasno je da već preko korisničkog računa za ADSL imamo sve podatke o pojedinoj osobi - kaže djelatnik T-Coma.
Internetska televizija posljednji je u nizu 'udaraca' na privatnost - poznato je da se praćenjem broja mobilnog telefona može potpuno točno rekonstruirati nečije kretanje, a mobitel je ujedno i vrhunski prislušni uređaj koji ima vrlo osjetljivi mikrofon i vjerno prenosi i najmanji šapat. Praćenje svega što pojedinac piše preko elektroničke pošte isto tako je vrlo jednostavno.
Precizna evidencija

.. Instaliranje digitalne televizije je jednostavno, nema bušenja zidova, nisu potrebne ni antene ni satelistki tanjuri. Uz to, operateri samo u osnovnom programskom paketu nude najmanje 65 TV kanala. No svaki 'klik' na programu se evidentira i 'netko' točno zna što, kada i koliko pojedinac u svome domu gleda.
Nova zanimanja

.. Informatički stručnjaci IBM-a su već u više navrata navodili da će za deset godina u informatici postojati 30 posto zanimanja za koje danas ne znamo niti kako se zovu i čemu bi mogli služiti.
Slobodna Dalmacija

11. veljače 2008.
Otkrivena špilja Romula i Rema?
Andrea Carandini s rimskog sveučilišta La Sapienza otkriće špilje drži 'jednim od najvećih u povijesti'
Restauracija drevne palače rimskog imperatora Augusta arheolozima je donijela neočekivano i senzacionalno otkriće i oživjelo legendu o Romulu, osnivaču Rima i njegovu blizancu Remu. Kamerom su otkrili zasvođenu svetu špilju prekrivenu mozaicima koja je, navodno, bila njihovo utočište, na više od 15 metara dubine brda Palatin, negdašnjeg centra moći staroga Rima o čemu danas svjedoče ostaci palača i hramova.U doba Augusta koji je vladao od konca prvog stoljeća prije nove ere do smrti 14 godine n.e. špilja je bila sveto središte svetkovina u čast Romula i Rema, o čemu svjedoče i pisani povijesni izvori, stari dvije tisuće godina. Arheolog Andrea Carandini s rimskog univerziteta La Sapienza otkriće špilje drži "jednim od najvećih u povijesti" i gotovo je siguran kako se radi upravo o špilji slavljenoj kao utočištu odbačenih blizanaca, nakon progona iz obiteljskog doma. Spekulira se i o tome jesu li Romul i Rem uistinu postojali, odnosno hoće li daljnja istraživanja špilje otkrivene u studenom prošle godine to potvrditi. Skupina stručnjaka već sada smatra kako bi mogla biti povijesna činjenica, ono što se danas zove mitom, kako zbog špilje teko i ranijih otkrića povezanih s osnivačem Rima. Drugi, pak, povjesničari i arheolozi smatraju kako nije zahvalno povezivati arheološka nalazišta s legendama. "Ljudi obično vole misliti kako je arheologija dokazala istinitost Biblije, da je uistinu postojao Trojanski rat ili da je Kralj Artur bio stvarna ličnost. No, arheologija po svojoj prirodi ne može osigurati takav dokaz", smatra povjesničar T.P. Wiseman s britanskog Univerziteta Exeter. Njegov kolega Christopher Smith s Univerziteta St. Andrews u Škotskoj drži kako nalazište u Palatinu i daljnja istraživanja mogu potvrditi da su Stari Rimljani u prvom stoljeću u špilji slavili legendu, no, ne da je priča o Romulu i Remu bila istinita. 
Smith je izjavio kako hipotetički treba prihvatiti sva saznanja o drevnom svijetu i ističe kako je jedina konkretna veza ovoga nalazišta i mita "ono u što ljudi žele povjerovati". Već su i prethodna otkrića povezana s Romulom i Remom poput dijela zida iz osmog stoljeća prije Krista i brončana vučica koja doji dječake podijelila stručnjake. No, svi se slažu da predstoji još puno istraživanja za egzaktne zaključke. Na tome se i radi, špilja se istražuje endoskopski i laserskim skenerima, zbog bojazni da špilja ne bi podnijela arheološko kopanje. Inače, o najstarijoj povijesti Rima općenito se malo zna, a legenda o Romulu i Remu, kroz povijest bila već prihvaćana kao stvaran događaj. A skraćena legenda kaže da su blizanci Romul i Rem bili djeca boga Marsa i latinske princeze Silvije. U strahu da će ga djeca svrgnuti s vlasti kad osdrastu, latinski kralj Amulije naredio je robu da ih u pletenoj korpi spusti niz rijeku Tiber, uvjeren da će se utopiti. No, val ih je izbacio na obalu u podnožju brda Palatina, jednog od sedam brežuljaka, gdje ih je pronašla vučica, dojila svojim mlijekom i odnijela u špilju. Uskoro ih je pronasao pastir i odhranio. Braća su se zavadila, Romul je ubio Rema i postao vladar cijele oblasti i u podnožju Palatina završio grad 753 p.n e. nadjenuvši mu ime Roma. Romul se drži osnivačem Rima i prvim rimskim kraljem i od te godine Rimljani računaju vrijeme. Eleonora Dukovac (www.poslovni.hr)

5. veljače 2008.
Zajednički predak plavookih
Prije čak 10.000 godina, negdje na obali Crnog mora, pojavio se gen OCA2 zahvaljujući kojem danas na svijetu ima toliko ljepotica i ljepotana plavih očiju
Znanstvenici sveučilišta u Kopenhagenu otkrili su genetsku mutaciju koja pokazuje da svi plavooki ljudi na svijetu imaju zajedničkog pretka. Da bi došao do takvog zaključka tim nizozemskih stručnjaka >otišao< je čak 10.000 godina u povijest. Otprilike u to vrijeme, negdje na obali Crnog mora pojavio se gen OCA2, zahvaljujući kojem danas na svijetu ima toliko ljepotica i ljepotana plavih očiju. Glumac Paul Newman, Cameron Diaz, Jason Lewis i Sarah Jessica Parker samo su neki kojima je, među ostalim, boja očiju pomogla da se izdvoje od ostalih, izgrade uspješnu karijeru i zarade titulu najseksepilnijih.
Iako u manjini, ljudi svijetlih očiju na mnogim se kontinentima još smatraju egzotičnima, ponajviše u Americi i Africi gdje se osobito ističu među tamnom populacijom. Sada je napokon razriješen misterij plavookih.
>Najprije smo svi imali smeđe oči, ali genetskom mutacijom koja utječe na gen OCA2 u kromosomima stvorena je 'sklopka' koja kao da je smanjila stvaranje melanina u ljudskoj koži i šarenicama, te tako smeđe oči s godinama polako razvodnila u svjetlije<, objasnio je profesor Hans Eiberg. Znanstvenik koji je predvodio istraživački tim stručnjaka ima nekoliko teorija o plavim očima, a jednu od njih povezuje s geografskim položajem u kojem živi najviše plavookih.
>U Skandinaviji živi mnogo ljudi svjetlije puti, kose i očiju. Potekli su od predaka, odnosno roditelja na čije je gene utjecalo uglavnom ružno vrijeme i smanjena količina svjetlosti odgovorna za stvaranje melanina<, objasnio je Eiberg. Znanstvenici također ne isključuju da su plavooki ljudi možda potomci neandertalaca čiji je DNK kostiju otkrio da su imali svijetle oči i put. [D.Ž.], Vjesnik

1. veljače 2008.
Osobe koje hrču imaju veći rizik od bronhitisa
Osobe koje hrču imaju veći rizik za pojavu kroničnog bronhitisa, objavili su korejski znanstvenici u stručnom časopisu Archives of Internal Medicine. Istraživanje je između 2001. i 2006. godine provedeno na uzorku od 4270 ispitanika. Kronični bronhitis je u tom razdoblju dijagnosticiran kod 314 sudionika. Nakon što su u obzir uzeli faktore rizika za bronhitis poput pušenja ili izloženosti zagađenom zraku istraživači su utvrdili da je bronhitis 25 posto češći kod ispitanika koji hrču 1-5 noći u tjednu, te čak 68% češći kod osoba koje hrču 6 ili 7 noći tjedno. Istraživači nisu otkrili mehanizam koji bi objasno uočenu vezu, no vjeruju da vibracije gornjih dišnih putova do kojih dolazi pri hrkanju mogu povećati izglede za razvoj upalnih procesa. (pd)

1-2-3-4