U govoru na svečanom otvaranju izložbe svoje retrospektive Josip Botteri Dini jasno, glasno i nadasve hrabro izražava svoja duboka razmišljanja, koja su bez obzira na burne promjene i teškoće ostala do danas konstanta njegovog umjetničkog i društvenog djelovanja. On je zaželio odmah na početku jasno definirati zašto svoju retrospektivu otvara najprije u Zagrebu:“ U mom rodnom gradu, predstavljam vam vjeran pogled u 60 godina mojeg stvaralaštva“.
Tom očiglednom razlogu Dini dodaje onaj bitni: „Kao negdašnji student zagrebačke Likovne akademije rado se sjećam svojih profesora, velikih hrvatskih umjetnika, koji su, svatko na svoj način pomogli razvitak mojeg pristupa likovnom djelu“. Ipak, kod toga Josip Botteri Dini često spominje dvojicu: Miljenka Stančića(iz Varaždina gdje je i galerija njegovih djela), a u klasi profesora Stančića je i diplomirao, te Valerija Michielija, (iz Pučišća na Braču, rodnom mjestu Katarine Orlandini, majke Josipa Botteri, koji je njoj iz počasti za umjetničko ime dodao Dini). Kipar i profesor Michieli je na Dinija utjecao savjetima da krene u studij umjetnosti. Međutim, nakon Akademije svi diplomanti pa i on su, kako kaže Dini “u samoći pronalazili put do vlastitog izraza“. O tome nam je u razgovoru i u drugim prilikama govorio da je „umjetnički poziv osjetio već u ranoj mladosti i potpuno mu je podredio sve svoje snage“. Dini opisuje kako su se onda rađala ili nicala umjetnička djela: „Nakon svih djela ostvarenih u duši se poput bljeska javljaju nove ideje. Sadržaj je pokretač kreativnih snaga, koje ga prihvaćaju i ostvaruju u samoći, daleko od profanih kolotečina svakodnevice, da u miru može komunicirati s tajnom stvaranja novog djela“, govori umjetnik. Njegov govor u atriju glasovitih i prostranih Klovićevih Dvora pomno je pratilo i odobravalo nekoliko stotina sudionika ovog događaja života za umjetnika i brojne ljubitelje umjetnosti i umjetničkih djela Dinija.
U govoru je Josip Botteri izrekao ideju vodilju svojega umjetničkog stvaranja iz misli Leonarda: „Što sam više sam, to sam više svoj!“ i dodao svoj komentar značenja: „U njegovoj maksimi pronašao sam ohrabrenje i odcjepljenje od profanosti, posvetivši svoj život umjetnosti“. Neobično, ali tako iskreno je bilo u govoru Dinija kada je slikovito prikazao nastajanje slike: „Rad započinjem nanošenjem boje, najprije plošno, a zatim je iscrtam slobodnim crtežom, ponekad višebojnim linijama primjenjujući pristup akcijskog slikarstva. Tako je došlo i do jedinstvenog pristupa, koji uključuje kolorističku impresiju i crtačku grafiju, s kojom mogu izraziti svaku ideju u sadržajnom smislu“. Umjetnik radeći sliku i s njom umjetničko djelo pita se o svrsi tog čina. Njegov odgovor pred publikom kod otvaranja izložbe je glasio: „Moja slika za mene je ostvaren pogled u osobni doživljaj svijeta i života i povijesti i sakralnog i slutnji nad svijeta“. Naravno o tome govori u retrospektivi, gdje nerijetko nije bio ni shvaćen ni prihvaćen od društveno utjecajnih krugova.
I evo njegovog odgovora u govoru, koje govori i o tom vremenu nastajanja umjetničkih djela vjerojatno često u grču neizvjesnosti, pa stoga još glasnije zvuče njegove riječi osobnog o takvim zadacima nastajanja djela:“ Sve su to teško ostvarivi zadatci za umjetnika i kao da ga opterećuju, ali ja ih se ne bojim!“ Zbog toga Dini i danas i za jučer i za sutra može reći o svojoj likovnosti i ovo: „Ova likovnost je u mnogome slobodna, ne određujem joj nikakve granice. Sliku započinjem odlukom da je ostvarim. U određenom trenutku sama slika vodi moju volju do njenog svršetka, do gotovosti. Ovo nije nikakva mistifikacija, ovo je ona jasna nejasnoća, koja me još uvijek privlači i čini da sve drugo ostavim i pođem u susret novoj slici“. Što je u tome nadahnuće, što ga čini? Umjetnik odgovara publici: „Baština hrvatska i europska, ali i ostalog svijeta, sve je to moje nadahnuće. To je velika otvorena knjiga, koja nam govori o korijenima čovječanstva i duhovnosti, ali i o zlu i napastima“, kaže Dini na prvi pogled zamagljeno, ali s pogledom na prošle strahote i ove današnje neizvjesne, od nedužnog mnoštva ljudi i djece vapijuće.
Dini razmišlja o svijetu, ali prije svega o domovini i to kaže otvoreno i konkretno: „Domovini sam posvetio brojna djela, posebno kada je bila ratom rušena i mučena.
Ciklus koji je nastao i izlagan je u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj, ali i u Kanadi, Italiji, Njemačkoj, svjedočanstvo je žrtve mnogih hrvatskih mučenika za slobodu i mir“. U to vrijeme, u dogovoru s prvim predsjednikom slobodne i neodvisne Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom umjetnik Dini izradio je akril na platnu 20 m dug i dva metra visok stvaranja i očuvanja države Hrvatske u ratnoj stvarnosti 1993.godine s naslovom Panopticum Croatica. Gledatelj doživljava moćni naglasak na ranama naroda, hrvatske kulturne i crkvene baštine, od zagrebačkog kaptola do zidina Dubrovnika. Impozantan prikaz najtežeg grčevitog vremena Domovinskog rata. Platno je bilo razvijeno u svečanoj dvorani predsjednika republike. S namjerom da se ta dvorana primjereno uredi u svim drugim elementima interijera i nacionalne dekoracije, ovo platno je spremljeno i sačuvano u uredu predsjednika te stavljeno na raspolaganje ovoj veličanstvenoj izložbi i svi posjetitelji će to platno moći vidjeti i doživjeti u svojim povijesnim dimenzijama.
Josip Dini nikako ne bježi od otvorenog pristupa a time od istine, pa ma kako da je njemu ili nekome drugome neprijatna u raznim kritikama. Riječ jest o značaju sakralnog u umjetnosti. To je bio veliki prigovor u prošlom društvenom sustavu. Umjetnika je to učinilo još hrabrijim odlučnijim. Evo kako on to kaže svoji riječima:“ Slikarstvo koje je temom sakralno na svoj način je angažirano. Na taj angažman umjetnik mora odgovoriti iskreno i slobodno, slobodno u formalnom smislu, da bi djelo imalo trajnu vrijednost. Godine 1974. pozvan sam naslikati oltarnu palu u Bolu na Braču. Usudio sam se napraviti je potpuno slobodno u načinu akcijskog slikarstva, ali s čitljivim sadržajem. Taj rad za mene predstavlja i početak sakralnog javnog opusa“, rekao je i nastavio govoriti o tome kako je taj sakralni prvijenac velikog umjetničkog formata doživljen od ljudi, prije svega od pučana: „Ljudi su prihvatili moj slobodan način interpretiranja sakralnih tema, a ja sam u umjetnosti našao najdublji način duhovnosti za mene moguć“, objašnjava nam Dini i kulminira analitičkom jasno izraženom dubokom cilju takvog djela, najprije odgovorom na pitanje što je to zapravo duhovnost:“ Duhovnost je u sabranosti, smirenosti, razmatranju, molitvi, pjesmi i samoj slici.
Moja je slika moja molitva! Pokušavam čitava života biti integralan čovjek, kršćanin, otac obitelji, prijatelj kome mogu biti. Nastojao sam u životu boriti se protiv nemara za nadahnuća Gospodnja. Na zemlji sam biće Božje na putu u vječnu domovinu. Baklju koju sam primio, ostavit ću drugima da svijetli. Ta je baklja rasvjetna moje slikarstvo“, završio je svoj govor vrhunski hrvatski umjetnik Josip Botteri Dini, dočekan glasnim odobravanjem i burnim pljeskom publike u atriju Klovićevih dvora.
Treba reći da je izložba odlično pregledno i tematski postavljena, od najranijih djela Dinija još iz studentskih dana do svježeg ovogodišnjeg, bolje reći svakidašnjeg umjetničkog stvaranja. Izložbu prati knjiga-katalog (na 210 stranica) velikog formata s većinom slika u izvornim koloritima i s prigodnim tekstovima autora i kustosa izložbe, koji su govorili o više aspekata same izložbe. Na otvaranju održavanje izložbe pozdravili su ravnatelj Klovićevih dvora Antonio Picukarić i službeni predstavnik hrvatske vlade.
Autor izložbe je povjesničar umjetnosti Zlatko Špoljarić, a kustosi izložbe su Koraljka Jurčec Kos i Ana Marija Komesarović.
Tematski i u vedutama se na slikama nalaze predstavljeni gradova svijeta i Hrvatske, posebno Split, Venecija i Pariz. Više postava je vrlo impozantnih, primjerice put Križa iz Splita, zastava i slika Svetog Dujma, prezentacije Svete obitelji, Isusa, Isusovih muka, te Requiem i Hommage za Chagalla. Izložba je otvorena do 2. lipnja, a od 15. lipnja do 15. srpnja izložba retrospektive akademskog umjetnika Josipa Botteri Dinija bit će u Splitu, dugogodišnjem stalnom boravištu umjetnika.
