Tišljarićeva "Mačka na vrućem limenom krovu", smirenija je bajkovitija i time prihvatljivija za današnju publiku - teče poput života samog

Tišljarićeva "Mačka na vrućem limenom krovu", smirenija je bajkovitija i time prihvatljivija za današnju publiku - teče poput života samog

 "Mačka na vrućem limenom krovu", popularnu dramu slavnog američkog dramatičara Tennessee Williamsa, koja je prvi put izvedena 1955. godine sada možemo pogledati i u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Drama istražuje složene odnose unutar jedne južnjačke obitelji Amerike s početka 20. stoljeća, prikazuje sliku nehumanog, kapitalističkog društva koje se raspada, dotičući egzistencijalnu krizu glavnih likova i teme poput identiteta, seksualnosti, tajni i ambicija. Glavni likovi bore se sa svojim unutarnjim demonima, težeći za ljubavlju, prihvaćanjem i slobodom. Drama o muško ženskim odnosima, hipokriziji, manipulaciji, pohlepi, prevari, laži otvara nova pitanja o obiteljskoj destruktivnosti. 
Sam T. Williams o drami kaže da mu je namjera bila prikazati autentični trenutak obiteljske krize u kojem na vidjelo izlazi ono najbolje i najgore od svakog člana, stvarajući međuigru živih ljudskih bića u grmljavinskom oblaku zajedničke krize. Za njega drama nije puko slovo na papiru, već „zamka za istinu autentičnog ljudskog iskustva“ lišena uglađenih zaključaka i lakih definicija. 

Radnja drame započinje s uvodnom scenom gdje publika upoznaje članove obitelji Pollitt: Bricka, njegovu suprugu Maggi i ostale članove obitelji koji se okupljaju kako bi proslavili rođendan bogatog vlasnika plantaža Big Daddyja koji je svojim rukama i pameću stvorio ogromno carstvo, a sada se nalazi na prekretnici zbog ustanovljene mu bolesti. Prvi put svjestan je pravih odnosa u obitelji, žene s kojom je proživio život, a nije je volio, pohlepe za nasljedstvom starijeg sina i njegove žene...  lažima s kojima je okružen dok pokušava pomoći sinu koji se zbog vlastitih demona bori s alkoholizmom. Na početku predstave odmah se primjećuje napetost između Bricksa i Maggi, koja proizlazi iz Brickovog nezadovoljstva sobom zbog vlastite seksualnosti i konflikta između njega i njegovog patrijarhalnog oca Big Daddyja.
Drama se dalje razvija otkrivajući duboke tajne i sukobe unutar obitelji.

Brick, bivši sportaš koji se povukao u alkoholizam nakon smrti svog prijatelja Skippera, suočava se s pitanjima o svojoj seksualnosti. Maggie, očajna da zadrži Brickovu pažnju ne odustaje od svoje ljubavi već nastoji zadržati kontrolu nad situacijom, a boreći se protiv njegove apatije pokušava u braku bez nasljednika osigurati i svoj dio nasljedstva nakon smrti Big Daddyja. 

Središnji zaplet i tema drame čini zapravo sukob između istine i laži, između onoga što se prikazuje i onoga što se zapravo događa. Iako u početku odbija činjenicu da je teško bolestan jer mu to prikrivaju Big Daddy, koji boluje od raka, na kraju otkriva istinu o svojoj bolesti, dok Brick otkriva istinu o svojoj ljubavi prema preminulom prijatelju Skipperu. Obje istine uzrokuju napetost unutar obitelji, koja kulminira u dramatičnim konfrontacijama između likova. Drama završava s bitnim promjenama u odnosima unutar obitelji, ali i s mnogim otvorenim pitanjima kompleksnost ljudskih emocija i odnosa, istražujući duboke društvene i psihološke teme koje su i danas relevantne. "Mačka na vrućem limenom krovu" ostaje klasik američke drame, intrigantna i provokativna, te poziva publiku na razmišljanje o ljubavi, istini i slobodi. 

U varaždinskoj inačici ovog američkog dramskog klasika proslavljenog istoimenim filmom u kojem glavne uloge igraju Elizabeth Taylor i Paul Newman, nema te sirove južnjačke strasti, tipične za Ameriku pa i glumačku interpretaciju likova onoga vremena. Dapače dobili smo profinjeniju verziju priče u kojoj se emocije tek naznačuju, jače zatomljuju ne gubeći pritom na snazi. Predstava je nježna, pitka, bez grubih obrata. Iako dotiče tematiku koja je bliska i suvremenom društvu i mnogim obiteljima, redatelj Paolo Tišljarić nema pretenzije izaći iz okvira izvorne priče. Dapače, u njegovoj verziji ona je romantičnija, jer je nekako smirenija, bajkovitija i time prihvatljivija za današnju publiku - iako se itekako dobro može iščitati i u suvremenim prilikama, ona upravo teče, poput života samog.

Tišljarić kaže da ga je u pripremi za rad na ovom tekstu inspirirala serija Succession koja  progovara o obiteljskim odnosima narušenim pitanjem nasljeđivanja kapitala i društvenog utjecaja. „Članovi ove obitelji beskrupulozno teže za zgrtanjem čim veće količine novca i moći jer je za njih siromaštvo nezamislivi oblik ljudske egzistencije. Jedino Brick u svojevrsnom bježanju od života, alkoholizmu, nalazi skrovište za svoje idealističke svjetonazore. Za njega je laž sustav u kojem živimo, a jedini izlaz su alkohol ili smrt. Nasuprot njemu „mačka Maggie“ apsolutna je pobjednica ovog bespoštednog natjecanja. Ona se beskrupulozno bori i borit će se do smrti. Pretvorit će istinu u laž makar je to koštalo osobne sreće. U tom mračnom paklu ljudskih odnosa naša predstava pokušava pronaći tračak svjetla – istinu koja je jedini lijek.“ - Reći  će redatelj.

A to treba znati postići, što mu i uspijeva zahvaljujući ponajprije izvrsnoj glumačkoj podjeli, što i nije teško jer varaždinski ansambl danas čine redom obrazovani i iznimno nadareni glumci. Margaret je utjelovila sjajna Hana Hegedušić, Bricka igra Karlo Mrkša, a Didu Politta Robert Plemić, koji u toj svojoj zrelijoj dobi ostvaruje sve veća glumačka postignuća. A kako sam kaže, kad mu već nije (zbog godina) mogla biti dodijeljena uloga Bricka, sve od sebe dao je u ulozi Big Daddyja i ujedno ovom predstavom proslavio 30. obljetnicu  svog umjetničkog rada.
Baku Politt igra uvijek kreativna Sunčana Zelenika Konjević, Gooper je Marko Cindrić, a Mae Elizabeta Brodić. U ulozi Skippera pojavljuje se Robert Španić. Djeca su članovi Kazališnog studija mladih - Mirta Đunđek/Jana Kukec, Lana Brodar Džajo, Antonio Kostervajn, Amadeo Schatten, Zoa Barić/Lucija Pofuk.
Dakako, uspjehu predstave u kojoj redatelj sugerira da na kraju ljubav pobjeđuje sve prepreke (pa i samu smrt, jer kod Bricka se dogodi onaj osobito od Meggie dugo očekivani klik kojim prestaje njegovo utapanje u alkoholu te oni završavaju u zagrljaju)  pridonijela je i suradnička ekipa. Svaka pohvala i scenografkinji Ireni Kraljić, kostimografkinji Ani Mikulić, skladatelj i oblikovatelju zvuka: Žarku Dragojeviću, oblikovatelju svjetla Tomislavu Maglečiću. Prevoditelj je Ivo Juriša, oblikovatelj video projekcija: Miran Brautović, fotograf: Marko Ercegović
inspicijent: Sanjin Rožić, šaptačica: Natalija Gligora Gagić.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.