Vrlo često se susrećemo s pojmom vizualni identitet, koji nam se čini razumljiv i dalje ga ne raščlanjujemo. Dizajneri za ovaj pojam imaju pragmatične strukovne pod pojmove kao znak, simbol, logo, zatim boja i tipografija i naravno cjelovit projekt.
Nerijetko se i samo jedna "slika" primjerice plakat, pa i neki događaj ili ukupan medijski nastup drži vizualnim identitetom. Dakle, riječ je o slici koja nas okružuje uživo ili putem medija sve dok su nam oči otvorene. Vid je najprofinjeniji i najsloženiji čovjekov organ za spoznaju najširih i najdubljih pojmova.. Zapravo i nema razloga za posebnim objašnjenjima. Svi imamo osobnu iskaznicu, putovnicu ili neki drugi dokument s našom fotografijom koja je standardizirana u veličini i kadru ponašanju (prednji pogled i anface) a koja pruža dojmljive i  izdvojive vizualne informacije: oči, čelo, nos, obrve, usne, omjeri, tamno ili svijetlo lice, kao i boja (kolor fotografija). Uz razne posebnosti, deformacije ili prirodna izobličenja, lice isijava i energiju kojom ostavlja na promatrača određeni dojam. 
Anface je i simetričan po srednjoj okomici, uz manje ili veće razlike između lijeve i desne strane, a njih i kod najsavršenijih lica ima, što je također zanimljiv, izdvojiv i upamtljiv podatak.
Kada policija želi utvrditi nečiji identitet ona se uz anface služi i profilom. Profil svojim siluetarnim oblikom ocrtava dimenzije nosa, zatiljka, krivulju i veličinu uha i zapravo je nelagodan zbog svoje "dvodimenzionalnosti". Na njemu je puno manje vizualnih informacija, ali su one nepobitne, doslovne i jasno vidljive. Stoga policija profile drži bitnima i stavlja ih u dosje onih građana koji se ogriješe o zakon i tomu slično. I anface i profil imaju puno nesigurnih informacija i detalja koji nedovoljno određuju identitet. Tek otisak prsta kao grafizam je sasvim pouzdana vizualna informacija koja se ne može zamijeniti za neku drugu. To je zapravo vizualni kôd !

Kada bi navedeni "model" primijenili na veću grupaciju, pouzeće jednog poduzetnika, veliku korporaciju, grad, metropolu, pokrajinu ili čak državu dobili bismo i njihovu sliku (image), identitet, jer i države imaju svoj anface, profil i vizualni kôd.
Imiđ (image) ili slika, je onaj anface pogled koji daje puno informacija iz sadašnjosti i prošlosti, iz kulture, nauke, civilizacije u cjelini...to je ona energija ukupnosti koja daje dojam o ljudima, prostoru, događajima. Po njoj imamo uopćenu sliku o Francuskoj i Francuzima, o Italiji i Talijanima o Njemačkoj i Nijemcima, Japanu i Japancima itd. O nekima imamo i pogrešnu sliku jer nemamo prave informacije, a o nekima je uopće nemamo jer nemamo informacija. Za bolju informaciju trebamo i profil. Obris, zemljovid ili profil je jednostavniji izbor informacija koji oblikom, površinom, smještajem, visinskim i nizinskim kotama također određuje identitet jedne države. Profil kao zemljovid teže pamtimo, Britanija, Island ili Japan su otoci, ali njihov oblik nije opisan. Italija (ili Apeninski poluotok) u obliku ženske čizme ili cijela Skandinavija sa profilom tigra su rijetki primjeri. Njihov obris je izdvojiv i stoga što su okruženi morem. Švicarska, Austrija i većina zemalja imaju oblik koji ne možemo izdvojiti, odrediti i kamoli upamtiti. Nismo sigurni ni u svoj Hrvatski. Kao i kod policijskog dosjea i ovdje postoji treći i najsigurniji info côd.

Državna zastava je osnovni grafizam, određen bojom, poput otiska kažiprsta, nedvojbeno i jasno određuje državu. Tako jasno pamtimo japanski crveni krug na bijeloj podlozi, američke linije i zvijezde, švicarski križ, kanadski javorov list itd. Postoje i jednostavniji primjeri koji se razlikuju samo bojom (Skandinavske zemlje) ili redoslijedom boja (vodoravne ili okomite trobojnice) kod kojih se razlikovnost teže uočava...ima čak i nekoliko primjera kad su zastave sasvim iste i razlike nema. Zastave nastaju kada i države, izrastaju iz povijesti i u nju urastaju. Novije države imaju noviji dizajn koji između ostalog mora voditi računa o izdvojivosti i originalnosti u odnosu na već postojeće primjere. Nove države na karti svijeta i neke tranzicijske zemlje su u nedostatku povijesne osnovice pokušale i sa novim konceptom (Makedonija, BIH i neuspjeli natječaj u Sloveniji su primjeri iz našeg susjedstva) Nije samo problem u dizajn projektu već i usvajanju novog, pa je primjerice japanci su usvajali svoju zastavu punih 75 godina.
Iako Francuze zovemo trikolorima njihova prva boja ih određuje. Cezane-ova Plava vaza, Mattise-ovi hladni aktovi iz modrog kolaž papira ili čisto plava platna Yves-a Klain-a potvrđuju plavu boju kao prvu boju francuske. Talijanima je prva boja zelena pa je UNITED COLOR OF BENETTON uvijek ispisan na zelenoj traci. Kombinacija zeleno-bijelo-crveno je kulinarski obojena kao povrće-brašno-meso pa je zanimljivo da sve zemlje sa tom i sličnom kombinacijom imaju posebne i zanimljive kuhinje (Italija, Mexico, Indija, Mađarska pa i Irska i Bugarska).
Austrijska trobojka ima samo dvije boje: crvenu, bijelu i opet crvenu. Prema ovoj "valcer" kombinaciji se u Grazu i Beču sadi cvijeće na javnim površinama. Čuvene Mozart kugle sa likom muzičkog genija imaju crvenu ambalažu, a sam Mozart crveni kaput.
Njemačka trobojnica djeluje teško jer nema bijele boje koja je kod trobojnica radi simetrije redovito u sredini. Crna, crvena i zlatno-žuta (boja senfa) idu prirodnim redom kao tamnija, svjetlija i najsvjetlija: red, rad i disciplina !
Sama zastava je vizualni kôd za sve druge vizualije koje nas svakodnevno okružuju. Čak 40 % korporacijskih logoa Japana je izvedeno iz kruga. IMB ima 13 linija, a Conversice jednu zvijezdu (USA) dok Reebok-ove tenisice imaju britansko prekriženje na boku. Švicarski nož je određen crvenim koricama sa bijelim križem na njima itd.
I Hrvatska ima svoj anface, profil i cod. Raznolika ukupnost, povijest i suvremenost, a posebice budućnost trebaju svoj vizualni kôd. Razna lutanja i razmimoilaženja u mišljenju što je to, ili što bi to moglo biti Hrvatsko je razlog pisanja ovog teksta. Naš anface ima u sebi svega i svačega, evo slučajnog izbora na slovu "T": Tomislav-Tesla-Tuđman-Telecom, kako ih povezati ? Profil ili zemljovid, razapet od sjevera prema jugu također nije uvjerljiva forma, pogodna za prezentaciju...Zapravo me podsjeća na OTOK : jedino je priroda mogla oblikovati ovakvu nepravilnost i nedorečenost hrvatskog zemljovida, jer sve države nastale od "Jugoslavije " imaju "krompirast" (zaokružen) oblik...ostaje nam samo kôd kao jasna odrednica zemlje, države i njenih sadržaja. Razigrani nogometni dres se sporo prihvaća u ostalim sportskim savezima. Rukomet, košarka i vaterpolo to stidljivo nose (veliki broj malih crveno-bijelih kvadratića su neuspjela dekoracija, a ne vizualni kod). Zanimljivo da su vaterpolisti to prvo imali na gaćicama ispod vode, a godinu-dvije im je trebalo da isto primjene i na kapici koja je jedina vizualna oznaka u ovom vodenom sportu. Narod kaže:"Treba vremena da nešto dođe iz g..... u glavu !". Mnogi drugi primjeri u gospodarstvu kulturi i medijima ( ZV, HTZ, HRZ itd) su određeni mojom upornošću i modelom koji zagovaram već 15 godina. Za kraj neću ni zucnuti o zastavi, ali moram po stoti put ponoviti: u jednoj naš izdvojiv i jasan vizualni kod su dva kvadrata koja se dodiruj u točci kao i njihove dizajn izvedenice. No to svakako nije jedan usamljeni kvadrat. Za razliku od egocentričnog japanskog kruga naš kvadrat je druželjubiv.

Boris Ljubičić